U svom tijelu imala je više metaka nego godina – nikoga nije briga
Danas je u Vukovaru održana izvanredna konferencija za medije kojoj su organizatori Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i Udruga Žene u Domovinskom ratu Zadar sa obitelji Štefančić iz Borova Sela te Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara
Tema konferencije bila je:
Podnošenje kaznene prijave protiv počinitelja ratnog zločina koji su 20/21.03.1992 godine ubili Bernardicu Štefančić (52), Martinu Štefančić (4) i teško smrtno ranili Željka Štefančića (32), samo zato sto su bili Hrvati.
Na konferenciji su prvi puta iznijeti detalji i dokazi ovog ratnog zločina za kojeg u Hrvatskoj nije nikada službeno pokrenuta istraga. Način i izvršenje događaja prezentirao je suspendirani istražitelj i član Koordinacije braniteljskih udruga iz Domovinskog rata gospodin Nikola Kajkić. Posebno potresno bilo je vidjeti fotografije i dokumente koje je javnost imala priliku prvi puta vidjeti. Kaznena prijava podnesena je iz razloga jer ovaj zločin nikada nije prijavljen od strane hrvatskih institucija, a samim tim niti procesuiran, nisu znali tko ga je počinio nego je sve otkriveno tek našim angažmanom i istragom.
Prvi je govorio Zdenko Štefančić, otac Martine ogorčen jer nakon 27 godina nisu procesuirani zločinci ovog okrutnog i mučnog ubojstva. „Danas podnosimo ovu prijavu s imenima osoba koje su počinile ovaj zločin, podnosimo ovu prijavu zbog još 402 ubijene djece,“ rekao je otac male Martine. Pomajka Ljerka Štefančić prozvala je predsjednika Vlade i ministra policije te glavnog državnog odvjetnika zbog nerada. „Ovo je sumrak jednog društva i jedne bolesne politike koja se već godinama provodi u našoj domovini. Od sedmog mjeseca sve je u medijima… opet muk. Nikoga nije briga. To dijete je u svom tijelu imalo više metaka nego godina. Gospodine Plenkoviću, gospodine Boćinoviću, gospodine Jeleniću, vama se obraćam. Vi stojite u koloni s ovim ubojicama jer ih vi štitite. Sedam odraslih muškaraca dolazi ubiti 4-godišnju djevojčicu. 27 godina se šuti. Onog trenutka kad ste maknuli gospodina Nikolu Kajića, oduzeli mu ovlasti i oduzeli mu mogućnost da istražuje takve slučajeve, Vi ste stali na čelo ove kolone zločinaca…zašto? Vrijeme je da počnete raditi svoj posao.“ Gospodine Plenkoviću tko upravlja ovom zemljom Vi ili Pupovac zapitala je gospođa Štefančić zatraživši da se Nikola Kajkić vrati na posao jer on zna, može i osoba je kojoj vjerujemo.
Gospodin Franjo Šoljić predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara upozorio je kako hrvatski narod nikada neće stati u obranu ratnog zločina. U ovom slučaju kako se može dogoditi da unatoč svim alatima koje hrvatske institucije posjeduju nisu u stanju doći do ove dokumentacije koja je sada svima dostupna. Svi znamo što je bilo s obitelji Zec, znamo kako su sve institucije izuzetno brzo odradile svoj dio posla sukladno pravilima struke, a danas ovdje imamo i pronalazimo ovakve slučajeve gdje je dijete od 4 godine ubijeno od ljudi koji i dalje šetaju po hrvatskoj državi. Kako se može dogoditi da su umirovljeni od strane hrvatske države, a na ovoj dokumentaciji se vidi tko je bio nazočan kad su rađeni očevidi. Ti ljudi su integrirani u sustav policije i danas mirno žive u Hrvatskoj i primaju hrvatske mirovine i 27 godine šute. Kao da se nikad ništa nije dogdilo.“ Šoljić je upozorio i na dožupana vukovarsko-srijemskog Đorđa Ćurčića koji je sam izjavio kako je u studenom bio na Ovčari kao uposlenik. Kakve su to institucije, kolika je njihova volja i želja za radom i dokazivanjem i pronalaženjem ratnih zločinaca? Predmet i obitelj Štefančić je živi dokaz da hrvatske institucije po pitanju ratnih zločina još uvijek ne rade dovoljno odnosno gotovo ništa.“ rekao je Franjo Šoljić.
