Udruga krmaka zajedničkim druženjem u Kologaju obilježila 13. godišnjicu postojanja
Više od stotinu dobrodušnih ljudi, kako članova udruga krmaka iz više gradova tako prijatelja i simpatizera pozvanih na zajedničko druženje, okupilo se danas na fešti koju organizira Udruga krmaka Tomislavgrad.
Iako vremenska prognoza nije bila najbolja, vrijeme je poslužilo, kiše nije bilo, a gusta borova šuma je zaustavila poznato duvanjsku buru pa je druženje proteklo u ugodnoj i opuštenoj atmosferi.
Na ovogodišnje druženje krmaka u Kologaju, pored domaćih članova, pristigli su i predstavnici udruga iz Širokog Brijega, Čitluka, Ljubuškog, Bugojna, Travnika, Nove Bile, Viteza, Kiseljaka, Jajca,… ispričavamo se ako smo koga zaboravili.
Pila su se probrana vina i degustirale delicije od najfinijih sastojaka. S pripremom jela počelo se još u ranim jutarnjim satima za što su posebno bili zaduženi Tanje, Mate, Nidža, Jerko, Zelić… I ni u čemu nisu falili što se dalo primjetiti u aklamativnom odobravanju svih nazočnih koji su pristizali tijekom dana.
Poštovani čitatelju sigurno se pitaš što je s predsjednikom Udruge krmaka Tomislavgrad i ujedno krovnim predsjednikom svih udruga krmaka? On je kao i uvijek bio na visini zadatka, iako se dalo primjetiti da i on prihvaća nove, demokratske stečevine i umanjenje svojih apsolutističkih ovlasti. Dalo se primjetiti da sve više članova na njegov odriješiti povik: „Mir marvo!“ nastavljaju s razgovorom ili pjesmom što na ranijim druženjima nije bilo tako vidljivo.
Koliko su udruge krmaka napredovale i koliko prate trendove dalo se iščitati i iz razgovora s Andrijom, predstavnikom jedne srednjobosanske udruge krmaka koji kaže: „Ovo se ne može platiti nikakvim novcem. Ova stvarnost i kontakt s ljudima. Njihova dobrodušnost i pozitivna energija. Mnogi drugi, koji nisu ovdje i ne poznaju ovaj način života, žive svoje vizije života koji je iluzija i u mnogo čemu velik i složen hologram pun lažnih briga i dilema. Ali ovo ovdje je stvarno. Ovo nije 3D projekcija života, ovo je duboki ljudski odnos koji možda nećemo poznavati za 10 ili 20 godina. Zato je potrebno biti ovdje i sada i živjeti život punim plućima.“
Poslije ovih riječi duboko smo se zamislili i moramo priznati da ni krmci nisu što su nekad bili. Jednostavno, treba doći, vidjeti, doživjeti i preživjeti. Izabrati dan za sebe, stvaran i neponovljiv.
Krmcima čestitamo i želimo da i dalje traju!
Tomislavcity
