Ukazala se Karolina, na HTV-u i u Saboru! Nećete je se tako lako riješiti
Dobro da smo doveli tu Jazovku do kraja. Bolje užasan kraj nego užas bez kraja.
Čitajući Josipove političke opservacije dolazim do zaključka da je poznata pjesma: “k’o te ima, taj te nema, k’o te nema taj te sanja…” ipak posvećena mozgu.
Cijeli Zagreb jedna prekrasna fontana
Naravno, obične desne plebejce zanima samo jedno: kako ćemo ove jeseni i iduće godine živjeti. Angela Merkel obećava Nijemcima da će dogodine živjeti bolje. Kod nas se to kaže “civilizacijski doseg”. Mi, naime, već sad bolje živimo nego što ćemo živjeti iduće godine. Vremena su najblaže rečeno burna. Zagreb, osim korone i potresa, doživio je i poplavu. Kad te ide, ide te!
Moj prijatelj Roman, brižan i zabrinut, šalje preko fejsa obavijest da u Zagrebu sve trajektne linije redovno plove – od Trga bana Jelačića do Remetinca vozi katamaran, trajekti do Dubrave do Črnomerca itd… Kaže da ni najstariji Čapljinci, Livnjaci, Kosovari, Ličani i Imoćani ne pamte ovakvu kišu u Zagrebu. Jedino je zadovoljan gradonačelnik. Cijeli grad je postao jedna prekrasna fontana…
Događanja u Lijepoj našoj idu prebrzo. Bojim se preskočiti neki “civilizacijski doseg”. Recimo, uz “modnog mačka” dobili smo i “modnog Macana”. Čovjek je komunikacijski “mag” jer je prvi prokužio da je Thompsonov nastup na dočeku naših “srebrenih” iz Moskve u stvari “meki ustaški državni udar”. Nije mi jasno zašto u Lijevoj njihovoj, da bi dokazao da si ljevičar, moraš obavezno pričati gluposti.
Kod “modnog Macana” je komunikacijski šnel-kurs s odlikom položio Fred Matić, Šokre Beljak, Katarina Peović, a prošao bi i prvi čovjek Rijeke Obersnel. Isti je fino i s tipičnim ljevičarskim uvažavanjem nazvao oporbenu vijećnicu Ivonu Milinović “alapačom”.
S druge strane Lijepe naše, Macanu je tlak na tri stotine digla Karolina Vidović Krišto koja ne shvaća što je to “dijalektički materijalizam”. Odmah je “otvorila” “Otvoreno” s Jazovkom. A to, žali se Macan, nije ni bila “zadana” tema.
S jednom parlamentarkom bit će još problema
Macan, kome “civilizacijski doseg” stoji k’o šešir na slavonskoj svadbi, mirno i pristojno je upozorio Vidović da ne “hračka” pa se od Macana pretvorio u jugo-miša.
Naime, komunikolog je došao modno “pripravljen” na TV. Plavi sako, bijela košulja i jarko crvene hlače. Boje obožavane samoupravne Juge. Onda, na spomen Jazovke, odjednom, iz brižno odabranih samoupravnih boja, iskočio je homo balcanicus. Ne želim se više igrati s tom “spodobom”, obersnelskim glasom je zavapio naš “modni Macan”. Tipična samoupravna demokracija!
Dok sve ide po unaprijed dogovorenom planu, glumimo demokrate, ali čim iskoči nešto nepredviđeno, e onda spašavaj se uvredama i uvrijeđenošću. U stara dobra Obersnelova i Macanova vremena Karolina bi već “noćnim preko Bihaća” putovala na Goli otok. S ovom našom parlamentarkom bit će još problema. Bez kumrovečke naobrazbe, bez babe s partizanskom kapom i pištoljem za pasom, žena je nedopustivo znatiželjna i provokativna. Čak se pojavila na prvoj sjednici novog saziva Sabora bez maske.
Čista sablazan!
Navodno je negdje pročitala kako je znanstvenik Gordan Lauc rekao za maske: “Ideja maski je da ljudi koji nisu bolesni i nemaju simptome ne šire virus dalje”.
