VIDA OTKRIVA KAKAV JE ŽIVOT U FINSKOJ: ‘Da, zime su brutalne, ali prosječna plaća je veća od 3000 eura. Više me ne brine koliko trošim…’

 

Demografija je rak-rana i najveći problem s kojim se Hrvatska susrela. Od punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji svake godine ljudi masovno iseljavaju iz Lijepe naše, a stručnjaci upozoravaju da nam, ako se ovakav trend nastavi, prijeti izumiranje. Upravo zato je redakcija Net.hr-a odlučila pokrenuti specijal ‘Oni su otišli…’ u kojem ćemo objavljivati ispovijesti ljudi koji su iz raznih razloga napustili Hrvatsku i svoju sreću potražili negdje drugdje. Ispričali su nam svoja iskustva o životu u ‘tuđoj’ zemlji, jesu li dobili sve što su očekivali, te planiraju li se jednoga dana vratiti kući…

Ovo je priča o Vidi Starčević. Iz hrvatske metropole otišla je u Espoo, finski grad blizu Helsinkija

Finska je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi poznata po velikom broju jezera i šuma, zimi i, naravno, Djedu Božićnjaku. Osim nabrojenog, hladna Finska je postala i dom i nekim Hrvatima koji su tamo našli posao i novi život. Jedna od njih je i 31-godišnja Vida Starčević koja je iz hrvatske metropole otišla u Espoo, finski grad koji se od Helsinkija nalazi tek 20 minuta vožnje gradskim prijevozom.

Kako se Vida našla u Finskoj? U siječnju 2018. ostala je bez posla i stalnih prihoda, priča nam. Prije je uz svakodnevni uredski posao radila i “sa strane” preko raznih autorskih ugovora pa je ovoga puta odlučila pokušati s nečim drugim što bi joj donijelo stabilan posao i karijeru. Zato se, kako kaže, prijavila “na sve i svašta”.

Taj proces uspoređuje s igranjem pikada s povezom na očima jer je “gađala” s mišlju “kako god pogodim dobro je i dat ću sve od sebe u prijavi pa što bude”. Vida otkriva da je većina poslova za koje se smatrala kvalificiranom u inozemstvu, a jedan od njih bio je u Finskoj, i taj je dobila. Sada radi kao community manager u razvojnom studiju za videoigre.

‘Otkako radim u Finskoj, manje sam tjeskobna oko toga koliko mjesečno trošim’

Vida u Finskoj ne radi u struci jer je završila preddiplomski studij engleskog jezika i književnosti i informacijskih znanosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a magistrirala je Viktorijanske studije na Sveučilištu u Leicesteru. Njezin novi posao je u tvrtki Remedy Entertainment, jednom od starijih svjetskih razvojnih studija za videoigre. Kako nam Vida objašnjava, kompanija je osnovana 1995. godine te je poznata po avanturama i “pucačinama” iz trećeg lica. Ono što Vida radi u spomenutom studiju jest community management, što znači da se brine o društvenim mrežama i dijalogu s igračima i obožavateljima, no pomaže i u odnosima s javnošću, marketingu, kao i organizaciji i koordinaciji događaja i konvencija na koje svake godine putuju kako bi promovirali svoj studio i vlastite igre. Primjerice, u 2019. godini izdali su igru Control, nadnaravnu avanturu inspiriranu djelima kao što su Lynchev Twin Peaks, Dosjei X, Kuća listova itd.

“Prema podacima finskog zavoda za statistiku, prosječna plaća u Finskoj u 2018. iznosila je 3079 eura. Zanimljivo je da su finski muškarci u prosjeku zarađivali 3398 eura mjesečno dok su žene u prosjeku zarađivale 2827 eura mjesečno, što govori da rodna neravnopravnost nije zaobišla niti Finsku, barem ako pitate ovu statistiku. Što se tiče moje plaće i posla koji radim, teško mi je usporediti vlastita primanja s primanjima u Hrvatskoj. Prvi razlog je taj što mi matematika nije jača strana, a drugi se krije u tome što rijetko s kolegama pričam o novcu na toliko eksplicitan način. Postoji još jedan razlog, a on se tiče posla koji radim jer on u hrvatskim tvrtkama nije toliko prisutan kada sam se selila pa ne mogu sa sigurnošću ustanoviti nekakav prosjek. Nisam otišla zbog novca, ali otkako radim ovdje, mnogo sam manje tjeskobna oko toga koliko mjesečno trošim i kolika mi je stanarina”, govori nam Vida.

 

Svaki ured ima saunu, a more se zimi toliko smrzne da po njemu voze automobile

Vidi se jako sviđa život u Finskoj i za sada se ne planira vratiti u Hrvatsku. Kako kaže, nije se planirala niti odseliti nego se to “samo dogodilo”. Ipak, nije Lijepu našu posve otpisala jer bi se vratila kada bi joj se ukazala dobra poslovna prilika što znači da bi trebala pronaći posao koji bi joj bio jednako zanimljiv ili zanimljiviji od ovoga koji sada radi. Naravno, taj posao bi joj trebao jamčiti stalne prihode i mogućnost napredovanja, što se za sada nije dogodilo, kaže nam. Kada je riječ o načinu života Finaca i Finske, Vida je oduševljena brojnim stvarima kao i ljudima.

