Upoznajte heroinu koja je ’92. u svoj dom u Škotskoj primila čak 21 dijete iz BiH

Britanski mediji ovih dana opet su se raspisali o Clare Findlay, ženi velikog srca iz Škotske, koja je 1992. godine tijekom agresije na našu zemlju, u svoj dom primila 21 dijete i četiri žene iz BiH.

Clare se skoro tri desetljeća kasnije srela s nekima od njih ali i ženom koja je djeci i Clare bila prevoditelj.

Ova nevjerojatna priča o humanosti ponovo je dobila na pažnji zahvaljujući emisiji BBC-a “Saved by a Stranger”, u kojoj se 79-godišnja Clare srela s Petrom Lovreković (45), tada tinejdžerkom, koja je bila od velike pomoći ovoj humanoj ženi i njenom suprugu.

Naime, Clare i njen pokojni suprug Andrew dospjeli su na naslovnice 1992. godine kada su otvorili svoju seosku kuću u Fochabersu za čak 21 dijete i četiri majke, koji su pobjegli iz ratom zahvaćene BiH.

Clare i Andrew htjeli su pomoći i nisu se dvoumili da pruže dom za jedno, eventualno dvoje djece. Međutim, na kraju su primili 25 izbjeglica.

“Uvijek smo gledali vijesti u šest sati. Sjećam se snimaka kako su ljude protjerivali iz kuća, bilo je sićušne djece, neke su nosili, neke vozili u kolicima… Osjećala sam da nešto trebamo poduzeti. U novinama smo vidjeli poziv za udomitelje koji bi se dobrovoljno javili da uzmu jedno dijete iz ratne zone na tri mjeseca. Rekla sam zašto da ne, možda da uzmemo i dvoje?”, ispričala je Clare, prenosi škotski The Sun.

U užasnom vremenu učinila pravu stvar

Krenuli su u proceduru, ali je onda došlo do nenadanog obrata.

“Nazvali su nas iz dobrotvorne organizacija i rekli da avion s 21 djetetom i četiri majke, među kojima su vjerojatno i djeca koja trebaju kod nas, ne mogu poletjeti dok nemaju adresu na koju idu. Bila je izvanredna situacija, mozak mi je bio u zbrci, a Andrew je rekao “Zaboga, to će biti samo nekoliko dana, neka dođu ovdje”, priča Clare o događaju koji joj je potpuno promijenio život.

Prisjeća se da je bila zabrinuta kako će to funkcionirati, ali kada je vidjela djecu, na čijim licima se mogla vidjeti patnja, bila je sigurna da je u tom užasnom vremenu učinila pravu stvar.

“To me promijenilo. Osjećala sam se potpuno drugačije. Tako sam ih voljela. To je vrlo teško objasniti”, rekla je Clare.

Nakon dolaska djece, i cijela lokalna zajednica se ujedinila kako bi im pružila ljubav i podršku. Ljudi su dolazili u njen dom s vrećama punim igračaka i odjeće, dok su im lokalni pekari i mesari davali besplatnu hranu. Ali, problem bio je što nitko od djece nije govorio engleski, pa se nikako nisu mogli sporazumijevati.

Međutim, nazvao ih je direktor Gordonstoun škole iz obližnjeg Elgina i priopćio radosnu vijest – da imaju učenicu iz inozemstva, koja može pomoći. Bila je to Petra Lovreković, zahvaljujući kojoj je Clare tek saznala informacije o djeci koju je primila i horore kroz kakve su prolazili.

Prije svega, tada su shvatili da djeca nisu siročad kako se mislilo, već da imaju obitelj u BiH. Clare se u emisiji BBC-a Two zahvalila Petri “što je dala glas tim dušama”.

“Ova jadna mala djeca više nikada ne bi vidjela svoje majke da nije bilo Petre”, kazala je.

Krvava rijeka, mrtva tijela…

Starica je dodala da nikada neće zaboraviti kako je Petra “otključala” istinu i promijenila tok života te djece. Priznaje da je bilo teško slušati dok je jedno od djece, sada 37-godišnja Emina Arifović, objašnjavala kako su bili prisiljeni napustiti svoje domove i pješačiti 24 kilometra, sve vrijeme slušajući pucnjeve.

“Kad su stigli do rijeke da ugase žeđ, rijeka bila je puna krvi i mrtvih tijela…”, prepričala je Clare.

Clare je nastavila prepričavati sudbine svojih mališana.

“Srbi bi izabrali kuću u ‘muslimanskom’ kraju grada i bacali kamenje na prozore da ih probude, zabarikadirali ih, zapalili kuću i nisu ih puštali van…Rekli su da su naišli na tijela prijatelja koje su dan ranije ostavili, a koji su očito naletjeli na srpsku patrolu. Roditelje su pucali, a djeci su prerezali grlo i ležali su tamo, moja djeca su to vidjela. Plakali smo. Rekli smo: ‘Petra, stani tu’. Jadna Petra je jecala, mora da joj je bilo užasno teško, sa 16 godina i ona je još bila dijete, ali morali znati što se događa”, ispričala je Clare.

Nakon što je saznala da djeca koju je udomila nisu siročad, odlučila je da neće seliti nigdje iz njene kuće dok se ne spoje s majkama, nije ih mogla dati da “budu raspoređeni u nepoznate obitelji”.

“Jedna od vrlo važnih stvari koje je Petra učinila bila je da napravi spisak nestalih majki. Zauvijek sam joj zahvalna na tome, jer je spasila tu djecu od mogućnosti da se ne spoje s roditeljima”, objasnila je.

Srećom, njihove mame su stigle nekoliko tjedana kasnije. Neke su se obitelji nastanile u blizini, a neke su novi život počele graditi drugdje u svijetu.

Međutim, jedina stvar koja je uvijek tištila Clare bilo je to što nikada nije imala priliku da se zahvali Petri. Ipak, uz pomoć TV voditeljice Anite Rani i emisije “Saved by Stranger”, konačno je uspjela pronaći Petru, koja sada živi u Hrvatskoj i radi kao umjetnica.

Ona je odletjela je u Škotsku i sastala se s Clare, zajedno s nekom od već odrasle djece o kojoj se brinula 1992. godine i s kojom održava kontakte. Okupljanje je proteklo vrlo emotivno. Petra je rekla da joj je drago što Clare cijeni njenu pomoć.

“Bilo je prirodno to uraditi, nije se radilo o meni, već o njima. Samo sam prevodila i “dala” im glas”, kazala je Petra.

Rekla je da je susret bio vrlo emotivan.

“U tih nekoliko sati susreta bilo je smijeha, suza, zagrljaja, tišine…”, rekla je Lovreković.