Tu zaplaču i Hrvati, jer tu usnu lipa Diva!

Na padinam Vran planine
blažen sanak ona sniva,
pod granama jelovine
usnula je lipa Diva!

Usnula je lipotica
blažen sanak o ljubavi.
Zaspala je sretnog lica
i u snovim Boga slavi.

Izdala te nije Bože!
Nit je vjere pogazila .
Koliko zlo biti može
da anđelim slomi krila!

Oni lete i bez krila.
Ništa je svezat neće!
Isprati je s Vrana vila
na poljane vječne sreće.

Osta tužna Vran planina!
Tužno cvile vite jele.
Pa proklinju dušmanina,
što im rane još ne cijele!?

Ne miluje pjesma više
te njihove modre grane,
tek po nekad svrate kiše
da isperu teške rane.

Tek ponekad oblak svrati,
bistrim suzam Vran zaliva,
tu zaplaču i Hrvati,
jer tu usnu lipa Diva!