Umro je Žarko Potočnjak
HRVATSKI glumac Žarko Potočnjak preminuo je jutros u 76. godini, potvrdili su iz Glumačke družine Histrion.
Žarko Potočnjak rođen je 1946. u Pakracu. Gluma ga prati od malih nogu, te je već kao osnovnoškolac nastupao na brojnim školskim predstavama, iako je od srednje škole svima govorio da se želi baviti brodogradnjom, a čak je i upisao studij brodogradnje, ali se na njemu zadržao samo pet mjeseci.
Završio je Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost 1972. godine. Za vrijeme studija imao je prvu profesionalnu ulogu u filmu “Prikupljanje hrabrosti” redatelja Eduarda Galića. Prvi angažman dobio je u Kazalištu Komediji u Zagrebu, gdje je glumio u mjuziklima i rock-operama. Nakon toga, 18 godina bio je glumac u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli.
Na poziv Georgija Para prešao je u zagrebački HNK 1994. godine. Sa Zlatkom Vitezom osnovao je glumačku družinu Rinoceros 1975. godine, a iste godine preimenovana je u Histrione.
Igrao je u oko 150 kazališnih premijera, te snimio 25 igranih filmova, a u njih deset imao je glavnu ulogu. Glumio je u oko 30 televizijskih serija, a “Lažeš Melita”, “Inspektor Vinko”, “Putovanje u Vučjak”, “Nad lipom 35”, “Najbolje godine”, “Počivali u miru”, “Crno-bijeli svijet” samo su neke od njih.
Za vrijeme Domovinskog rata bio je član 106. osječke brigade, bio je u protuzrakoplovnoj obrani te član umjetničke brigade.
Potočnjak je dobitnik brojnih nagrada za životno djelo, među kojima se ističu Nagrada hrvatskog glumišta, Marul, Zlatni osmijeh, Dubravko Dujšin, Nagrada na susretima hrvatskih kazališta, nagrada Dani komedije.
Od ove godine u mirovini
Nakon više od 50 godina karijere, Potočnjak se 2021. odlučio umiroviti.
“Negdje tamo s približavanjem 2012. godine i približavanjem radnog vijeka od 65 godina, polako sam se počeo pripremati za odlazak u mirovinu. Nisam htio koristiti vojna olakšanja pa sam bio polako spreman. Međutim, zbog velike zastupljenosti u repertoaru, tadašnja intendantica je smatrala da ću kazalištu, kad sam mu već potreban, biti jeftiniji ako ostanem u angažmanu, nego da preuzmem uloge kao slobodnjak”, rekao je u veljači Potočnjak za Zagreb News, u jednom od zadnjih intervjua koje je dao.
“Osim toga, postoji i jedno nepisano pravilo da se stariji i istaknutiji glumci zadrže još neko kraće vrijeme u angažmanu. Time se pokaže potreba kazališta za takvim umjetnicima, a na neki način i poštovanje tih članova koji su duže vrijeme proveli u tom teatru. To je bilo pravilo kojeg smo se mi u Gavelli intenzivno držali i naši veterani nisu odlazili izbačeni na ulicu. Tako je i meni intendantica Ana Lederer produžila gotovo godinu i pol angažman, negdje do 2013. No tada se počeo otvarati mali kaos. Znajući da više nisam vezan uz matičnu kuću, počele su pljuštati ponude, od straha da ne ostanem bez posla ja sam sve prihvaćao. Tu su još bili i filmovi pa su se stvari počele tako komplicirati da sam odlučio od tada prihvaćati samo jedan posao i njega se držati”, dodao je.
Bio je prvi izliječeni pacijent od karcinoma pluća na Jordanovcu
Iz glume se povukao, otkrio je tad, i zbog zdravstvenih problema. Naime, 2002. operirao je pluća te je prvi izliječeni pacijent od karcinoma pluća u Klinici za plućne bolesti Jordanovac.
Od Potočnjaka se na društvenim mrežama opraštaju brojni građani.