Nikola Kajkić je pokazao fotografije, zapisnik i neke službene zabilješke očevida koje su bile u privatnom posjedu jednog od pripadnika milicajaca SAO krajine koje je dao obitelji. “Toliko o dosjeu formiranom u policiji, on ne postoji, a sve to ukazuje na apsurd u ovom slučaju kako hrvatske institucije nisu dovoljno učinile da se ovaj zločin stavi u status istrage i procesuira.“ rekao je Nikola Kajkić objasnivši kako je obrađen slučaj od strane milicije SAO Krajine. Način je sličan onom hrvatskih institucija.
Ne postoji rješenje o istrazi. „Koji monstrum može u ženu u spavaćici u 3 ujutro ispaliti 8,9, hitaca? Apsurd je koja to institucija hrvatske države nema za obvezu to procesuirati. Danas je podnesena kaznena prijava protiv 7 počinitelja ovog ratnog zločina. Mojim internim radom i komunikacijom sa svjedocima tog vremena dobio sam informaciju kako je ovih sedam osoba bilo uhićeno od milicije SAO Krajine u Belom Manastiru i nakon dva dana pušteni na slobodu intervencijom Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića. Ponovno su se priključili TO Borovo Selo i ponovno su ubijali. Obitelj me zamolila da pročitam javno njihova imena i prezimena. To su: Veselko Maksimović, nadimka Veso Palestinac iz Borova Sela, Mladen Maksimović, nadimka Mađar iz Kozarske Dubice, Radovan Lukić, zvani Ćelas iz Borova Sela, Dragan Savić iz Borova Sela, Gorn Simić, nadimka Bosanac, živi na području Doboja, Zdravko Milošević, nadimka Buđo iz Borova Sela i Zoran Ostojić iz Borova Sela. Rezime svega jest kad pogledamo tko radi u tim institucijama ne treba se ni čuditi što ne rade svoj posao. Ljudi vape za istinom i pravdom za ponalaskom svoje djece. Od 18-og do 18-og studenog šalje se poruka kako se radi, ali ovi četnici umiru. Koga ćemo kazniti tko će odgovarati za počinjene ratne zločine? U Borovu Selu živi preko 3000 ljudi, najmanje 1000 zna istinu o ovom događaju, niti jedan nije htio progovoriti.“ rekao je Nikola Kajkić.
Gopodin Željko Štefančić koji je čudom preživio smrtno ranjavanje opisao je svoje ranjavanje i sam način ubojstava te kako su ga nakon propucavanja ostavili da iskrvari. Nakon što su ubojice otišle uspio je doći d druge prostorije u koju su odvedena njegova majka i mala nećakinja te vidio da su ubijene. Nakon ovg poteresnog svjedočansta nastao je muk u prostoriji.
Svi su upoznati s ubojstvom obitelji Zec koji zločin je prijavljen, procesuiran, otkiveni počinitelji ubojice osuđene i izdržali kaznu. S druge strane imamo obitelj Štefančić i monstruozno djelo ratnog zločina nad 4-godišnjom Martinom i njenom bakom Bernardicom. Smrtno ranjen Željko Štefančić s više prostrijelnih rana čudom je preživio. Nikad ovaj zločin nije javno prezentiran, nikada ovaj zločin nije nikad prijavljen do sada, nikada ovaj zločin nije istražen niti počinitelji procesuirani, osuđeni, niti su izdržavali kaznu. Imamo zločin nad obitelji Zec s jedne strane, a s druge strane zločin nad Hrvatima malom Martinom i bakom Bernardicom. Ubojice slobodno žive i dolaze u Hrvatsku. Osuđujemo sustav koji je za obitelj Zec prijavio, napravio očevid, počinitelji su osuđeni i kaznu izdržali, dok za obitelj Hrvata ubojstvo djevojčice Marine i bake Bernardice nije učinio NIŠTA! Tražimo da se Nikola Kajkić vrati na posao jer on zna, može i osoba je kojoj vjerujemo.
Vukovar, 29.11.2019
Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara
