Učenica OŠ “Glamoč” Matea Čobanac osvojila prvo mjesto za literalni rad
U četvrtak, 4. veljače 2016. godine, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu započeli su »VI. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca 4.-7.veljače 2016.«. Nakon služenja Svete mise zadušnice za pobijene franjevce i puk dodijeljene su nagrade za najbolje radove pristigle na nagradni natječaj.
Prvo mjesto osvojila je učenica devetog razreda naše škole Matea Čobanac za rad “Hej, ubojico, kako si?”.
Na našoj stranici pročitajte sjajni Matein rad:
Hej, ubojico. Kako si?
Znam da te sad mnogi osuđuju, iako ne bi trebali. Bog će ti suditi, jer ljudi ne znaju ništa. Ali ipak, kako si mogao to učiniti? Pogotovo braći franjevcima. Slugama Božijim. Oni su samo živjeli po zapovijedima i nisu nikome smetali. Što je to toliko strašno bilo u tebi da si morao drugima uskratiti život, da sebe usrećiš? Ali znam da opet nisi sretan. Znam da te danima progoni njihov vrisak, noćima njihov duh. Zapravo, ti nisi njih ubio. Ubio si sebe. Pogledaj se! U pogledu nema onog nekadašnjeg sjaja, ruke ti okaljane njihovom krvlju, a noge ti neprestano klecaju. Jednog dana ćeš se pokajati. Možda sad misliš da si sretan, ali vjeruj mi, nisi. Oni su pronašli svoj mir, a ti ćeš tako gorjeti dovijeka. Ti si se možda pokajao, ali mi to nećemo znati i zato ti ne možemo suditi. Bog je sve vidio. Nisi prije bio takav. Što se to u tebi preokrenulo? Izgubio si dostojanstvo, obitelj, prijatelje. Ostala ti je samo nada, da se promijeniš. Da odslužiš kaznu i kreneš dalje.
Kreni iznova, i postani bolji čovjek. Ne podržavam to što si učinio, ali te neću osuđivati. Samo ti želim reći da to što si učinio nije dobro ni za koga. Zamisli kako je njihovim obiteljima. Kako se oni osjećaju. Iznevjerio si sam sebe. Postao si bijednik i krvnik. Zašto si digao ruku na njega? Kuda ovaj svijet ide? Jednom će ovo morati prestati. Mi sami sebe uništavamo. Živimo u svijetu gdje se ljudi ubijaju za svaku sitnicu. Kao da je to ništa. I još se diče s time. Ja sam svijet drugačije zamišljala. Kad vidim ovo, dođe mi da pobijegnem. I da nikad ne odrastem. Vidiš li kako to utječe na dijecu? Znaš li kakve će traume na njih to ostaviti? Probudi se već jednom. Nauči se suočavati s problemima na drugačiji način. Znam sve tvoje faze osjećaja od početka do kraja. Prvo si bio ponosan kad si ga ubio, jer si mislio da si faca. Onda je uslijedila zbunjenost, faza u kojoj si sad. Onda dolazi strah, pa depresija. I na kraju, kad to ne mogneš više podnijeti, sam ćeš sebi učiniti nešto nažao. Nemoj si to dozvoliti. Moli za oprost. Znam da to neće vratiti izgubljene živote, ali to je najviše što sada možeš učiniti. Ja ti više ništa ne mogu reći, uništio si svoj život zauvijek. Više ništa neće biti isto. Nema povratka. Kako je, tako je. Nitko nije kriv, osim tebe.
Pomogla sam ti koliko sam mogla. Sad ti meni pomozi. Odgovori mi na par pitanja koja ne mogu shvatiti. Jesi li ti bio svijestan koliko ljudski život znači kad si to učinio? Jesi li bio pri sebi? Zbog čega si to učinio? Ustvari nemoj mi odgovarati. Znam što ćeš reći. Vjeruj mi, čula sam sve moguće isprike ovoga svijeta. Dosta mi ih je. Kakav je ovo svijet postao? Bog će ovo morati zaustaviti, na lakši ili na teži način. Znaš kako ja vidim ubojstvo? Kao nešto crno, strašno i neljudski. Krvavo i bijednički. To bi samo napravila kukavica koja se ne može nositi sa svojim problemima, pa ih liječi na drugima. Jesi li sad shvatio? Molim te, ne diži više nikad ruku na bližnjega. Idi, i ne vraćaj se. Popravi se i nastavi dalje. Ja sam ti oprostila, a ti oprosti onima koji te osuđuju.
