Zašto je Veljača napredna, a Penava retrogradan kada govore o žrtvama silovanja?!
Stravičan slučaj višemjesečnog silovanja i ucjenjivanja petnaestogodišnjakinje u okolici Zadra potpuno je opravdano otvorio brojna pitanja oko rada pojedinih sudaca i sudske praske u Hrvatskoj, ali i neke druge teme. Ponajprije one koje se tiču dvostrukih mjerila, ali i licemjerstva samozvanih boraca i borkinja protiv svih oblika nasilja nad ženama.
Jedna od njih je i scenaristica Jelena Veljača koja je brzo iskoristila i taj slučaj kako bi se nametnula i promovirala kao svojevrsno mjerilo zaštite žena.
Pa je tako aktivistica Veljača u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u dva, među ostalim, kazala da ljudi nisu bili svjesni što je sve seksualno nasilje te kako je seksualno nasilje još uvijek tabu tema u Hrvatskoj?!
Iskoristila je Veljača i taj nesretan slučaj za iskazivanje svojih političkih opredjeljenja pa je za silovanje u okolici Zadra uprla prstom u – HDZ?! Jer, jakog li argumenta, HDZ je kriv za silovanje maloljetnice samim tim jer je na vlasti u Zadru i okolici!?
A da ne bi sve ostalo samo na tome, Veljača se uključila i u kampanju za predsjednika države pa je predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović prozvala da o pitanjima seksualnog nasilja nad ženama ne govori dovoljno, a sastanak s predsjednicom na kojem je dobila priliku govoriti o svojem aktivističkom angažmanu nazvala sastankom „simboličke potpore“.
No, Veljača i ostale veljače koje se bore za svojih 15 minuta slave, daleko su od principijelnosti i jednake pravde za sve žrtve silovanja. Da misle ozbiljno zalagale bi se i za žrtve silovanja u Domovinskom ratu. O kojima je, za razliku od Veljače, predsjednica Grabar-Kitarović više puta javno govorila, razgovarala s njima i apelirala da se zločinci sankcioniraju. Točan broj silovanih žena u Domovinskom ratu još uvijek se ne zna. Mnoge među njima danas nisu žive, a mnoge svoju bol nose u sebi. I šute. Ipak, mnoge od njih, kao i puno muškaraca, javno su progovorile o strahotama i torturi koju su proživjele i većini je zajedničko to da osobe koje su se seksualno iživljavale nad njima nikad nisu sankcionirane?
Znaju li Jelena Veljača i brojni samozvani aktivisti da je najmlađa žrtva silovanja u Domovinskom ratu imala samo šest godina, a najstarija osamdeset? Znaju li da zločinci silovatelji i danas šeću Vukovarom, da su zaposleni u državnom sustavu, da primaju plaće i da se svojim žrtvama smiju u lice?
Znaju li Veljača i ekipa da su silovatelji bili prijeratni susjedi ili znanci žrtava?
Kako se osjećaju žrtve koje su više puta dale svoja svjedočanstva i navele imena i prezimena silovatelja i krvnika, a njihova svjedočanstva i danas stoje u ladicama državnih odvjetništva? Tko će njih zaštititi? Imaju li one ikakva prava?
Ako smo za nultu toleranciju nasilja nad ženama, a svi kažemo da jesmo, zašto konačno ne sankcioniramo zločince koji su tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku silovali i mučili i djevojčice i starice i žene? Dokaza za njihova zlodjela ima i previše. Kao i živih svjedoka. Što će nam šminkanje i s tisuću tzv. istanbulskih konvencija kad nismo u stanju – a državne vlasti godinama to ni ne žele zbog svojih koalicijskih partnera iz srpske manjine – uza sve te spoznaje pružiti pravdu žrtvama silovanja u Domovinskom ratu?
Svi šute i prave se da se ništa nije dogodilo. Zanimljivo, isti su jako glasni kada je u pitanju nametanje ćirilice u Vukovaru.
Za vukovarskoga gradonačelnika Penavu, koji žestoko zagovara pravdu za žrtve velikosrpske i četničke agresije, kažu da je retrogradan. Ignoriraju njegove zahtjeve da se konačno kaže istina pa i ova koja se tiče žrtava silovanja. Pa se tako i brojni mediji doslovno ismijavaju jer je kazao istinu, a to je da one koji nasilno zagovaraju ćirilicu u Vukovaru ne zanimanju ni mrtva djeca ni silovane žene.
Ne zanima to ni mnoge koji se licemjerno ušminkani okupljaju po zagrebačkim trgovima kao na kakvim mondenim skupovima tražeći pravdu za žrtve seksualnog nasilja.
Zaboravljajući pritom da pravda ne može biti selektivna, nego da ista pravila moraju vrijediti za svih. Što je s pravdom za šestogodišnju vukovarsku djevojčicom? Što je s pravdom za osamdesetogodišnju vukovarsku baku? I jesu li njihovi silovatelji povlašteni i izuzeti od državnih zakona samo zato što su pripadnici srpske manjine?!
Neka o tome progovore oni koji moraju i neka konačno sankcioniraju zločince pa i pod cijenu da izgube i koalicijske partnere i vlast.
PIŠE: Silvana Oruč Ivoš
