29. kolovoza 1991. – Prosvjed majki protiv rata i Vlado Gotovac ispred V. vojne oblasti u Zagrebu
Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca!” – poručio je generalima “JNA” hrvatski pjesnik Vlado Gotovac u glasovitom govoru na velikom skupu održanom 29. kolovoza 1991. u Zagrebu.
Govorio je majkama koje su ustale protiv generala JNA te osnovale pokret pod imenom “Bedem ljubavi”. Udružile su se kako bi izvukle svoje sinove iz JNA koja im je produljila služenje vojnog roka. Tisuće majki iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Srbije stigle su u Beograd i ispred Generalštaba iznijele pet zahtjeva: otpuštanje vojnika kojima je istekao jednogodišnji vojni rok; premještanje vojnika kojima još nije istekao vojni rok u matične republike kako bi ondje odslužili ostatak; povlačenje Armije u vojarne; aboliciju svih vojnih bjegunaca; te, što je najvažnije, povratak mira u ratu što ga je izazvala velikosrpska agresija.
“Znate li, dragi Zagrepčani, pred kojom zgradom mi ovdje stojimo? – Pred Hrvatskim radišom podignutim zato da bi se mogli školovati siromašni hrvatski đaci, hrvatska sirotinja, da bi Hrvatska i tako napredovala i postala moderna nacija. Tu su zgradu sagradili zajedno najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe, rekao je Gotovac tada.
“A tko je sad u njoj? Posljednji čuvari komunizma! Ubojice hrvatskog naroda! I oni imaju obraza da, zaposjevši naše svete građevine, naše zadužbine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj! Oni nam prijete da će na odlasku sve uzeti, sve odnijeti.
Oni nam kažu da će iza sebe ostaviti samo pustoš. Pa mi znamo da će otići jedino s onim što će ukrasti, jer nikada ništa drugo nisu ni imali! – Jer sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače – sve je vaše! Vi to plaćate, vi za to radite, vi za to stradate! Oni će, prijete, uzeti sve.
A pitam ja tu gospodu: gdje su i čime su stekli pravo na bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuću godina? Koji su njihovi gradovi? Koji su njihovi dvorci? Koje su njihove palače? – Neka slobodno uzmu sve što je njihovo. A mi dobro znamo da oni ništa nemaju!
Oni se ne boje uništavanja jer se njima nema što uništiti! Zapamtite dobro: Sve što oni žele jest da nas izjednače sa sobom. Oni žele da budemo divlji kao oni, da budemo ubojice kao oni, da budemo bez ičega kao oni, da budemo bez morala kao oni, da sjedimo u tuđim domovima kao oni, da živimo u tuđim gradovima kao oni.
Ali mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju domovinu, svoju naciju. Neka nas puste na miru! Neka odlaze odavde!”
Građani Hrvatske pratili su 29. kolovoza konvoj majki cijelim putem do Beograda. No iz Beograda su počeli stizati glasovi o lošim postupcima prema majkama, o tome da ih zlostavljaju vojni policajci. Ukratko, generali su ih prevarili. Nisu prihvatili njihove zahtjeve, odveli su ih u Dom garde na Topčideru, nitko im se službeno nije obratio, a iz medija pristup su imali samo srpski novinari.
Ujutro 30. kolovoza razočarane i iscrpljene majke vraćale su se u Zagreb. Dočekale su ih tisuće Zagrepčana koji su prosvjedovali ispred Komande Pete vojne oblasti. Od protekloga dana smjenjivali su se govornici, ugledni javni i kulturni djelatnici.
Tomislav Ivčić izveo je “Stop the war in Croatia”. Jedino svjetlo u tim trenucima bio je poziv majkama u Bruxelles, u sjedište Europske unije, kako bi pred europskim moćnicima iznijele svoje zahtjeve protiv Hrvatskoj nametnutog rata.
(HRT/Kamenjar.com)
