Znate li koji su hrvatski uskrsni običaji i što predstavljaju pisanice?

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, dan uskrsnuća Isusa Krista. Riječ je o pomičnom blagdanu, ali uvijek pada na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja. Ove ga godine slavimo 12. travnja. Osim Uskrsa, za taj dan koriste se i nazivi Pasha i Vazam, ali prvi se rabi više u nekim povijesnim konotacijama, a drugi obuhvaća cijelo sveto trodnevlje – Veliki petak i subotu te Uskrs.

U zapadnom je kršćanstvu priprema za Uskrs korizma koja traje 40 dana, a nakon nje, nedjelju prije Uskrsa, slavi se Cvjetnica kojom započinje Veliki tjedan. Jedna od najpoznatijih uskrsnih pjesama jest Kraljice neba, ali postoje i brojne druge uskrsne pjesme koje se pjevaju na misnim slavljima i procesijama.

 

Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji se razlikuju od zemlje do zemlje, ali većini je zajedničko ukrašavanje pisanica.

Ovogodišnji je neobični Uskrs 2020. godine. Onemogućeno je slavlje euharistije, okupljanje u crkvama oko naših svećenika, koji mise slave sami, bez naroda i koji mole za narod ali se ne smiju družiti s ljudima da ne bi došlo do prenošenja zaraze koronavirusom.

“Možemo tako biti više zajedno, u obitelji. U obitelji pratimo preko elektroničkih medija prijenose svetih misa, zajedno molimo krunicu, križni put, sudjelujemo u klanjanju pred Presvetim. Otkrivamo ponovno kako je lijepa obiteljska molitva! Uskrs je blagdan nade, nade u pobjedu života, u pobjedu milosti i u pobjedu Božju nad svakim zlom, grijehom i smrću.”, poručio je u uskrsnoj čestitki vjernicima biskup Vlado Košić.

Pisanice – simbol života

Pisanice simboliziraju život, a česti su simboli pilići i zečevi, ali i brojne slastice.

Bojanje pisanica duboko je ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. Glinena jaja pronađena su u grobovima starih naroda na našem prostoru, prije dolaska Hrvata. Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, rabile su se boje koje se mogu naći u prirodi – ljuska crvenog luka, cikla, razne bobice, špinat, kopriva, a danas je ta tradicija sve rjeđa. Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase. Crne pisanice karakteristične su za Međimurje. Boja se dobila od bobica bazge ili čađe.

Od 2008. godine pisanica u Hrvatskoj ima status nematerijalnoga dobra.

Pisanice su simbol života, ali i tradicijski dar, posebno među zaljubljenima, pa u Međugorju postoji izreka „ovo se jaje za poljubac daje“. Djevojke bi u Podravini pisanice koje su dobile na dar ponosno stavljale na prozore, dok bi u Dubrovniku djevojke zaručnicima darivale jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

U nekim krajevima Hrvatske postoji običaj umivanja laticama cvijeća, najčešće ljubice, negdje na Cvjetnicu, a negdje na Veliku subotu.

Jedan od vrlo starih običaja uz more je običaj izrade klepetaljki i čegrtaljki, najrašireniji u središnjoj Dalmaciji i Konavlima. Naprave se razlikuju od kraja do kraja, a na otoku Krku izgledaju ovako: na kraj oko 30 cm duge drvene daske širine police za knjige privezuju se metalne pločice koje, viseći o rubu, podizanjem i spuštanjem klepetaljke proizvode jak zvuk. U drugim su krajevima klepetaljke izrađivali tako da bi na kraj drvene daske montirali mali kotač koji je bio povezan s metalnim zupcima i udaraljkama koje bi se prilikom vožnje vrtjele i klepetale.

Bdijenje i blagoslov hrane

U sjeverozapadnoj se Hrvatskoj na Veliku subotu prije bdijenja često pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru ispred crkava pripremaju vjernici, a pale je kresanjem kamena o kamen. Kad se vatra zapali, vjernici potpaljuju komade drveta i na taj način prenose blagoslovljenu vatru kućama. U bogato ukrašenim košarama hrana se nosi u crkvu na blagoslov na Vazmeno bdijenje.

Ove godine 2020. u uvjetima pandemije koronavirusa u pastoralnim smjernicama kardinala Josipa Bozanića poručuje se: “Glede eventualnog blagoslivljanja jela za Uskrs, ovime se ovlašćuje roditelje (oca ili majku), predstojnicu ili predstojnika kuće, da u svojim kućama, nakon zajedničke molitve Očenaš, zazove Božji blagoslov“.

Nakon navještaja evanđeoskog odlomka o putu u Emaus (Lk 24, 13.15.27-32), obrazac predviđa Psalam 23, molitvu vjernika i zajedničku molitvu Očenaša.

“Tada slavitelj izreče blagoslovnu molitvu:

Svemogući Bože, ti si htio da učenici u Emausu prepoznaju Krista uskrsloga u lomljenju kruha. Izlij obilje svoga blagoslova na ovu hranu (i piće) da i mi koji je (ga) blagujemo, danas i svakoga dana našega života s vjerom susrećemo tvoga uskrsloga Sina, od njega primamo kruh života te po njemu i sami dostignemo slavu uskrsnuća. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.”

I ove, 2020. godine proslavimo Uskrs i blagoslovimo hranu, u nešto izmijenjenim okolnostima. Neka to bude s istom, ili još snažnijom, vjerom.

Na Uskrs svi prvo moraju blagovati blagoslovljenu hranu. U različitim krajevima Hrvatske postoji običaj „borbe jajima”, jaja se udaraju jedno o drugo, a vlasnik jedinog jajeta koje na kraju natjecanja nije razbijeno je pobjednik.

Tradicijska uskrsna jela su: pinca, sirnica, razne uskrsne pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s mladim lukom, hrenom i rotkvicama, kuhana kokoš s domaćim rezancima, kuglof, rožata i dr.

Uskrsni je ručak svečan i obilan.

U sjevernoj Hrvatskoj jede se kokoš ili purica, a južnije od Karlovca janjetina. Na moru se poslužuje i najbolja bijela riba. Prilog je uvijek obilan, a tu su još i mladi luk i hren.

Izvor: narod.hr