U Tomislavgradu prikazan film „Štafeta smrti“

U organizaciji braniteljskih udruga općine Tomislavgrad večeras je u punoj kino dvorani Kulturno informativnoga centra prikazan film „Štafeta smrti“,piše Tomislavcity.

Film je izišao u produkciji Laudato TV i govori o događajima iz Domovinskog rata koji su se zbivali nakon okupacije Bogdanovaca (Vukovarska bojišnica) od 10. do 22. studenog 1991. godine. Točnije, film opisuje hrabre HOS-ovce koji su zbog nemogućnosti da na drugi način spase civile svjesno krenuli kroz minsko polje kod Marinaca.

Na samome početku nazočne je pozdravila ravnateljica KIC-a Danijela Papić, a posebne pozdrave uputila je veleposlanici Japana koja boravi u Tomislavgradu.

Minutom šutnje odana je počast svim poginulim i nestalim braniteljima Domovinskoga rata.

Prije prikazivanja filma prisutnima se obratio i vukovarski branitelj i tadašnji zapovjednik HOS-a, sad pukovnik HV-a u mirovini, jedan od naratora u filmu – Damir Radnić koji je o Bogdanovcima kazao slijedeće:

-To je bilo pravo hrvatsko slavonsko selo s preko 1.300 stanovnika prije rata i bogatim kućama i imanjima. Bilo je oko 400 kuća u selu, jedna ljepša od druge, a 10. studenog 1991. – datum okupacije, dočekali smo sa sto posto srušenim selom…najviše je stradala lokalna crkva…međutim selo je ponovno izgrađeno i dalje se čuju dječji glasovi…

Kazao je nešto i o samome filmu:

-Što se filma tiče, osim dvojice preživjelih i pripovjedača, sve glumljene scene glume naša djeca-djeca branitelja Bogdanovaca koji su prvi puta stali pred kameru, ali to tako lijepo rade kao da godinama glume…Osim te djece zanimljivo je reći da se ovaj film dogodio kada se pojavila Nada Prkačin, ratna novinarka koja je usput rečeno dobila otkaz na HRT-u kad je snimala filmove o Gotovini. Sada radi na Laudato televiziji u čijoj produkciji je film snimljen. S njom sam u sekundi našao zajednički jezik, ona je napravila scenarij i tako je nastao ovaj film.

Spomenuo je kako je Tomislavgrad i njegovo mjesto naglasivši kako je njegova 204. vukovarska brigada u Kupresu ostavila svojih 15 prijatelja, a sam Damir tada je bio ranjen.

-Dobro je da je ovaj film nastao iz dva razloga, kazao je Damir-da do jučer anonimni i pravi heroji Domovinskoga rata budu izvučeni na površinu kako bi se pokazalo ljudima da oni postoje i u stvarnosti, a ne samo u pričama i da se branitelje potakne da ne šute, nego da govore i pišu:

-Ponovno će nam se dogoditi i već se događa da nam povijest pišu neki drugi, oni koji nisu bili s nama i koji ne znaju što se dogodilo. Opet će povijest biti naopako ispisana i opet ćemo se morati boriti za istinu.-

Nakon filma prisutnima se obratio i Ivica Jurčin, branitelj koji je bez obzira na strahote koje je preživio pun volje i pun života:

-Drago mi je vidjeti puno dvoranu, pogotovo mlade da vide kako je stvorena država i da ništa nije uzalud. Dugo su me nagovarali na ovo snimanje, nisam imao snage o ratu pričati, ali uspjeli smo, pregrizao sam teški dio i zakoračio naprijed. Svi smo mi prošli križ, netko veći – netko manji, svi imamo nekakve svoje traume od rata ali je dosta toga da nam drugi pišu povijest, trebamo je pisati sami. Ako ne možete napisati knjigu možete napisati svoju priču na papirić, jednom će vaše unuče to naći i reći će kako mu je djed bio branitelj i stvorio našu lijepu Hrvatsku.-

Spomenimo i to da je uz Ivicu Jurčina glavni pripovjedač u filmu bio i Đuro Kovačević. To su jedina dvojica preživjela hrvatska branitelja od ukupno njih jedanaest.