Što Islamska zajednica traži od BiH- jednak ili povlašten položaj muslimana?
Spletom različitih povijesnih specifičnosti maleni geografski prostor kakav je Bosna i Hercegovina našao se na sjecištu triju kulturno civilizacijskih krugova. Isprepliću se utjecaji zapadno-kršćanske, pravoslavno-bizantijske te osmansko-islamske tradicije. U takvim okolnostima u kojima su se vjerski i kulturološki obrasci prelili u određenje nacionalnoga i političkoga u Bosni i Hercegovini nikada se nije uspio izgraditi unutarnji politički konsenzus koji bi rezultirao da sva tri naroda imaju jednak viziju državne zajednice, a u trenutnim okolnostima takvo nešto je gotovo suludo i zamisliti.
Osim tri izražene nacionalne odrednice koje su rezultirale formiranjem triju političkih naroda; Bošnjaka, Srba i Hrvata, u BiH jednako tako snažnu odrednicu čini i vjerski identitet koji se manifestira kroz pripadnost islamu, pravoslavlju i katoličanstvu. Ovdje se, svakako, ne govori samo o onima koji praktično i svakodnevno žive vjeru, već i o onima koji su usvojili kulturološke obrasce uvjetovane socijalizacijom u područjima u kojima je pripadnost određenoj vjerskoj skupini snažna identitetska odrednica.
Nužno urediti odnos države s vjerskim zajednicama
Nakon francuske revolucije definitivno se odvojilo crkveno i svjetovno kada je u pitanju odnos vjerskih zajednica prema državi. Od tada pa do danas u svijetu su poznati različiti modeli uređenja odnosa, svojevrsne kohabitacije između Crkve i države.
Sukladno tomu tako i Bosna i Hercegovina ima potpisan ugovor s Katoličkom odnosno Pravoslavnom crkvom kojima se precizno definiraju prava i obaveze i jedne i druge strane. U ugovoru između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine, između ostalog stoji sljedeće:
Članak 7.
1. Bosna i Hercegovina jamči Katoličkoj crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja.
2. Bosna i Hercegovina jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela, te popratnih crkvenih prostora.
3. Samo zbog važnih razloga te s izričitim pristankom crkvene vlasti ta mjesta mogu biti namijenjena u druge svrhe.
4. Nadležna tijela Bosne i Hercegovine ne mogu poduzeti sigurnosne mjere u tim mjestima bez prethodnoga ovlaštenja mjerodavnih crkvenih vlasti, osim ako je to žurno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spašavanja dobara posebne povijesne i umjetničke vrijednosti.
5. U slučajevima održavanja bogoštovlja na ostalim mjestima, osim na onima koji su označeni u stavku 2. ovoga članka (kao u slučaju procesija, hodočašća i slično), crkvene vlasti će obavijestiti o tome nadležne vlasti Bosne i Hercegovine kojima je dužnost jamčiti javni red i sigurnost.
Što je problematično s Islamskom zajednicom?
Analogno odredbama članka 7 ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice i Islamska zajednica u BiH zavrjeđuje potpisati isti ugovor s Bosnom i Hercegovinom, koji još uvijek nije na vidiku.
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović na bajramskom prijemu u Crvenoj džamiji u Sarajevu zatražio je od Predsjedništvo Bosne i Hercegovine da konačno potpiše ugovor s IZ BiH.
“Tražimo da se Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini omogući da ima ista prava kao i druge vjerske zajednice u odnosu na državu, potpisivanjem ugovora, uvažavajući obrednu specifičnost muslimana. Nije dobro vršiti diskriminaciju na vjerskoj osnovi. Muslimani se u svojoj zemlji osjećaju diskriminiranim. Pozivamo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine da okonča potpisivanje ugovora s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini u najskorije vrijeme. Bosna i Hercegovina je naša zajednička domovina i naša odgovornost. Na njenom prosperitetu, napretku i članstvu među naprednim nacijama Europe i svijeta trebamo zajedno raditi”, poručio je poglavar IZ u BiH.
Čitatelj koji ne poznaje dublji kontekst odnosa u BiH s pravom bi se zapitao zašto se ne potpiše ugovor između Predsjedništva BiH i IZ BiH jer, naravno, sve vjerske zajednice imaju pravo na jednakopravnost i jednak tretman države, a to dodatno pojačava činjenica da su muslimani najbrojnija vjerska skupina u BiH.
