SVE UNITARISTIČKE MASKE PALE Bošnjacima nisu sporni Čović i Dan RS-a nego Hrvati u BiH

Proslava Dana Republike Srpske u Banja Luci još jednom je ogolila međunacionalne odnose u BiH.

Bošnjački mediji, neskloni istini i činjenicama, izabrali su ponovno, ono što im najbolje ide – namjerno pogrešne interpretacije, laži i podvale. Tako je bilo i jučer.

“Neustavni Dan RS-a” 

Bošnjački su mediji mahom izvijestili o proslavi “neustavnog Dana RS-a”. Podsjetimo, Bakir Izetbegović podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH o obilježavanju 9. siječnja kao Dana Republike Srpske. Ustavni sud BiH presudio je kako su neustavne odredbe Zakona o Praznicijma RS-a koji se tiču krsne slave i činjenice da je to vjersko, odnosno, pravoslavno obilježavanje Dana Republike Srpske.

Potom je Narodna skupština Republike Srpske usvojila novi zakon o Praznicima gdje je Dan RS-a ponovno uzet kao 9. siječnja ali ovog puta bez krsne slave i ranije osporenih odredbih. Pa je tako Dan RS-a postao ustavan. Ustavan je već dvije godine. Bošnjačikm medijima to ništa ne znači, kao ni političarima iz prvog sarajevskog safa koji su jučer cijeli dan naglašavali kako je “skandalozna proslava Dana RS-a neustavna”.

“Čović glavna zvijezda proslave ‘neustavnog’ Dana RS-a”

Na svečanoj akademiji u Banja Luci jučer su bile brojna politička izaslanstva, a među njima i Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH. Čovič je u Banja Luci pozdravljen kao “vođa izaslanstva hrvatskog naroda u BiH i predsjednik HNS-a BiH”.

Pored Čovića, u dvorani Borik bio je i Josip Jerković,  potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda. Jerković je, inače,  legitimno izabrani predstavnik Hrvata u Republici Srpskog. Dok je Jerković, inače osoba koja i živi u RS-u, bio na proslavi Dana RS-a, Ramiz Salkić, SDA-ov potpredsjednik, kako se voli sam nazivati “tog manjeg bh. entiteta” odao je počast žrtvama u Srebrenici.

Salkić, inače, živi u Tuzli, gradu u Federaciji BiH.

Iako su se na svečanoj akademiji čule različite političke poruke i uputustva za daljnje djelovanja srpskog naroda kako u RS-u tako i u Srbiji i na cijelom svijetu, kako su uostalom tome Srbi već od ranije skloni, ništa nije bilo toliko tretirano u medijskom i političkom Sarajevu kao činjenica da je u toj dvorani sjedio Dragan Čović.

Sjedio je i Ivan del Vechio, veleposlanik Republike Hrvatske.

Dragan Čović se tijekom proslave fotografirao sa Živkom Radišićem, bivšim članom Predsjedništva, međutim, to bošnjačke medije nije spriječilo da uz tu fotografiju objave kako se Čović fotografirao s posthumno odlikovanim ratnim zločincem.

Tako smo spoznali i nove moći Dragana Čovića, on je jedini čovjek u ovoj zemlji, a vjerojanto i na svijetu, koji je u stanju fotografiti se mrtvim čovjekom. Riječ je, naravno, o generalu srpske vojske, Slavku Lisici, osuđenom  za granatiranje Šibenika, grada u Republici Hrvatskoj.

Pa je, tako, u svega nekoliko minuta Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora u BiH, postao jedina osoba koja se  nakon 2013. godine kada je Lisica i preminuo, uspio s njime fotografirati i to u Banja Luci na proslavi, kako se to uporno laže, neustavnog Dana RS-a. U Čovićevom odlasku na Dan RS-a, zapravno, i nema ništa osobito skandalozno. Međutim, u bošnjačkim medijima je postojanje Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda kojeg ima 15 posto a konzumira više od 50 posto vlasti, kako također uporno lažu, je skandalozno pa je sve što vođa tog naroda koji mu je legitimitet s preko 80 posto dao na zadnjim Općim izborima u listopadu 2018., godine skandalozno.

Da je zbilja skandalozno potvrdile su i izjave najpoznatijih umirovljenika iz Republike Hrvatske, bivše premijerke Jadranke Kosor i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, u slobodno i isto vrijeme poklonika Pavelićevog režima, Endehazije i odreda El-mudžahid iz sastava 3. korpusa Armije RBiH čiji je vrhovni zapovjednik bio Alija Izetbegović, ratni lider Bošnjaka u BiH, ili kako to bošnjački mediji, ponovno vole slagati, prvog predsjednika BiH.

