Što o Komšiću kažu u njegovom rodnom mjestu: “Ma nije Željko dobar za nas, nije nikako…”

Biran je po nacionalnom ključu, koji je njegovim izborom zapravo izigran, te Izbornom zakonu koji je Ustavni sud proglasio neustavnim. Sve to događa se u federalnoj državi s elementima konfederacije koju čine entiteti Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpske te Brčkog distrikta, koja ima krvavu prošlost i ne tako sjajnu budućnost. Društveno i politički skrojena je po krvnim zrncima i zamišljena da je zajednički vode najbolji Bošnjak, najbolji Srbin i najbolji Hrvat. Bosna, dakle, nije nimalo jednostavan sustav pa činjenica da je vodi Bosanac, što Komšić politički jest, samo još dodatno sve komplicira, piše Jutarnji list.

 

Branio Sarajevo

Njegov otac Marko Hrvat je iz Kiseljaka, majka Danica Srpkinja iz Doboja, a supruga Sabina Bošnjakinja iz Sarajeva. Majku su mu u okruženom Sarajevu ubili Srbi, od kojih je i sam u uniformi Armije BiH branio rodni grad u krvavom ratu koji je izbio netom nakon što je diplomirao pravo.

Za ratne zasluge nagrađen je priznanjem Zlatni ljiljan, za političke funkcijom predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva, načelnikom općine Novo Sarajevo, zamjenikom gradonačelnika Sarajeva te prvim veleposlanikom BiH u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. Na općim izborima 2006. je izabran za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, na sljedećim isto, ali s dvostruko većom podrškom. Zbog izbornog zakona morao je pauzirati jedan mandat pa se sada vratio na velika vrata, više ne kao SDP-ovac, nego kao predsjednik Demokratske fronte, lijevo-unitarističke stranke koju je osnovao u međuvremenu. Sa suprugom je odrastao u istom neboderu, on na 15., ona na 10 katu, a prije deset godina dobili su kćer Lanu. Sarajlije ga vole i jer još živi u stanu naslijeđenom od oca Marka, a ta se ljubav nekako proširila Bosnom, ali, očito, samo među Bošnjacima. Kako objasniti da kao Hrvat na drugom kraju države, u Bihaću u kojem živi 90 posto Bošnjaka, glatko pobjeđuje ostavljajući iza sebe čak pet bošnjačkih kandidata, među njima i Šefika Džaferovića, koji će postati njegov bošnjački kolega u Predsjedništvu. S druge strane, u Kiseljaku, gdje su većinski Hrvati, ne može dobiti ni 13 posto glasova i pobjeđuje ga HDZ-ovac Dragan Čović. A i to što je tamo dobio, glasovi su Bošnjaka. Nije tajna da ga Hrvati ne vole, no u Kiseljaku ga preziru. U mjestu odakle i sam potječe čak je i najuža rodbina rezervirana kad je riječ o Željku Komšiću. Drago im je zbog obiteljskih veza, ali ne ustručavaju se otvoreno reći da on nije dobro rješenje za hrvatsko pitanje.

 

Tri linije

Po jumbo plakatima Milorada Dodika, Šefika Džaferovića i Dragana Čovića, koji izviruju iza svakog zavoja krivudave Bosne na putu od Broda do Sarajeva, vrlo lako je pratiti kojem entitetu pripada komad države kojim prolazimo. Komšića nismo vidjeli nigdje, a ne bismo naišli ni na onaj jedan jedini polupokidani portret oblijepljen oko stupa u Bilalovcu, da nismo do glavnoga grada odlučili ići preko Kiseljaka. Tri linije Komšića potječu iz kruga od oko 20 kilometara u ovome kraju, a međusobno nisu rodbinski povezani. Željkovi su iz Datića do kojih se dolazi preko Bilalovca, a obiteljski nadimak im je Marjanovići. Bliže Kiseljaku, iz Parževića je Ivo Komšić, bivši sarajevski gradonačelnik, a iz samog Kiseljaka dolazi loza Davida Komšića, danas Zagrepčanina na zlu glasu zbog ubojstva djevojke Kristine Krupljan.

