ZORAN MILANOVIĆ: Dok sam ja predsjednik, Hrvatska više neće popuštati oko prava Hrvata u BiH
U trodnevni posjet BiH u nedjelju stiže hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Dolazi na poziv Sveučilišta u Mostaru, a održat će predavanja studentima, susresti se s vodstvom HNS-a BiH. Vitez, Mostar, Ljubuški, Livno, Tomislavgrad dio su njegove turneje. U intervjuu za Večernji list objašnjava stajališta vezana uz BiH, položaj Hrvata, Daytonski sporazum, izborne i ustavne reforme…
Večernji list: Što za vas danas predstavlja BiH i zašto se tako snažno zauzimate za poštivanje Daytonskog sporazuma, što je bio vaš uvjet i za prihvaćanje komunikea NATO-a, kada taj dokument brojni kritiziraju?
– Bosna i Hercegovina je nama bliska, susjedna i prijateljska država, uz Republiku Hrvatsku jedina europska zemlja koja je u novijoj povijesti doživjela agresiju, razaranja i strašne ljudske patnje. Ako se tko u Europi danas može i treba dobro razumjeti, onda su to naše dvije države jer ih veže ista tragedija od jučer, ne iz davnina, i ista, ljepša budućnost, nadam se, u Europskoj uniji. U tom nametnutom ratu, kako Hrvatskoj tako i BiH, branili smo se zajedno i obranili ne samo cjelovitost naših dviju država već i opstojnost i konstitutivnost hrvatskog i bošnjačkoga naroda u suvremenoj BiH. Zahvaljujući Daytonskom sporazumu za koji pitate, ne samo da je potvrđena od ranije postojana činjenica kako je BiH domovina i hrvatskoga naroda već je – što je još važnije – i zajamčena konstitutivnost hrvatskoga naroda u BiH kao jednog od triju jednakopravnih. Zato na pitanje što za mene predstavlja BiH odgovaram vam i ovo – BiH je domovina triju ravnopravnih naroda – Hrvata, Bošnjaka i Srba. Jasno je onda zašto se snažno zauzimam i za poštivanje Daytonskog sporazuma. Zato što je dio tog dokumenta i Ustav BiH koji Hrvatima jamči ravnopravnost i konstitutivnost, jamči jednaka prava za sva tri naroda bez obzira na njihovu brojnost.
Rekao sam i ponovit ću, Hrvati su brojčano danas najmalobrojniji narod u BiH, ali to što su brojčano u manjini ne znači da su nacionalna manjina u BiH, niti će to ikada postati. Svima bi bilo u interesu da se poštuje Daytonski sporazum jer smatram kako njegovim poštivanjem BiH može i mora postati uređena država koja će moći nastaviti put prema EU. Hrvatska to snažno podupire i želi vidjeti BiH u EU.
Večernji list: Američka i europska administracija pokušavaju pomoći oko izmjena Izbornog zakona u BiH. Čime bi, po vašem mišljenju, te izmjene trebale rezultirati?
– Upravo je Hrvatska ta koja se zalaže za izmjenu izbornog zakonodavstva, štoviše, mi nastojimo objasniti i uvjeriti naše partnere u međunarodnoj zajednici u nužnost izmjene Izbornog zakona. Baš izborna reforma bila je jedan od zahtjeva RH koji sam, kao predsjednik Republike, tražio da se unese u komunike NATO-ova summita. I unesena je izravna referenca na nužnost izborne reforme koja bi morala u budućnosti zajamčiti pravo svakog od triju konstitutivnih naroda da biraju svoje predstavnike. Ni manje, ni više od toga, jer je pravo da biraš svog predstavnika temelj svake demokracije, pa tako treba biti i u BiH. Ne vidim tko bi, ako želi dobro BiH, i zašto bi, ako želi demokratsku BiH, imao nešto protiv prava Hrvata u BiH da sami biraju svoje predstavnike.
Večernji list: Ali bošnjačka strana traži ili dokidanje gornjeg, nacionalno koncipiranog Doma naroda, redukciju ili pak prijeti nametanjem hrvatskoga Kluba po uzoru kako se to dogodilo sa Željkom Komšićem u tri navrata u Predsjedništvu. Kamo vodi taj eksperiment?
– Svakoga tko se zalaže za takvo rješenje pitam – zašto su Daytonskim sporazumom, dakle i Ustavom BiH, predviđena i osigurana tri, naglašavam, tri člana Predsjedništva BiH? I zašto je uveden Dom naroda? U množini, naroda. Valjda zato što u Predsjedništvu i u Domu naroda trebaju sjediti legitimni predstavnici triju naroda koji čine BiH, triju konstitutivnih naroda – Hrvata, Bošnjaka i Srba. Za Hrvatsku, to kažem kao predsjednik Republike koja ima ustavnu obvezu brinuti se o Hrvatima u BiH, neprihvatljivo je da BiH bude država u kojoj će se provoditi nečiji eksperimenti, a pogotovo ne na štetu Hrvata. Hrvatska će podupirati europski put BiH, pomagati joj na tom putu, neće se miješati u unutarnje stvari BiH, ali će brinuti da se poštuje Daytonski sporazum jer ima i tu obvezu, kao što će braniti i konstitutivnost Hrvata u BiH. Bruxelleskim i drugim trećerazrednim birokratima koji BiH jedva znaju pronaći na karti poručujem – prste dalje od BiH.
