U BiH SE VRAĆAJU ŽENE I DJECA IZ ISLAMSKE DRŽAVE: Neke su žene bile šerijatske policajke, hoće li im se suditi?

Senija Muhamedagić iz Cazina sa sjeverozapada Bosne i Hercegovine čeka da joj se kći napokon vrati kući. Prošlo je dvije godine otkako je njena kći, nekadašnja sljedbenica Islamske države, uspjela pobjeći s područja pod kontrolom islamističkih militanata.

Međutim, ona nije uspjela doći natrag u domovinu i trenutačno se nalazi u kampu u Siriji pod kontrolom kurdskih i američkih jedinica, piše Express.hr.

Ona i još dvoje državljana BiH poslali su pismo vlastima prije više od šest mjeseci gdje pišu kako se žele vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Muhamedagićina kći, koju majka nije htjela imenovati, rekla je u pismu da se želi vratiti s djecom, da žali odluku o pridruživanju terorističkoj organizaciji na Bliskom istoku i da je spremna stati pred sud.

Vlasti ipak i dalje nisu uspjele pronaći način za povratak njen i još desetaka drugih žena i djece iz kampova gdje sada žive.  “Vjerovali smo da će se stvari brže odvijati, barem kad je riječ o našem ministarstvu sigurnosti, ali do dana današnjeg se ništa nije dogodilo”, ispričala je Senija Muhamedagić BIRN-u.

Inzistira kako je njena kći svjesna svoje krive odluke. “Naravno da je trebalo skupiti puno hrabrosti napisati nešto, pokajati se i tražiti pomoć”, tvrdi Senija. Šest mjeseci nakon što su američke vlasti proglasile poraz Islamske države, više od 100 muškaraca, žena i djece izvorno iz BiH smješteno je u kampovima u Siriji.

Službeno Sarajevo sada se nalaz pred nekoliko teških izazova: kako potvrditi identitet djece bosanskih roditelja rođene u Siriji, kako se brinuti za bivše sljedbenike ISIL-a jednom kad se vrate u BiH i – što je vjerojatno jedno od najosjetljivijih pitanja – treba li suditi ženama povratnicama s bojišta.

Mjesecima humanitarne organizacije upozoravaju države da trebaju ubrzati proces povratka svojih građana zato što uvjeti u kampovima postaju neizdrživi, posebno djeci. Kamp al-Hol na sjeveroistoku Sirije ima više od 70.000 izbjeglica, a više od 90% su žene i djeca.

UN je nedavno objavio poražavajuće brojke – oko 390 djece je umrlo u al-Holu od početka godine i to zbog izlječivih bolesti. Kći Senije Muhamedagić i njenih četvero djece pronašli su utočište u kampu al-Roj, također u sjeveroistočnoj Siriji, gdje su uvjeti nešto bolji, ali i dalje teški. Vlasti u BiH još nisu službeno objavile kada očekuju povratak žena i djece iz Islamske države.

Međutim, neslužbene informacije govore da su žene i djeca trebali stići još prošlog ljeta. Lokalne vlasti užurbano pripremaju teren za povratak oko 30 žena, 70 djece i otprilike 10 muškaraca.

BIRN doznaje i da su sigurnosne službe dobile informacije da su neke bh državljanke sudjelovale u borbama u Siriji, a neke su čak bile šerijatske policajke, a ta policija je bila odgovorna za mnoge zločine nad civilima.

Bosna i Hercegovina još nije podigla niti jednu službenu optužnicu protiv bilo koje od tih žena, ali odvjetnici tvrde da će postoji realna šansa da će neke žene biti optužene ne samo za terorizam već i za ugrožavanje sigurnosti djeteta odvođenjem na bojište Iraka i Sirije. Vlado Azinović, stručnjak za ekstremizam i terorizam, govori da će muškarci povratnici zasigurno završiti pred sudom.

Napominje i da zna za barem dva slučaja žena koje su po društvenim mrežama pričale kako su sudjelovale u borbama. Ogromno je pitanje hoće li bosanski sudovi htjeti uvažiti takve dokaze.

Kako bilo da bilo, teško će se moći osmisliti neki univerzalni pristup već će najvjerojatnije sudovi pažljivo razmatrati svaki pojedini slučaj. Dok neke države poput Kazahstana ne progone žene zbog ugrožavanja djeca već imaju posebne programe resocijalizacije, neke druge poput Velike Britanije i Njemačke već imaju iza sebe slična suđenja.

Jedan sud u Velikoj Britaniji odlučio je oduzeti dijete majci uz obrazloženje da je svjesno zanemarila opasnost koja prijeti djetetu odvođenjem u ratnu zonu.

Iz misije OSCE-a u BiH za BIRN kažu da je moguće da će neke povratnice morati stati pred sud, ali da će druge biti resocijalizirane izvan okvira kriminalnog sustava. “Postoji šansa da su neke žene i djevojke bile žrtve seksualnog nasilja što može dovesti do povećane stigmatizacije u njihovim zajednicama.

Takve situacije zahtijevaju psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć”, stoji u odgovoru na BIRN-ova pitanja.

Državni sudac Branko Perić kaže da ne vidi prednosti suđenja povratnicama. “Od odlaska na Bliski istok su postale majke, a od njih se očekuje da će odgajati djecu koja neće postati fanatici. Nisam siguran da se može postići samo kroz optužnice.

Čini mi se da bi trebalo odustati od tog plana”, rekao je on. Malik Garibija, ministar za socijalna pitanja Kantona Sarajeva, tvrdi da bi žene trebalo promatrati isključivo kao žrtve.  “Nisu sudjelovale u borbama, nisu bile na bojištima, to su žene i djece koje su i same često bile žrtve različitih oblika nasilja”, uvjeren je Garibija.

“Sama činjenica da su vidjele razne grozote ostavila im je značajne traume, što pokazuje da su to žrtve i da mi kao društvo imamo jednostavan izbor: hoćemo li ih zanemariti i dopustiti im da krše zakone na razne načine kao odgovor na ranije traume, ili ćemo da ti sve od sebe da se što prije vrate normalnom životu i postanu produktivne građanke što je prije moguće”, pita se on.

Senija Muhamedagić uvjerena je da će njena kćer i druge dvije državljanke BiH koje su već tražile od vlasti da im se dopusti povratak, dokazati po povratku da im je stvarno žao zbog pridruživanja Islamskoj državi.

“Svatko griješi”, govori Senija. “Već su se pokajale. Napisale su pismo i sve to, ali kad dođu, to će i pokazati. Bit ću najsretnija kad ih sretnem, kad zagrlim svoju kćer, zagrlim svoju unučad, i ne bojim se ničega”, naglašava Senija, piše Express.hr.

Dnevnik.ba