Datići su na brdu, a na samom vrhu kuću je sagradio Željkov djed prije stotinu godina. Otac Marko ju je obnovio prije tridesetak, ali od rata nije gore došao nijednom, rekao je da bi mu srce puklo kad bi je vidio. Do nje se ide asfaltiranim putem koji ubrzo postaje makadam, a on se nakon nekog vremena pretvara u blatnjavi šumski put. Marko je imao čak 14-ero braće i sestara, jer mu se otac dvaput ženio. Najbliže djedovini živi Marijan Komšić, Željkov bratić, sin Markova brata Ante. On i majka mu Anđa objasnili su nam kako je izgledalo njihovo golemo obiteljsko stablo u kojemu je jedna grana, ona sarajevska, najviše izrasla.

– Svi su se bavili poljoprivredom, a uz to su radili u tvrtkama. Moj otac je bio građevinac. Stric Marko jedini se školovao. Završio je gimnaziju u Sarajevu, a u to vrijeme to su napravila samo tri čovjeka iz Kiseljaka. Poslije je postao direktor u Mirovinskom – kaže Marijan.

Osim njih u Sarajevu i jedne Markove sestre u Novom Sadu, većina obitelji ostala je na području Kiseljaka. Od sve braće i sestara, Marku su žive samo još dvije sestre.

– Zadnja je umrla prije tri mjeseca, a najstariji brat nestao je još u Drugom svjetskom ratu. Bio je crnokošuljaš. Svekar je znao pričati da mu je on bio najdraži, najvredniji i najsličniji njemu od sve djece koju je imao kasnije – kaže Anđa.

Tijekom posljednjeg rata poginula su dva bratića Željka Komšića, jedan je bio zatočenik, a sestričnu su brutalno zlostavljali. Jedan od poginulih bio je i Marijanov brat Pero.

– Ovaj teren su držali muslimani, tu nedaleko od kuće Pero je došao u izvidnicu, oni su zapucali, metak se odbio od grane direktno u njegovo srce. Umro je na mjestu – kaže Marijan. Unatoč ratnim ranama, Marijan kaže, mora se živjeti zajedno, mora se naći zajednički jezik s Bošnjacima.

 

Drugi bratić

– Odavde se iselilo valjda 95 posto ljudi, ostao je samo tko je morao. I ja sam otišao u Zagreb, ali sam se vratio zbog majke i nepokretnog brata. Nešto sam malo taksirao, ali sada sam bez posla. U tome je stvar, meni je važna sigurnost i da imam stan i plaću. Svi mi možemo sjediti skupa kad nam je dobro, al kad je loše, koljemo se. Sve dok ne bude jedan predsjednik BiH, neće biti dobro. Željko bi za takvo što bio idealan. Međutim, s obzirom na tročlano predsjedništvo i situaciju kakva je sada – nije. Znači, drago mi je što je uspio, razumijem njegovo stajalište o Bosni, on voli Bosnu, čovjek se borio za Sarajevo, ali on je Hrvat samo prezimenom i to nije to. On  ne predstavlja Hrvate u tom Predsjedništvu, jer se ne zalaže za neke stvari koje su nama bitne – kaže Marijan Komšić.

Pitamo ga je li glasovao za bratića ili za HDZ-ova Dragana Čovića, ali nije dao konkretan odgovor, komentirajući da smo ga stavili u neugodnu situaciju.

– Što god da kažem, ne bi valjalo – smije se Marijan.

– Ma nije Željko dobar za nas, nije nikako – usmjerila je odgovor majka Anđa.

Drugi Željkov bratić Mladen Komšić, sin Markova brata Ive, bio je 12 dana zatočenik bošnjačkog zatvora, a onda i osam mjeseci u pritvoru u tim zlim vremenima. Kaže da je sa Željkom i strikom Markom uvijek bio u kontaktu i da su imali odličan odnos, jer su oni dobri ljudi.

– Hrvati ga kritiziraju, to je poznato, ali sada je na njemu da pokaže da su u krivu. Što se mene tiče, svejedno je, bio Komšić ili Čović, nema tu neke velike razlike. Bio je Čović prije njega, ne vidim da se što promijenio. Narod smatra da Komšić nije dobar, ali kako ću ja to reći kad smo djeca iste braće? – pravda se Mladen.

Franjo Tomić je Željkov bratić po majci, Markovoj sestri. Oni su bili bliski, Marko bi znao prespavati kod Franje svaki put kad bi došao na područje Kiseljaka.

– Znam da ga ne vole i znam da je izabran u Predsjedništvo, ali što da vam kažem. Ništa ja tu ne mogu promijeniti – kratko je komentirao Franjo. Njegova supruga Emilija za Željka ima samo riječi hvale, ali i ona smatra da on za Hrvate nije dobar izbor.

– Išla sam glasovati i za Sanadera i za Plenkovića i za Kolindu. HDZ nas je na ovim prostorima uvijek okupljao i to nama jako puno znači. Moramo imati nekoga tko će se boriti za naše interese – kaže Željkova teta Emilija Tomić.

Preko ove obitelji stupili smo u kontakt sa Željkovim ocem Markom koji nije želio istupati, samo nam je poručio kako je njegov sin uvijek i u svemu bio odlikaš. Zbog puta i ranije dogovorenih obveza Željko Komšić, rekli su nam u stranci, do 21. listopada neće davati izjave.

Sve što su nam rekli o Komšiću na ulicama Kiseljaka oni koje predstavlja u Predsjedništvu države ne možemo prenijeti u novinama jer je bilo poprilično prosto i uvredljivo. Jelenko Perić kaže da nikako nije zadovoljan rezultatima izbora jer su “naštimani”.

 

Adio, Bosna

– Ne sa srpske strane, nego s bošnjačke. Garantiram, kad bi se brojao glas po glas, ne bi se našlo sto Hrvata da je za njega glasovalo. Ja sam mu susjed, otac mu je jako dobar čovjek kojeg poštuju, vjernik je i poštuje susjede, ali Željko? Ne znam, ja bih rekao da je on strani faktor, možda i strani plaćenik – kaže Jelenko Perić.

Zatekli smo ga s poznanikom u mjestu Brestovsko točno ispred kuće haaškog osuđenika Tihomira Blaškića, koji je također odselio iz srednje Bosne. Čovjek koji nam se nije želio predstaviti želio je prokomentirati aktualnu političku situaciju osobnim primjerom.

– Jedno dijete mi je u Švedskoj upravo završilo medicinu, dvoje ih je u Njemačkoj. Imam još dvije 15-godišnjakinje, i kad one završe školu, bit će “adio Bosna”. Odsad se Bosna i Hercegovina piše bez “H”, znači samo je ostala Ercegovina, jer Hrvata ovdje više biti neće – kaže nam čovjek od pedesetak godina.

Lucija Vučić se požalila da zbog prezimena smatraju da je Srpkinja, jer ga dijeli s Aleksandrom, predsjednikom Srbije, a ona je Hrvatica.

– Muž mi je branitelj, ratni invalid, ostao bez noge, djever poginuo, brat umro od raka. Naši ljudi su nas branili, a nisu radili prljave stvari. Treba li mi nakon svega da me Komšić pljuje? Dosta mi je omalovažavanja i trpljenja. Imam 59 godina i nemam drugi život, hoću oko sebe fine ljude, a ne one kojih bi se trebala bojati. Želim slobodno i uzdignuta čela reći: Ja sam Hrvatica. Nisam za Komšića jer ne valja, nametnut nam je. Nije još dobro ni došao, a već prijeti, on će ovo i ono. Ma, kome ti prijetiš, Komšiću? – pita ga Lucija.