“Finci jako poštuju privatan prostor. Sjedala u metrou posložena su u grupe od četiri, a ako je samo jedno mjesto zauzeto od ta četiri, Finci neće sjesti tamo nego će pronaći negdje gdje niti jedno mjesto nije zauzeto, makar morali hodati cijelom dužinom vagona. Također, kada ih pitate kako su, iskreno će vam odgovoriti. Nema toliko praznog razgovora i besciljnog pričanja o vremenu. Gotovo svaki stan ima saunu. Svaki ured ima saunu. Primjerice, naš ured ima dvije, jednu ‘za goste’ i drugu za zaposlenike. Sauna je velik i važan dio finske kulture jer se u sauni možeš opustiti i voditi duboke razgovore dok se znojiš s prijateljima gol u mraku. Iako su na prvu jako rezervirani i zatvoreni, jednom kad se sprijateljite s Fincima, bit će vam odani i dragi prijatelji. Finci imaju najbolji kruh i najbolju čokoladu koju sam ikada probala. More se zamrzne preko zime, i led je toliko debeo da možete šetati od jednog otoka do drugog, a negdje čak i voziti automobil”, opisuje 31-godišnjakinja.

Papirologija gotovo ne postoji, sve je digitalizirano, ali zima joj nikako nije sjela

Ne postoji mnogo toga što se Vidi u Finskoj ne sviđa, međutim spominje da joj nije drago što na neki način živi izolirano od finske kulture i društva jer radi u međunarodnoj tvrtki i ne govori finski. No, napominje da na tome radi, samo što joj ne ide toliko brzo koliko bi ona voljela. Kao manu Finske navodi zimske mjesece koje naziva “brutalnima”, čak i na jugu gdje živi jer sunce jedva izlazi. Ipak, Finska pruža mnogo više onoga što se Vidi sviđa. Kada se sve zbroji i oduzme, bezrezervno je zadovoljna životom i poslom u Finskoj.

“Posebno mi se sviđa bezgotovinska ekonomija. Sve se može platiti karticom. Drugo, sve je digitalizirano. Mogu se naručiti kod doktora, pokupiti recepte i pitati medicinsku sestru za savjet, sve preko aplikacije. Papirologija je nevjerojatno jednostavna i gotovo nepostojeća, iako ne pričam ni finski ni švedski, službene jezike. Javni prijevoz, barem u dijelu Espooa i Helsinkija kojim se koristim, funkcionira kako treba. Sve stiže na vrijeme. I zadnje, nedavno je Finska dobila novu premijerku, što znači da sada sve stranke u finskom parlamentu vode žene. Naravno, nečiji rod ne mora pozitivno utjecati na njezinu politiku. Primjeri za to su Grabar Kitarović, Thatcher, May, ali kao ženi mi je uvijek drago vidjeti žene na pozicijama moći, jer je rodna ravnopravnost nešto čemu još uvijek težimo”, komentirala je.

Finci imaju problema s alkoholom pa su cijene pića visoke, ali Estonija je blizu

Vida nam je ispričala jednu zanimljivost u vezi Finske, a to je ujedno i velika razlika u usporedbi s Hrvatskom. Kaže da država kontrolira prodaju svakog jačeg alkohola. Pivo i miješana pića mogu se kupiti u supermarketima, no poželite li popiti bocu vina ili nešto jače u Finskoj, morat ćete otići u specijaliziranu trgovinu koja prodaje samo alkohol.

“Unatoč sankcijama i visokim cijenama, i to toliko visokim da se ide trajektom u Estoniju i tamo kupuje alkohol jer je jeftinije platiti trajekt i kupiti alkohol u velikim količinama u Talinnu nego u Finskoj, Finska i dalje ima velikih problema s alkoholizmom. Također, Finska nije katolička zemlja, i društvo je vrlo sekularno”, govori nam Vida.

‘Imala sam pet slojeva odjeće na sebi, a onda je starija gospođa izašla iz saune direktno na snijeg’

Usprkos činjenici da je život u Finskoj posve drukčiji nego u Hrvatskoj, baš kao i mentalitet ljudi, Vida kaže da se tamo osjeća apsolutno prihvaćeno. Šali se da iako je dotepenac da je imala sreću što je upoznala ljude koji su vrlo tolerantni i otvoreni pa se lako i uklopila među Fince. Dodaje da ima sreće što je bjelkinja pa je zato i prihvaćanje išlo lakše. Kada je riječ o stanju u Hrvatskoj, tvrdi da prati samo velike i bitnije događaje, što se ne razlikuje mnogo od toga kako je pratila što se događa i dok je živjela u Hrvatskoj. Budući da su kulturološke razlike između Hrvatske i Finske velike, Vida je imala i jednu anegdotu, i to vrlo brzo nakon preseljenja.

“Hodala sam po smrznutom moru prvih mjesec kada sam se preselila u Espoo, zajedno s desecima drugih ljudi jer je led bio dovoljno debeo i pokriven kompaktnim slojem snijega da uopće nemate dojam da stojite na moru. Na sebi sam imala oko pet slojeva odjeće, šal, kapu, rukavice. Sjećam se da sam vidjela gospođu otprilike od 75 godina kako izlazi iz saune, omotana u ogrtač, te kako ga skida i ulazi u rupu u ledu kako bi malo proplivala da se osvježi nakon saune. Naučila sam da je to apsolutno svakodnevno ponašanje. Ne želim ići u saunu osim ako me nakon izlaska ne čeka smrznuto jezero ili more, hvala”, prepričava Vida.

Kroz Vidin primjer vidimo da Hrvati novi dom ne traže samo u Njemačkoj ili Irskoj, nego da unatoč drukčijoj kulturi, zimi i izoliranosti, sreću traže i u hladnim skandinavskim zemljama.

net.hr