Svoj osvrt na Čovićev odlazak na Dan RS-a dao je i Fuad Kasumović, aktualni gradonačelnik Zenice koji je poručio kako mu više nikada neće pružiti ruku jer je zaboravio žrtve Bosanske Posavine i Hrvate istjerane iz RS-a. Bošnjačkom merhametluku nema kraja, kao što nije bilo kraja  ni koloni protjeranih Hrvata Zenice 1993. godine kada su pristigli u Lašvansku dolinu.

Fuad Kasumović, gradonačenik grada u kojem preostali Hrvati ne mogu biti zapsoleni u javna gradska poduzeća, čak ni komunalno, žali za istjeranim Hrvatima iz RS-a, sjedeći u gradu koji je, ne samo očišćen od Hrvata, pa i Srba, nego i prvi grad u BiH koji se može pohvaliti brojem stranih dobrovoljaca iz arapskih zemalja zbog kojih Zenica danas nosi novu re-inačicu epiteta – bosanska, tj. islamska zjenica.

Čovićevim dolaskom na proslavu Dana RS-a šokirao se i biskup Franjo Komarica, prvi svećenik Banjalučke biskupije, inače, i prvi katolički vjerodostojnik koji je od Milorada Dodika orden za doprinos suživotu primio i prije nego je Slavko Lisica posthumno odlikovan. Teško je ne zapitati se, hoće li biskup Komarica vratiti orden koji mu je Milorad Dodik dao zbog Čovićevog dolaska ili činjenice da se odrednje davalo, i živim i mrtvim, prvacima JNA i VRS-a?

U Vitezu magla i bez skandala 

Za vrijeme “skandaloznog čina” u Banja Luci u Vitezu se odvijao, jedan po svemu skandalozniji događaj. Bošnjački mediji i političari, skloni ideji “Bosne”, njenih građana i tretmanu svih žrtava podjednako, nisu našli za shodno, čak ni objaviti vijest kako je u Vitezu obilježeno 25. godina zločina tzv. Armije RBiH nad Hrvatima u Buhinim kućama za kojeg nitko nije odgovarao pred Haškim tribunalom, a ni Sudom BiH u Sarajevu.

Činjenica da je primjerice na Buhinim kućama u napadu tzv. Armije RBiH ubijen dvogodišnji dječak, Danijel Grabavac, bošnjačku javnost jednostavno ne zanima. Da stvar bude potpuno i apsrudna i jasna u isto vrijeme, Buhine kuće nalaze se svega 20 metara od sela Ahmići u kojem su pojedini pripadnici HVO-a  počinili  zločin nad bošnjačkim stanovništvom.

O Ahmićima znamo sve, zadnjih godina se to tretira i kao “zločin genocida” iako nigdje nije presuđeno pravomoćno kao genocid. Međutim, Buhine kuće je lakše prešutjeti, ignorirati jer kada se suočavamo s prošlošću, još jedna floskuletina medijskog Sarajeva, suočavamo se samo s onom HVO-a i Hrvata u BiH. Nikako vlastitom (bošnjačko-muslimanskom) jer bi nas mogla odvesti u daleke zemlje svijeta, od Irana do SAD-a.

“Skandaliziranje” Čovičevog odlaska na proslavu Dana RS-a ponovno je rasvijetilo bošnjačku medijsku i političku javnost u BiH. Preslabi da se suoče s Miloradom Dodikom, Željkom  Cvijanović, Republikom Srpskom kao ustavnom i pravnom  činjenicom koju je nemoguće negirati i ignorirati, pilu okreću naopako, prema Hrvatima u BiH a čiji je prvi simbol i vođa, upravo, Dragan Čović.

Dakle, Hrvati u BiH mogu imati ona prava koja im Sarajevo odobri i dozvoli, mogu ih konzumirati onda i samo onda kada im Sarajevo to kaže, mogu imati nacionalnu politiku ukoliko će ona biti dosljedna politici Bošnjaka, mogu odlaziti na proslave i manifestacije, uvjet je samo taj, da pitaju Bošnjake smiju li.

Hrvati u BiH mogli bi imati sve u ovoj zemlji samo kada bi “slušali” i “poslušali”. Pošto trenutno Hrvati u BiH to ne čine, nego se tomu odupiru, posve je onda opravdana jučerašnja reakcija bivšeg poglavara Islamske zajednice u BiH, Mustafe Cerića koji je kazao “posebno mi je drago što su Bošnjaci izabrali Komšića umjesto Čovića i stali na putu Čoviću i takvima kao što je on”.

Dnevnik.ba