Ali nije “spodoba” digla tlak samo Macanu. Našao se osobno pogođen i notorni Robert Bajruši. Ljut je Roby na “javnu” televiziju pa kaže: “Ali to su pitanja na koja bi trebali odgovoriti svi ozbiljni mediji u Hrvatskoj, a glase: na temelju kojih kriterija se daje prostor osobama koje evidentno nemaju znanja o temama o kojima se govori ili čak namjerno lažu?”
Na kraju drug Roby efektno poentira pa kaže: “Tko u emisiju zove Vidović Krišto, također zna kome daje javni prostor…i da će ona vrištati o komunističkoj opasnosti, Jazovkama…”.
Bravo, Roby!!!
Maske još nisu ni pale, a Roby se čudi k’o pura dreku da netko spominje otkopavanje posmrtnih ostataka 814 ubijenih “narodnih neprijatelja”. Da je ubijeno 814 partizana, e onda hajde de…, ali civila, žena djece, staraca…i o tome htjeti progovoriti na javnoj TV…? To nikako, drugovi! Neće nama sada desničari, zato što su našim neoprezom izabrani u saborske klupe, govoriti u javnim medijima o temama koje mi ne želimo da se spominju. Tako je “javna” TV grdno zgriješila. I ne samo “javna”. Međutim, sad je duh pušten iz flaše.
Drveni demokrat ne može bez pendreka
Macan je toliko u srcima naših antifa i Robyja da je on u stanju u isto vrijeme u živo gostovati na svim TV kućama. Očito, osim njega, Puhovskog, Mamić i Skoke, nitko pojma nema o izbornim cirkusima pa valjda su zato baš oni uvijek komentatori u vrijeme bilo kakvih izbora.
Nadalje, osim Rimca i Relkovića nitko ništa ne zna o unutrašnjoj politici kao što, osim Fižulića, Čačića i Marasa, nitko pojma nema o ekonomiji. Nadalje, osim Goldsteina, Jakovine, Markovine i Klasića nitko ne kuži povijest. I umjesto da se pozove u “Otvoreno” prvi frajer hrvatske politike Beljak ili mudri Maras ili Anka partizanka ili Peović s babinim pištoljem ili Rada, pa Vili Matula…, HTV dovede baš Vidović.
K’o da je do sad zbog sličnih “ispada” već nisu nogirali s posla. Sud ju je vratio nazad pa su je sad neoprezno “vratili” i u “Otvoreno”. I na kraju, u stilu rimskog senatora Marka Porcija Katona Starijeg koji je, dok Roby još nije završio “višu kumrovečku”, rekao “Ceterum censeo Carthaginem esse delendam” (Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti), Roby očito misli kako “Karolini Vidović Krišto nije mjesto u pristojnim medijima”. Ni manje ni više.
Drveni demokrat ne može bez pendreka. Takvi od prve skuže tko je alapača, spodoba, klerofašist, rigidni desničar ili ognjištar. Sve bi njih njegov redakcijski kolega Ante Tomić na maksimirski stadion i ta, ta, ta iz kalašnjikova…uz specijalno izvješće o tome demokratskoj javnosti na portalima ili stranicama Indexa, Obzora, Magazina i ostalih “pristojnih medija”. Za sada šaljem poruku drugovima: ne maštajte da ćete se samo tako riješiti Karoline Vidović Krišto i njoj sličnih. Bit će ih sve više i više…
Buddha je jednom rekao: “Neispunjavanje želja je patnja. Mudro je ne željeti“.
Za dva dana je “fešta” u legendarnom Srbu. Na fejsu se može vidjeti kolona traktora i veselih ljudi. U tekstu provokacija “rigidnih”:
“Čuli ljudi da imaju potpredsjednika pa se vraćaju…”, “Čak i četnici, znajući da su ‘njihovi’, u koaliciji zauzeli blaži stav”, “Sad će ‘okrenuti’ ovna umjesto katoličkog svećenika”. Cicije zlobno propitkuju: “otkud im lova za ta ‘slavlja’?” Još je pok. Savka Dapčević Kučar davne 1971. godine bila zaprepaštena protuhrvatskom mržnjom u “pitomom” Srbu. U zraku je bilo toliko mržnje da se mogla nožem rezati.
