Sveta misa za ratne i poratne žrtve duvanjskoga kraja
Mjesec veljača u Hercegovini zaogrnuta je crnim velom, ratnih i poratnih žrtava komunističkog zlosilja. U spomen-bazilici „Sv. Nikole Tavelića“ u Tomislavgradu na Prvu korizmenu nedjelju 14. veljače 2016. u 18 sati proslavljena je Sveta misa zadušnica o 71-oj obljetnici pod predsjedanjem duvanjskoga gvardijana Franjevačkoga samostana i župnoga vikara fra Ante Pranjića za žrtve iz vremena komunističke diktature Drugoga svjetskog rata i poraća Hercegovačke franjevačke provincije „Uznesenja B. D. Marije“ i duvanjskoga kraja.
Kod misnog slavlja koncelebrirala su četvorica svećenika franjevaca: fra Klement Galić, fra Josip Mioč, fra Josip Jolić i fra Mate Tadić uz đakoniranje fra Ivana Penavića. Slavlje su uz pratnju gitara pjesmom uzveličali, sudjelovali u misnim čitanjima i prigodnoj molitvi vjernika, mladi iz duvanjske Franjevačke mladeži – „Frame“. Ispred oltara postavljen je veliki pano s likovima 66 franjevaca Hercegovačke provincije ratnih i poratnih žrtava komunističkih zločina. Pročitana su imena 66 ubijenih spaljenih i nestalih franjevaca, kao i Duvnjaka don Ante Zrne.
Predvoditelj misnoga slavlja fra Ante na početku je rekao: „Ovo je 71. obljetnica njihovog stradanja i kršćanskog svjedočenja. Samo je u našoj biskupiji pobijeno preko 11. 431 vjernika i 81 svećenik: naših 66 fratara i 15 svjetovnih svećenika. U našem duvanjskom kraju je uništena jedna župa od 2. 021-og hrvatskog vjernika. Prva žrtva je bio fra Stjepan Naletilić, župnik u Kongori 24. svibnja 1942. u 38-oj godini. Bogoslov fra Ljudevit – Ivan Radoš s Blažuja u 20-oj godini, bogoslov fra Miljenko – Ivan Ivanković u 21-oj godini. Iz Roškog Polja su: fra Jako – Ante Križić župnik u Gradnićima i fra Filip – Jure Gašpar (Gačić) župnik u Čitluku u 52-oj godini. Bogoslov fra Julijan – Berislav Petrović u 22-oj godini, te župnik u Viru don Ante Zrno iz Duvna ubijen u Dubrovniku 1945. godine. Naši su mučenici iskušani na najteži način, a to je mučeništvo krvlju i ostali su vjerni svome Bogu i hrvatskome rodu.“
U prigodnoj homiliji istaknuta je smisao vremena korizme, pokore i napasti kojima je Krist bio iskušan a s kojima se suočava svaki kršćanin. Tako su u svom vremenu od tadašnje komunističke partije da im pristupe, iskušavani i naši mladi bogoslovi: fra Ljudevit Radoš, fra Miljenko Ivanković, te fra Julijan Petrović i ništa im ne bi nedostajalo. Izneseno je: „Kao školovani bili bi među materijalno bogatima, ali više su vjerovali Božjoj nego komunističkoj riječi.“ Nadalje su kao primjer navedeni naši: fra Jako Križić, fra Filip Gačić i don Ante Zrno bili su kao fakultetski naobraženi ljudi u najboljim godinama, među nepismenim partizanima. Mogli su postići slavu i vodstvo samo da su se poklonili bezbožnom marksizmu. Slijedio je zaključak s upitom: „Isus nas poučava da se jedino Bogu treba klanjati i njemu služiti. Pitanje je: Pred kime ti klečiš i komu se klanjaš? U nacizmu i komunizmu se klečalo pred čovjekom kao pred Bogom. I znamo da je slijedilo brutalno uništenje i ljudi i dobara.“
Primjere suočenja pred iskušenjem imamo od našeg prvog mučenika fra Stjepana Naletilića do mučenika bl. Alojzija Stepinca. „Tisuće i tisuće naših hrvatskih vojnika i civila prevareni su na Bleiburškom polju i prošli su svoj Križni put. Stotine i stotine naših sunarodnjaka bačeno je u jame, rijeke ili žbunje. Bez suda i krivice su ubijani. Mnogima se ne zna za grobove ni za kosti. Od naših 66 fratara samo je polovica njih pronađena“, zaključuje propovjednik.
Istraživanje pobijenih i nestalih žrtava u Drugom svjetskom ratu i poraću, zapisivanje svjedočanstava preživjelih svjedoka, obilježavanje mjesta stradanja i eshumiranje grobova prvenstveno imaju općinska Povjerenstva. Među sedam osnovanih na području Herceg-Bosne je i u Tomislavgradu. Nažalost samo na papiru nakon što je doneseno Rješenje Općinskog Vijeća o osnivanju i radu sa šest članova i statutom u veljači 2014. godine, još kroz dvije godine nije bilo niti prvog sastanka a kamoli nekakvog djelovanja zahvaljujući „revnosti“ i „ažurnosti“ imenovanog predsjednika prof. Mate Kelave. Svi dosadašnji upućeni pozivi i poticaji ostali su nažalost bez ploda i odgovora. Krajnje samovoljno i bahato ponašanje pojedinca na štetu cjelokupnoga hrvatskog naroda i Duvanjskoga kraja. Nedopustivo podcjenjivanje žrtva s njihovim patnjama i stradanjima koje su podnijeli, kako bismo danas mogli živjeti u slobodi kakve-takve države i neovisnoj domovini svih Hrvata.
Za tomislavcity piše fra Mate Tadić
