Zašto ljudi panično kupuju velike količine toaletnog papira?

Jedan od glavnih misterija u općoj strci oko koronavirusa je pitanje zašto ljudi kupuju goleme količine toaletnog papira. Pojava nije nova. Primjerice, prvi znak krize u Venezueli bila je upravo nestašica tog artikla. No i u stabilnijim zemljama s jakim ekonomijama događa se isto. Kruže snimke ljudi koji se tuku oko dragocjenih rola ne na Balkanu ili na Siciliji, nego u Zürichu i Berlinu. Ista panična pomama za toaletnim papirom vlada u Australiji, Švicarskoj i na Trešnjevci. Što to u toaletnom papiru predstavlja toliku nužnost i dragocjenost i zašto ga se danas ljudi na svim kontinentima drže kao zadnje slamke spasa?

Povijest je učiteljica života, no u ovom specifičnom slučaju slabo nam pomaže. O ponašanju ljudi za vrijeme epidemije možemo, primjerice, nešto naučiti od Boccaccia, koji u uvodu Decamerona opisuje kugu iz 1348., i zamišlja kako sedam djevojaka i tri mladića odlaze u samoizolaciju na imanje u okolici grada, gdje provode vrijeme pričajući priče. Ta je kuga pobila trećinu stanovništva Europe te više od dvije trećine ljudi u njegovoj Firenzi. Od njega se puno može naučiti o tome što bi se dogodilo i danas da je smrtnost od virusa znatno veća, no kad je riječ o pomami za toaletnim papirom Boccaccio mi nimalo ne pomaže, kao ni Dante ni Machiavelli, pa čak ni Aristotel. Naime, u njihovo vrijeme takav proizvod nije ni postojao.Ne pomaže ni narodna mudrost (osim nekih neizravnih poput – ne da se usranom do potoka), jer su do prije nekoliko generacija naši preci vršili nuždu na svježem zraku i brisali se onim što bi im se našlo pri ruci, najčešće kakvim listom (Greta bi jako pohvalila naše pradjedove!). Očito je da današnja pomama ne spada u sferu racionalnog. Sve i da WC-papira potpuno nestane, današnji čovjek to bi preživio kao i tolike generacije ljudi u prošlosti. Sustav vodoopskrbe sigurno neće doći u pitanje pa se, dakle, uvijek može oprati. A u krajnjoj nuždi svrnuti pogled na kućnu biblioteku ili arhivu novina. Puno tiskanog i ne zaslužuje drugu namjenu, no to je već druga tema.

Pokušavajući dokučiti uzroke te pomame, nalazim pet osnovnih mogućih razloga: većini ljudi najveća je drama koju su proživjeli u životu to da su nekada negdje bili usrani bez papira. Stoga sada, u stanju najveće frke, uvjetnim refleksom grabe toaletni papir. Svi su pomalo ustrašeni. Znamo da kod dijela ljudi strah izaziva poriv na pražnjenje crijeva. Dolaziš u supermarket s tim osjećajem pa, jednako kao što ćeš izrazito žedan kupiti više soka ili piva nego što ti treba, s temeljnim osjećajem zebnje uzet ćeš više toaletnog papira. Čovjek kao hrčak želi stvoriti zalihe.

Toaletni papir je jako jeftin proizvod u odnosu na volumen koji zaprema. Dakle, za stotinjak kuna možeš kupiti kubik tog artikla pa imaš dojam da si oko zaliha napravio nešto veliko. Civilizacijski razlozi. Toaletni papir je pojam čistog. Uklanja našu prljavštinu koja je iskonska, jer da bismo živjeli moramo periodično jesti i prazniti se. On se čist prlja da bismo mi ostali čisti. On je naš nesebični prijatelj. Odbacimo ga lako nakon što smo ga upotrijebili i očistili se. Razgradljiv je u vodi, može se zapaliti, lagan je. On je vrhunski proizvod visoke civilizacije.

Umjesto da uzmu koju kilu brašna ili konzervu više, ljudi ga kupuju možda i kao zadnju branu civiliziranog društva, jer ako odbacimo njegovu uporabu, propala je moderna. Iz istog razloga su se dame u opkoljenim gradovima, u nemogućim uvjetima, više nego ikada trudile biti dotjerane. On je svojevrsni simbolički link na nevino djetinje doba, a možda i podsvjesni nadomjestak za roditelje, koji su nam čistili stražnjice dok smo bili nesposobni.

Sjetimo se kako ljudi i u starijoj životnoj dobi, kad su im roditelji već odavno pokojni, u velikoj boli i strahu dozivaju majku. Neki od ovih razloga, ili kombinacija više njih, potiču dio ljudi na kupovinu pretjerane količine toaletnog papira, a onda se lako stvori efekt lavine, jer ih slijede drugi koji zbunjeni i ustrašeni ulijeću u supermarkete obnoviti zalihe i zagledaju što čine ostali. Zato, prije nego što se počnemo rugati ljudima i osuđivati ih, trebamo ih pokušati razumjeti, vidjeti što ih motivira, zašto to čine. Grabež za toaletnim papirom na koncu možda nije znak divljaštva, već zadnja linija obrane civilizacije.

vecernji.hr