Doći će i nova lijeva heroina Katarina Peović. Evocirat će uspomene na dane “ponosa i slave” njene babe Kate Poljičanin. Na fejsu tvrde da je baba 1942. godine u Sigetu Gornjem sudjelovala u likvidaciji djeda Vinka Zulima, također zvanog Vinko, da bi 1943. godine strijeljali njegovu baku Ivanicu. Dakle, strijeljali su civile, obične težake. Ne vjerujem Vinku… Ma gdje bi partizani strijeljali djeda i babu, civile… Vjerujete li vi?
U Krapini se otvorio ronilački klub. Kad su čuli da se “roni na bocu”, prijavilo se čak 3800 polaznika…
Eto nama na fejsu i malo matematike. Od 3,8 milijuna registriranih birača u Hrvatskoj, HDZ je na izborima dobio 602.426 glasa. Ipak govore o veličanstvenoj pobjedi! Isto tako smo referendumom “veličanstveno” ušli u Europsku uniju. Očito da smo s matematikom još uvijek na Vi… Ali zato povijest (bez revizionizma), sociologija, političke znanosti “drmaju” akademskim prostorom u Hrvateka.
Čitam ovih dana kako su nastavnici zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti uputili otvoreno pismo rektoru Borasu i, onako drugarski otvoreno, zatražili njegovu ostavku. Kolege Sneške Banović poznate su po izjavi da je Tito trebao imati svoj trg u Zagrebu još barem 700 godina, a ljuti su i dijalektički smeteni jer je Sveučilište sufinanciralo film “Hrvatske športske legende”.
Problem je u Sedlaru…
Problem je što film režira Jakov Sedlar, a ne, recimo, Oliver Frljić. O toj lijevoj elitističkoj “nakupini” dovoljno govori to da od 5. kolovoza 1995. godine nije snimljen nijedan suvisli film o hrvatskom Alamu, odnosno Vukovaru. Naravno, savršeno je jasno da bi takav film prošao kao i Vrdoljakov “General” u Puli. Hrvatska filmska projugovićka elita je vrlo “talentovana”. Kad treba sufinancirati pročetnički “15 minuta – Masakr u Dvoru”, film pun falsifikata i laži koji se i danas, nakon što se provukao kroz niz svjetskih festivala, može pogledati na YouTubeu, onda je tu puna podrška Akademije dramskih umjetnosti.
To što je HAVC utukao lovu u jedan jeftini i prozirni antihrvatski pamflet nije “dramske ljevičare” probudilo iz njihovog “samoupravnog” sna…
Ali film o hrvatskim športskim legendama… Što je to bre, koje legende? Pa SRH su diljem svijeta proslavili naši filmovi, a tamo neki “sportisti” sad bi trebali dobiti film. I tako Akademija “d(r)amskih umjetnosti” živi u Hrvatskoj, ali izvan nje. Njene svete teme su još uvijek isključivo “ustaška” opasnost i ljubav mlade Hrvatice i srpskog vojnika. Ivona Juka, Sedlar, Zrinko Ogresta i drugi pravi hrvatski režiseri čekaju i dalje na film kao “odavde do vječnosti”. Ima netko tko čeka pa i dočeka. Tu se farizeji iz Akademije “ne bi šteli mešati”.
Jedan od “jugo” Hrvoja, kao što su Hribar, Krešić, Zovko, Klasić, (u ovom slučaju naš Hrvojica Hribar) snimio je “genijalan” spot u povodu hrvatskog predsjedanja EU-om. Za taj trominutni bezimeni spot inventivnom Hribaru plaćeno je 1,4 milijuna kuna. No, zna Sneška i njeni, ali i Plenkijeva Vlada, da je Hrvoje naš, progresivan…
Maxportal je izračunao da je spot mogao koštati maksimalno 35 tisuća eura ili kako to kažu u Akademiji “evra”. A kad Sedlar za film “Hrvatske športske legende” dobije 274.750 kuna, e onda se na zadnje noge diže sve što je “levo” i traži ostavku rektora, Mamića, Todorića… Sve same stare reciklirane partijske floskule o društvenim parama, ali ujedno se i demaskiraju kao galvanizirane utvrde “samoupravnog” socijalizma.
