TKO JE MARIJA ČUIĆ-DRMIĆ ? NAKON ŽIVOTNE TRAGEDIJE OTVORILA USPJEŠNU TVRTKU

Napustiti siguran posao, promijeniti struku, osnovati svoju tvrtku i zarađivati radeći ono što voliš.

Ovo je plan o kojem mnoge žene sanjaju, ali malo ih se odvaži ostvariti ga. Razlozi su razumljivi, rizik uvijek postoji, ali prilika da ostvarite san čini život zanimljivim.

Marija Čuić 35-godišnja je poduzetnica iz Velike Gorice i majka troje djece (10, 8 i 5 godina). Studirala je ekonomiju, 12 godina radila novinarski posao na Media servisu, a onda je ove godine otvorila svoju tvrtku za pripremu slastica.

Koji je bio prijelomni trenutak kad si odlučila krenuti novim smjerom?

Neko sam vrijeme radila i jedno i drugo. Godine 2015. završila sam školu za profesionalne slastičare Kul In. Pekla sam torte za obitelj i prijatelje u raznim prigodama, a potražnja je rasla i željela sam to raditi legalno. No, iza prijelomnog trenutka zapravo se krije tužna priča.

Bila sam trudna i mislim da sam se preforsirala. Rodila sam, imala abrupciju posteljice te sam umalo umrla. Dijete mi je umrlo 35 dana nakon rođenja. Onda mi je muž rekao: ‘Dosta – ili novinarstvo ili torte’. Shvatila sam da je u pravu. Nisam željela da zbog te tragedije sve stane i da mi život bude obilježen traumom. Svaki se dan s time budim, ali doživjela sam to i kao svojevrsni šamar koji mi je trebao da odlučim što zapravo želim raditi u životu. Razmišljala sam nekoliko tjedana i odlučila dati otkaz. Direktorica me potpuno podržala u tome, kao i svi ostali.

Koje si korake morala poduzeti da otvoriš tvrtku?

Prijavila sam se na burzu i raspitivala se o mjerama samozapošljavanja ‘Od mjere do karijere’. Istraživala sam, pripremila svu dokumentaciju u par mjeseci i predala poslovni plan. Poticaji su mi odobreni i otvorila sam firmu za proizvodnju slastičarskih i pekarskih proizvoda. Isplaćene su mi sve naknade na koje bih imala pravo da sam ostala na burzi. Sav taj novac dobro mi je došao, riječ je o 55 tisuća kuna poticaja za samozapošljavanje, plus novac od burze.

Odmah su mi počeli pristizati zahtjevi za ponudama od ozbiljnih firmi, dječjih igraonica, rođendaonica, hotela, restorana… I tako se to počelo razvijati. Sada pišem zahtjev za Hamag zajam, a ako mi se to odobri, moći ću urediti  kuhinju, povećati proizvodnju i ozbiljno konkurirati na tržištu.

Tvrtka se zove Mamamajka, kako si izabrala  to ime?

Ime sam izabrala zbog svojih klinaca koji su me tako zvali – svima koji su ih čuli, to je bilo jako simpatično pa sam, eto, tako ostala Mamamajka. Zbog njih je sve i krenulo, prve su torte pripremane za njihove rođendane, a onda su krenule molbe prijatelja: daj i meni, daj i meni…

 

Mnoge žene kod kuće peku torte i željele bi od toga napraviti vlastiti biznis, no nekima su problem uvjeti, nedostatak prostora… Gdje ti radiš torte i kolače?

Trenutno radim u Cook hubu. To je zanimljiva priča o jednoj mladoj ženi, Josipi Bračanov, koja je otvorila profesionalnu kuhinju za dijeljenje. Ima HACCP, zadovoljene minimalne tehničke uvjete i sve standarde koje mora imati jedna profesionalna kuhinja. Ona je to zamislila u vidu coworkingkuhinje, u kojoj početnici poduzetnici mogu koristiti kuhinju za manju količinu slastica i drugih prehrambenih proizvoda. Dogovorite određeni broj sati koje ćete ondje raditi i naknadu koju joj plaćate. Trenutno radim kod nje u kuhinji i proizvodim koliko mi je potrebno. No čekam da mi se odobri kredit Hamaga kako bih mogla opremiti svoju kuhinju. Već sam dogovorila razgovor za najam poslovnog prostora.

 

Kakve torte i slastice najviše radiš?

To su torte za sva slavlja, obljetnice, odlaske u mirovinu, djevojačke, momačke, krštenja, pričesti, svadbe. Nedavno sam radila za SFeraKon, dane znanstvene fantastike, izradila sam im science fiction tortu. Radim baš za sve prigode.

 

 

Koji je tvoj poslovni moto?

Nikad nisam zadovoljna onim što napravim i uvijek mislim da mogu bolje. Analiziram sve što radim i ponekad idem glavom kroza zid. Ne uspoređujem se s drugima, ali ih pratim i pokušavam biti svjesna njihovih pozitivnih strana kako bih se usavršila. Treba pratiti suvremene trendove, a ne držati se onoga što smo naučili prije 30, 40 godina. Radim samo s prirodnim namirnicama i jako pazim što je u mojim tortama. Vodim se motom: što nije dobro meni, nije ni mojim mušterijama.

Kako usklađuješ privatni i poslovni život?

Malo manje spavam (smijeh), ali nije to ništa strašno. Imam muža koji mi mnogo pomaže, tu su moji i njegovi roditelji te naša braća i sestre sa svojim partnerima. Kad je kriza, uskače cijela obitelj. Ponekad tjedno imam 10 do 17 torti i osam do deset kilograma kolača. Kad si sam, to je zahtjevno proizvesti jer se neke torte dekoriraju po nekoliko sati. No, nadam se da ću do sljedeće godine imati zaposlene radnike.

prvi.hr