U groblja su pretvarali njive!

Pošten čovjek i dok hoda pazi,
da ne pravi svjesno korak krivi,
pa da nogom ni mrava ne zgazi,
jer Bog stvori i njega da živi.

Oni drugi bez vjere i srama,
mjesto duše što prazninu nose,
svjetlo srca što im uze tama,
žive ljude kao travu kose!

Hvaljen Isus, i Marija budi!
njima pozdrav nikad bio nije,
smrt fašizmu!-pozdrav tih je ljudi,
a fašizam u njima se krije!

Od Bleiburškog zelenoga polja,
kroz Slovenske šume, i još dulje!
počinili bezbroj su pokolja,
ti bezbožci, ljudskog roda hulje!

Križnim putem, toj ruti strahote,
zla činiše hrvatskome puku,
tisuće ih izgubi živote…
od njihovih zločinačkih ruku!

Tijela mrtvih bacaše u jarke,
u rudnike zazidaše, žive!
otrovniji od zmije su šarke,
u groblja su pretvarali njive!

Mlade žene i djevojke krasne,
ubijahu nakon silovanja,
mučili su fratre, sestre časne!
bez imalo ljudskoga kajanja.

Izgledom su samo bili ljudi,
ponašanjem, tek bijesne hijene!
mjesto srca što toplinu nudi,
imali su komad hladne stijene.

Ivan Pajdek / Kamenjar.com