Usput rečeno, da su Mamić i Todorić još danas na pozicijama na kojima su do nedavno bili, naši “progresivni redatelji” i njihovi nelustrirani profe odmah bi za milju i pol kuna snimili spot u kojem se točno vidi kad i kako završava hrvatsko predsjedanje EU-om. I ne bi im smetalo ni tko ih sponzorira ni koliko je do sada love i love završilo u progresivnim režiserskim džepovima. A film o herojskoj vukovarskoj epopeji leži i ležat će i nadalje u nečijoj ladici, u “zoni sumraka”. U BiH bi rekli “u tamnom vilajetu”. Osjećam krajnju odvratnost i gađenje poput onih koji su u bivšim komunističkim zemljama očekivali stvarne društvene promjene, a dobili su samo lažnu demokraciju i ponizno laskanje onima koji njima danas vladaju.
Charles Baudelaire je napisao: “Laskanje je legalan vid korupcije. Zakon za to ne predviđa kaznu”.
Vicevi o svadbama u doba korone
Osim legendarnih bitaka na Sutjeskoj i Neretvi traje i moderna epska bitka za vjenčanja – slavonsko, ličko, romsko.. Stožer ne da, a mladenci ne odustaju. Najbolji su mi oni koji na fejsu slikaju prsten na ruci i napišu: “rekla je ‘DA’, a pola mjesta zna da ona ne zna reći ‘NE’…”
Zagorski list zabrinuto upozorava: “Mladenci, svatovi i rodbina napili su se prije obreda vjenčanja pa se mladenka, umjesto za mladoženju, udala za njegovog starijeg brata”. Poslije je rekla: “Nosil je masku, nisem dobro vidla”. Eto još jedan koji će upoznati svoju suprugu – nakon vjenčanja… Evo još jednog vica mog prijatelja Zdenka: “Kad goli muškarac upadne u žensku svlačionicu, one odmah vrište i histerično ga tjeraju van! A kad gola žena upadne u mušku svlačionicu, svi se vesele, svi su gostoljubljivi… To dokazuje svu dobrotu muškog srca…”. “Ne radi se o muškom šovinizmu nego zaista vjerujem da su muškarci bolji, imaju više srca, razumijevanja, tolerancije…”, objašnjava mi u društvu moj bolski prijatelj Zdenko, poznat po “udomljavanju” janjca koji se izgubio iz stada.
Kolinda u HHO-u, a Mrak Taritaš niđe
Kad sam već spomenuo mušku svlačionicu zbog koje je Kolinda, između ostalog, izgubila drugi mandat, mislim da Hrvateki nisu ni svjesni da sad ona može pokazati biračkom puku srednji prst jer se stvarno dobro “udomila”. Naravno, našim dežurnim lijevim aktivistima nejasno je zašto u Međunarodni olimpijski odbor nije izabrana Anka Taritaš Mrak.
Naša Anka bila je, naime, predsjednica Jedriličarskog saveza Hrvatske (iako EU zabranjuje ministrima EU država da budu predsjednici sportskih saveza). Anka je tada bila “gospođa ministarka”, ali jednostavno nije mogla odoljeti izazovu “jedrenja”. Ganula me njena izjava da kad je sa suprugom jedrila nemirnim morem oni su si popevali partizanske pjesme, valjda “Po šumama i gorama” na moru! I sad se Kolinda ubacila u MOO, a ne zna ni jednu partizansku pjesmu…ili možda ipak zna? Vidjet ćemo uskoro.
Charles Bukowski je jednom mudro rekao: “I što sad? Svi ćemo na kraju umrijeti, to je čista matematika. Ništa novo! Problem je jedino čekanje!”
Zvonimir Hodak
