Upoznajte svestranu Livanjku: osvaja vrhove, volontira, bilježi ljepote HBŽ-a
“Fotografijom se bavim amaterski i tim više me je iznenadila nagrada”, skromno je započela s razgovorom za Večernji list Livanjka Antea Miloloža, pobjednica na fotonatječaju naziva “U vodi svijet”, koji je početkom godine raspisao Centar za kulturu Mostar, a u ponedjeljak održao istoimenu izložbu s 40 odabranih fotografija. I u tih 40, osim pobjedničke “Zaleđeno jezero”, našla se još jedna Anteina fotografija motiva s rijeke Sturbe. Uz čestitke, jer je 96 autora iz četiriju država, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH, poslalo 260 fotografija, pitali smo je kako je uopće došlo do toga da se prijavi na natječaj.
“Zaleđeno jezero”
“Mogli ste i sami zamijetiti, jer se dugo poznajemo, da fotografiram dosta prirodu, a naši livanjski divlji konji posebna su mi preokupacija. Iskreno, natječaj nisam vidjela, prijateljica mi je poslala link, pa sam odlučila poslati tri fotografije, a dvije su ušle među ovih 40 izloženih. I tako, bilo je to iznenađenje ugodno i, moram reći, prvo javno priznanje”, govori naša sugovornica, a mi se prisjećamo njezina sudjelovanja na uličnoj izložbi “Divlji” kada se prodajom fotografija prikupljao novac za zimsku prehranu i sol za te četveronožne ljepotane. U trima navratima i službene pozivnice/katalozi tradicionalne kulturne manifestacije Grada Livna, “Livanjsko kulturno ljeto” bile su “umotane” u Anteine fotografije, dva puta sa zanimljivim pogledom kroz otvore poznate Veis kule, u narodnu znane i kao Vujadinova kula na brdu Bašajkovac iznad Livna. I to brdo i kula na neki način su zaštitni znak Livna. Znajući za njezinu ljubav prema planinarenju, pitamo koje je sve vrhove osvojila. Kaže, u HBŽ-u sve, od Kamešnice, Tušnice, Troglava, Cincara, Šatora… U BiH dojmljiv joj je bio Volujak, a nekako najdraži uspjeh joj je Triglav u Sloveniji.
Čarobna priroda
“Valjda i zbog toga što je to najviši vrh na kojemu sam bila, ali svaka planina je posebna, pogled s tih vrhova veličanstven je, a kako uvijek nosim fotoaparat sa sobom, tako i tih pogleda i drugih prirodnih motiva imam napretek. Volim prirodu i koristim svaki trenutak da boravim u njoj. Kod nas u BiH priroda je predivna i svako malo me natjera da je pogledam kroz objektiv”, uz smijeh nam govori naša sugovornica. Štoviše, i “koronavrijeme” joj je išlo na ruku jer je svaku nedjelju za lijepog vremena s nekolicinom kolegica pohodila znane joj i neznane vrhove na području HBŽ-a.
Anteu pamtimo i sa sada već čuvenih pohoda “100 žena na Kamešnici”, koje je organizirala s kolegicama i kolegama iz GSS-a HBŽ-a, a tu je i humanitarni rad. Tri godine već vodi i aktivno sudjeluje u Udruzi Vinkovske marijanske mladeži gdje vozi volontere i distribuira pakete s pomoći. •
