U iznajmljenom stanu ubojica iz Splita: ‘Filip nije ni jeo ni spavao’
“Ovo nije gotovo. Puno veće ribe su u pitanju i one su još uvijek na slobodi. To je javna tajna“, govori nam Marcela Sunara, žena koja je proteklih mjeseci iznajmljivala stan Zavadlavu. Bila mu je i prva susjeda. Maleni, skladno namješteni stan u splitskom Varošu, ispod Marjana, mjesecima je bio dom mladom pomorcu koji će ostati zauvijek upisan u crnoj kronici kao trostruki ubojica.
Marcela hoda po stanu. Uznemirena je. Još uvijek je potresena jer, kako kaže, njen podstanar ničim nije odavao da bi mogao biti sposoban za ovako nešto. Sve do prije nekoliko mjeseci. Pokazuje nam vreće pune odjeće, nekoliko začina, ulje i… to je zapravo to. Osim odjeće i laptopa, Filip Zavadlav u stanu nije imao gotovo ništa. Marcela otvara hladnjak. Prazan je. Tu je prije samo nekoliko dana, neposredno nakon pokolja, došao ostaviti crnu odjeću u koju je bio odjeven kad je pucao iz automata po Splitu.
“Filip je došao ovdje u stan se presvući nakon ubojstava. Ja ga nisam ni čula ni vidjela. Ostala sam šokirana kad me policija kontaktirala, kad su došli specijalci i detektivi. Cijelo jutro sam bila vani, policija me ispitivala gdje sam bila. Bio je dan kao i svaki drugi. Izašao je u sedam ujutro, nakon ubojstava je došao ovdje, presvukao se, u vreći ostavio odjeću i putem bacio kalašnjikov u Nazorovoj. Ja sam bila vani. Počeo mi je zvoniti mobitel. Rekli su mi da zaključam vrata i prozore, da su se čuli rafali. Nisam imala pojma što se događa”, priča nam Marcela. Još uvijek joj nije sasvim jasno kako je došlo do ove situacije.
“Nikad to ne bih rekla za njega. Šokiralo me. Saznala sam prvo od ljudi iz kvarta. Govorili su kasnije da su mu kamatari upadali u stan usred noći, da su mu prijetili nožem… Nitko ovdje nije bio. Nitko. On je ovdje mjesecima. Samo on je ovdje bio. Čula bih da je itko ušao“, tvrdi stanodavka i prva Zavadlavova susjeda. Opisala nam je život s njim.
“Bio je uredan. Svako jutro oko sedam sati sam ga čula. I to jutro sam ga čula da izlazi vani, čula sam vrata, čula sam hodanje. A kako je on uopće postao moj podstanar?”
Došao preko samostana
“Došao je preko samostana, preko sestre Ljubomire koja ga je dovela ovdje jer je on defacto tražio azil. Cijelo vrijeme je živio s ocem i bratom na Skalicama, a za vrijeme broda ili nešto prije ukrcavanja, Crkva se uplela da mu se pomogne. Slučajno, moja majka je poznavala sestru i ona joj je rekla da ima jednog momka kojemu je jako teško i koji ima problema u familiji te da je upravo otišao na brod. Pričamo o 2018. godini. Ja sam mu smještaj sačuvala jer smo se tako dogovorili. Nisam sumnjala da će biti ikakvih problema i nije bilo nikakvih problema. Momak je tu došao, sve je prihvatio. Prihvatio je i da imamo turiste i da postoji mogućnost da će možda morati nekad izaći iz stana. Njemu je to pasalo, odmah mi je rekao da on plovi i da će on vjerojatno ići na brod. Čak mi je rekao da će mi platiti da mu čuvam stvari jer se ne želi vratiti doma. Stalno je to ponavljao”, priča nam Marcela.
“Ja sam osobno kasnije, kad smo se upoznali, saznala tko je on, u smislu njegove braća. Oni su poznati. Mali Stanislav i Anton Ivan kojeg zovu Đani. Svi su znali za njih, a ja ih osobno nisam nikad upoznala. Pokazali su mi ih. Kasnije su mi ispričali da mali Stane već godinama ima problema s drogom i krađama. Rekli su mi da je cijela obitelj problematična. Tražili su pomoć, ali je nisu dobili. Filip se maknuo od njih“, opisuje nam stanodavka.
“On je tu, u ovom stanu, bio već mjesecima. Gotovo cijelu 2019. je proveo ovdje. I s turistima, i sa mnom i s mojim četverogodišnjim djetetom. Čak joj je kupovao poklone za Božić i rođendane. Filip ima i nećaka! Stanislav je napravio dijete kad je imao 15 godina, to svi znaju. Filip mu je pomagao, i njemu i majci. On ih je jedini izdržavao. Kad god bih vidjela Filipa, uvijek bih ga pitala je li dobro jer sam znala da su bili neki problemi. Uvijek bi govorio da je sve ok“, priča Marcela. Ali, situacija se ubrzo promijenila.
Rekao je ‘ili ja ili oni’
“Zadnjih nekoliko mjeseci, od devetog mjeseca, pitala sam ga je li sve ok, a on je rekao da nije. Pitala sam ga mogu li mu pomoći, a on je samo odmahnuo glavom i rekao: Šokovi, šokovi. Nije detaljno objašnjavao, ništa nije rekao. Kad sam kasnije vidjela tko je ubijen i kad sam vidjela inicijale, odmah sam rekla da je to bilo zbog braće“, kaže Marcela.
“Među Filipovim stvarima, kad sam ih pakirala, vidjela sam da je uplaćivao novac Stani u zatvor. Stane je deveti i deseti mjesec bio u zatvor. Đani je navodno viđen u studenom u Splitu. Na Filipu se zadnjih par mjeseci vidjelo da nešto nije u redu“, dodaje.
Opisala nam je i što se događalo dan prije masakra.
“Točno 24 sata prije ubojstava, oko četiri sata popodne, prvi put sam ga vidjela da sjedi ispred na terasi. Nikad nije tamo sjedio. Jeo je i pio jogurt. Bio je odjeven u odjeću u kojoj je ubijao. Crna jakna, crne hlače. Inače, nosio je samo fine hlače i košulje. Nešto ga je mučilo. Zabrinut je bio i gledao u prazno. Nije gledao prema jugu, prema horizontu, gledao je u ništa, u prozor zgrade. U prazno. I dan danas žalim i zbog toga sam potresena, jer ga nisam tada pitala što mu je“, govori nam njegova stanodavka.
“Žao mi je, najviše mi je žao što mu je otac rekao da ne ide u bolnicu. Kasnije se pričao da je Filip cijeli dan ranije govorio da ima suicidalne misli. Kad su ga sljedeći dan u lisicama doveli na pretres, proplakao je. Ispričavao mi se jer je kao mene doveo u nekakvu situaciju. Nije mene doveo u situaciju, sebe je. Govorila sam mu da će sve biti ok, a on je meni rekao kako od muke nije spavao 16 dana.
“Proveo sam noć na psihijatriji, nisam spavao danima. Nisam znao što ću. Ili ja, ili oni”, tako je rekao. Tjednima nije spavao ni jeo. Navodno nije ni imao novca za hranu. Vidjelo se na njemu da ništa nije jeo, smršavio je deset kilograma u mjesec, dva. Nije bio normalan. Ili ja, ili oni. Rezultiralo je tako da su i on i oni “, kazala nam je potresena Marcela Sunara.
Zatvorila je vrata. Iza nje ostala prazna terasa, na kojoj je 24 sata prije krvavog pohoda Filip Zavadlav prazno zurio u zid oguljene zgrade preko puta kuće.
