Twitter diplomacija u BiH
Nakon Visokog predstavnika i antihrvatske histerije koncem srpnja, veleposlanik Izraela ovih je dana ponovno probudio građanštinu i dokazao da se BiH može poljuljati sa samo par rečenica. Javno je pohvalio izmjene naziva ulica u Mostaru, usvajanje definicije antisemitizma u Domu naroda te istaknuo kako podržava Ustav i ravnopravnost naroda i građana u zemlji. Iako se radi o kozmetičkim potezima, šalje se pozitivna poruka. Za oko svima upada posljednja rečenica u kojoj Izrael pozdravlja hrvatsku stranu kada je riječ o izbornom zakonodavstvu. Država Izrael, čini se, shvaća kako se prava Židova u BiH koristi kao isprika za blokiranjem političkih prava Hrvata.
Tako jasnu i nedvosmislenu potporu države s neopisivom diplomatskom težinom neće iskoristiti samo onaj kojem su političke sinekure bitnije od položaja vlastitog naroda. Nakon posjete Izraela u lipnju, usvajanje izjave o antisemitizmu, promjena imena ulica u Mostaru i Twitter objave podrške Izraelu, veleposlanik je u hrvatskom političkom tijelu vidio prijatelja. Sigurno ga čudi pasivnost hrvatskih predstavnika u danima nakon njegove izjave. Umjesto da dobiju vjetar u leđa, nastao je muk. Netko drugi bi, primjerice, pozvao izraelskog veleposlanika na sastanak sa Schmidtom u kojem bi raspravili izmjene izbornog zakonodavstva koji bi zaštitio i Hrvate i Židove u BiH. Čini se da im ova izjava baš i ne ide na ruku budući da na idućim izborima neće imati što obećati ako se izborni proces napokon uredi. U tom bi se slučaju morali suočiti s katastrofalnom ekonomijom, iseljavanjem i aferama kao glavnim temama, a tu se ne snalaze najbolje. Tada nema Sarajeva koje nam je za sve krivo.
Dok je hrvatski politički vrh očekivano šutljiv, građanština se ponovno probudila. Predsjednik SDP-a BiH je isti dan pozvao Ministarstvo vanjskih poslova za prosvjednom notom Izraelu zbog nečuvene izjave kako podržavaju Ustav BiH i podjelu vlasti među konstitutivnim narodima i njihovim predstavnicima. Koliko je BiH sama sebi svrha može se iščitati iz posljednje njegove rečenice u kojoj stoji kako „sve institucije pripadaju državi i izvode se iz državnog suvereniteta, a ne narodima koji nisu administrativne kategorije“. Drugim riječima, država nije tu za tebe, već si ti tu zbog države. Nešto slično je i Mussolini svojevremeno govorio. Mnogi nikako da shvate kako riječ konstitutivan (eng. constituent) u prijevodu znači ustavotvoran. Suverenost pripada narodu, u ovom slučaju narodima i građanima, koji su temelj Ustava. Iznova se histerizira kako netko udara na BiH tako što podržava ravnopravnost među narodima.
Ministrica vanjskih poslova ubrzo je odgovorila izraelskom veleposlaniku. U Twitter odgovoru tražila je pojašnjenje te spomenula tobožnju diskriminaciju. Kasnije istog dana preko Twittera se ograđuje njezin zamjenik tvrdeći kako njen stav nije službeni stav BiH, već „jedne političke stranke“. Ostaje nejasno misli li na jednu bošnjačku stranku koja koalira s jednom hrvatskom strankom čiji je on član. Također nedostaje i njegov stav po ovom pitanju. Ili da netko javnosti pojasni kako je moguće da se o ovako ozbiljnim stvarima nitko između sebe nije konzultirao prije istrčavanja u javnost. U uređenim bi se državama ovakva diplomatska sramota rješavala ostavkama, ali u BiH o tome nema ni govora.
Twitter diplomacija nastavila se nakon što je Iran prozvao Izrael spominjući apartheid, poštapalicu koja se, uz diskriminaciju i rovove, sve češće koristi u bošnjačkim političkim krugovima. Odgovorio im je izraelski veleposlanik iz Zagreba. Možemo samo zamisliti kakav bi diplomatski fijasko nastao da se susjedni veleposlanik ogradio od svog kolege tvrdeći da ovaj zastupa stavove jedne stranke. U BiH je to sasvim normalno.
Iz svega možemo izvući tri zaključka:
Prvi je da BiH jednostavno ne može imati zajedničku vanjsku politiku. Nitko ozbiljno ne može shvatiti zemlju u kojoj se najbitniji ljudi diplomacije javno ograđuju jedni od drugih. S razlogom BiH već desetljećima nije u stanju stvoriti niti jednog pravog saveznika.
Drugi zaključak je da će bošnjačke i građanske opcije na sam spomen konstitutivnosti ponavljati poštapalice poput apartheida s kojim se izgleda želi zamijeniti već „istrošeni“ fašizam i antifašizam. Zanimljiv je i odgovor Irana koji u svojim porukama koristi iste riječi, kao da su prepisane iz Komšićevih priopćenja.
Treći, možda i najtužniji zaključak, je da će trenutni hrvatski predstavnici nastaviti pisati razne deklaracije i priopćenja, davati potpore i čvrsto osuđivati, ali kada dođe trenutak u kojemu mogu povući konkretne poteze, ostanu kratki. Svima je jasno da se Izborni zakon pretvorio u jeftinu kampanju pred izbore. Kampanja s kojom ne moraju pričati o životnim problemima ljudi i s kojom oporbene stranke mogu proglasiti antihrvatskim jer su „protiv zajedništva“. Hrvatima u BiH je dosta dizanja prašine iza kojeg ne stoji ništa. Potrebni su nam predstavnici koji će promjenu provesti u djelo. Sreća što će takvi ubrzo doći na scenu. A tada im ni jedna kampanja neće pomoći.
Gordan Jelić
