TOMISLAVGRAD: U svoja dva nasada Perkovići imaju oko 1 100 voćaka šljive, evo kako gospodare voćnjakom
U dvorištu pijetao i nekoliko koka, pored kuće u boksu veseo i razigran pas, a tek petstotinjak metara dalje, veliko prostranstvo stabala šljive. Prizor je to, koji bi oduševio sve ljubitelje sela, ali i mira koji je poznat samo onima koji vole i imaju priliku živjeti upravo na selu. Eminovo selo, tako se zove, a nalazi u neposrednoj okolici Tomislavgrada. U njemu, između ostalih, živi obitelj Perković čiji se članovi uz vlastita zaposlenja bave uzgojem šljive. Dočekao nas je ljubazni Stipe, stup obitelji, otac i suprug. Na starom takozvanom ”kaznu” upravo je pekao svoju domaću šljivovicu, a mi smo je kušali kako bi se uvjerili u kvalitetu o kojoj nam je govorio, piše ABCportal.info
„Ukoliko rakija u ustima pravi neugodu, nije prava. Prilikom ispijanja ne smije se osjećati ni u ustima ni u grlu, tek u trbuhu. Stoga je velika razlika u kvaliteti između industrijske i domaće rakije“, objašnjava Stipe.
Očigledno je kako to prepoznaju svi pravi ljubitelji rakije jer Stipina prodaja sve više raste. Stoga se, kaže nam, s vremenom planira više posvetiti proizvodnji i prodaji. Dosad je to uglavnom bilo za, kako kaže, vlastiti gušt.
„Već nekoliko mjeseci, svaki dan pomalo kad imam vremena pečem rakiju, to me opušta. Uskoro ću stari ”kazan” zamijeniti pravom destilerijom i proizvoditi više šljivovice“, priča nam Stipe o svom zanimanju, ali i zanimanju drugih članova obitelji.
„Supruga i djeca također se brinu oko našeg voćnjaka. Zajedno ovisno o godišnjem dobu brinemo o našim šljivama, bilo da je riječ o primjerice zaštiti od mraza, sakupljanju plodova ili pak pripravljanju rakije.“
U svoja dva nasada Perkovići imaju oko 1 100 voćaka šljive. Jedan nasad je prema slobodnom uzgoju dok je drugi stručna sadnja koju prate, između ostalog, gusto posađene voćke i navodnjavanje kap po kap. Prevladavaju vrste takozvana Čačanska ljepotica i Stanley, a urod donose već u ljetnim mjesecima odnosno u razdoblju od 20. srpnja do 15. rujna. Uz njih tu su još i takozvana Katinka, Hanita, Aženka sorta koja podrijetlo vodi iz Francuske, talijanska Grosa Felicija. No, ipak, jedna im je osobito draga..
„U našem vrtu i danas je šljiva stara preko stotinu godina. Pričala mi je moja pokojna majka kako je istu šljivu pamtila još iz svog djetinjstva. Mi je planiramo i dalje čuvati“, kaže Stipe.
Iako struka kaže kako su niže nadmorske visine pogodnije za uzgoj šljive, plodonosne voćke obitelji Perković pokazuju kako je moguće i suprotno. Prednost uzgoja u Tomislavgradu je, kažu, što vegetacija kasni pa se smanjuje i mogućnost za štetama uzrokovanim vremenskim neprilikama.
„Naše voćke prvi pravi urod donijele su otprilike 7-8 godina nakon sadnje. Godišnje donesu oko 20 tona uroda od čega većinu iskoristimo za rakiju, a ponešto i za domaći pekmez. Ove godine napravili smo oko 2 000 litara rakije. Čovjek dođe u godine kada ima dovoljno vremena za ono što ga opušta, u našem slučaju to je uzgoj šljiva. Za mene je nepojmljivo živjeti na selu bez domaćeg uzgoja“, priča nam Stipe prisjećajući se prošlih vremena te zašto su izabrali baš uzgoj šljive.
„Otkad znam za sebe u dvorištu rodne kuće imao sam oko 50 stabala šljive. Tijekom studija u Banja Luci uvijek su mi pozornost privlačili lijepo uređeni voćnjaci. S vremenom moja obitelj i ja odlučili smo se iskoristiti vlastito zemljište, educirali smo se i pokušali.“
Sudeći po ljepoti voćnjaka obitelji Perković i zadovoljstvu s kojim Stipe o svojim nasadima priča, pokušaj je već uspješan. A vrijeme i trud koji ulažu u vlastite nasade, učinit će preostalo.