Večernji list: Kako to da s premijerom imate brojne prijepore, no čini se da su vaša politika i odnos prema BiH i tamošnjim Hrvatima potpuno kompatibilni?
– Hrvatska vanjska politika je do sada u međunarodnim institucijama često imala zahtjeve koji su bili opravdani, legitimni i pošteni, pa tako i u slučaju BiH, ali gotovo uvijek posljednjih godina stala bi na pola puta ili pred samim ciljem. Vodila bi se onom uzrečicom – ako prođe, prođe. U takvoj situaciji smo se našli i uoči zadnjeg NATO-ova summita, ignorirali su naše primjedbe i zahtjeve računajući da će Hrvatska odustati. Za njih je to bio kamenčić u cipeli koji žulja, ali će, računali su, ispasti van. Za Hrvatsku je to bio kamen koji nismo mogli ni smjeli zaobići. Na kraju, zahvaljujući samo čvrstom stavu, u završni dokument su uvršteni i Daytonski sporazum, koji ujedno znači konstitutivnost naroda, i izborna reforma. Dobro je, zapravo važno što su se i premijer i hrvatska diplomacija priključili mojem stavu i nadam se kako će tako biti i ubuduće kada je u pitanju barem briga o Hrvatima u BiH. Hrvatska, dok sam ja predsjednik Republike, neće više popuštati, neće stati na pola puta ili prikloniti se jačem.
Večernji list: Ne dolazite u Sarajevo. Zašto?
– Dolazim na poziv Sveučilišta u Mostaru, gdje ću održati predavanje. Ljudi su me pozvali i sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv.
Večernji list: Kako zapravo komentirate činjenicu da cijela bošnjačka politika danas gradi jedinstvenu frontu prema Hrvatima i podsjeća li vas takav razvoj situacije na ono što se događalo ususret smrti Jugoslavije?
– Čini mi se, a to se vidi prostim okom, kao da aktualna bošnjačka politika želi da što više Hrvata izgubi vjeru u BiH i u svoju budućnost u BiH. Nadam se da neće nikada i da će ostati u svojoj zemlji koju, gdje god danas u njoj žive, grade i razvijaju. BiH će opstati kao država, nama važna, susjedna, prijateljska i nadam se, želim to, u dogledno vrijeme kao članica europske obitelji, pa nikakve usporedbe te vrste, s bivšom državom, nema potrebe ni komentirati. Kako će doći do tog cilja, bilo bi idealno, i Hrvatska će uvijek navijati za to rješenje, da se Hrvati, Bošnjaci i Srbi u BiH međusobno dogovore i sami pronađu izlaz iz ove situacije. Hrvatska je tu da bude od pomoći, ne da bilo što nameće jer to nije politika Republike Hrvatske prema BiH.
Večernji list: Posjet Bosni i Hercegovini počinjete 11. srpnja pa su se mogli čuti komentari da zanemarujete srebrenički masakr i presuđeni genocid koji se tamo dogodio. Kakav je vaš odnos prema Srebrenici?
– Genocid počinjen u Srebrenici prije 26 godina, plansko i namjerno ubijanje pripadnika bošnjačkoga naroda u BiH, najstrašniji je zločin na europskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata. Obiteljima žrtava ponovno izražavam iskrenu sućut, svjestan njihove velike i trajne boli i patnje. Bio je to sumrak europske civilizacije i nedopustivo je da se tragedija tisuća obitelji žrtava stalno produbljuje pokušajima relativiziranja ili čak negiranja srebreničkoga genocida. Nažalost, tome svjedočimo i danas, a to je bolnije i poraznije od činjenice da svi pravi krivci do danas nisu kažnjeni.
Budućnost i suradnja među narodima na ovom području, posebice u BiH, ne mogu se graditi bez iskrenog odnosa prema prošlosti. Svi moraju sagledati bolnu istinu o zločinima počinjenima u Srebrenici. Otvoren i iskren odnos prema prošlosti i kažnjavanje svih odgovornih jedini je put koji će omogućiti otvaranje novih stranica suradnje temeljene na europskim vrijednostima. I koji će omogućiti sigurnu budućnost mladima u BiH, bez strahovanja od ponavljanja prošlosti. Odgovornost svih nas je da svakodnevno u svom djelovanju činimo sve kako se ovakva tragedija nikada ne bi ponovila.•