Islamska zajednica traži posebne pogodnosti za muslimane
Međutim, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u prijedlogu ugovora koji je prije nešto više od godinu dana procurio u javnost traži posebne privilegije za muslimansko stanovništvo.
Prema navedenom ugovoru predstavnici Islamske zajednice u BiH traže da se urbanistički planovi gradova i općina prilagođavaju njihovim planovima o izgradnji džamija i popratnih vjerskih objekata. Također se traži da se odredbama o kaznenoj odgovornosti vjerskih službenika mogu izravno utjecati na pravosuđe, policiju, sudske postupke, obavljanje džuma namaza i osiguravanje prostora za molitve u javnom i privatnom sektoru, pravo na odsustvo posla zbog hadža, nošenje nikaba.
Žele biti jednakiji od drugih
„Pri izradi urbanističke regulative određenog područja, nadležni organi prostornog uređenja uvažit će prostorne potrebe Islamske zajednice za izgradnjom vjerskih objekata na tom području.“
„Islamska zajednica odlučuje o potrebi izgradnje vjerskog objekta(…) na području cijele BiH, u skladu sa šerijatskim propisima o unutrašnjoj organizaciji i predlaže lokaciju, a nadležne vlasti BiH će to uvažiti ako se tome ne protive objektivni razlozi“.
Iz prvog citata predloženog ugovora koji su odbili potpisati tadašnji hrvatski i srpski članovi Predsjedništva BiH Dragan Čović i Mladen Ivanić vidljivo je da je Islamska zajednica željela imati “pravo prvokupa” na cijeli teritorij Bosne i Hercegovine, a nigdje se ne definira koji su to „objektivni razlozi“ koji bi mogli spriječiti gradnju džamije ili drugog vjerskog objekta ako isto zatraži IZ BiH.
Druge privilegije
Tvorac predloženog ugovora traži povlastice za muslimane koje ni katolici ni pravoslavci nemaju. Tako članak 11 . predloženog sporazuma glasi:
1. U javnom i privatnom sektoru bit će omogućeno pravo na slobodno vrijeme (pauzu) za obavljanje družme-namaza, kao i pravo na slobodno vrijeme za obavljanje iftara i sehur tijekom mjeseca Ramazana;
2. U javnom i privatnom sektoru bit će omogućeno pravo na odsustvo s posla u svrhu obavljanja obreda hadža;
3. U javnom i privatnom sektoru poštivat će se pravo vjernika muslimana na ispoljavanje vjere, kao što je obavljanje molitve, izbor prehrane, odijevanja i izgleda, u skladu s njihovim vjerskim uvjerenjima
4. Prava iz stavka 3. ovog članka mogu podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom, a koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih.
Nakon pobrojanih stavaka ovog članka jasno je da Islamska zajednica BiH pod krinkom jednakosti svih vjerskih zajednica za muslimane traži ono što nemaju katolici i pravoslavci kao pripapdnici druge dvije najbrojnije vjerske skupine u BiH.
Kada bi komparirali mjesec Ramazan s Korizmom što je po meritumu slično, uz sve dogmatske različitosti, onda bi predstavnici Katoličke crkve u BiH mogli tražiti da katolici svakoga petka u Korizmi imaju pravo na odlazak na obred Križnog puta. Također, moglo bi se tražiti da se svim katolicima koji rade i u javnom i u privatnom sektoru jamči pravo na pauzu kako bi izmolili molitvu Gospine krunice, a posebno u listopadu i svibnju koje katolici smatraju Gospinim mjesecima.
Provedba ovakvog sporazuma znači IR BiH
Kada bi uistinu došlo do potpisivanja ovakvog sporazuma između države Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice BiH neminovno bi bilo izmijeniti mnoge zakonske propise i uskladiti ih sa šerijatskim pravom.
Sporno je, naime, što se u priloženim odredbama Islamska zajednica ne poziva na prilagođavanje zakonima Bosne i Hercegovine nego od BiH traži da svoje cjelokupno zakonodavstvo prilagodi njihovim potrebama. Stoga ovako napisane odredbe sporazuma u sebi sadrže tendenciju za dominantnim položajem Islamske zajednice u BiH u odnosu na druge vjerske skupine te povlašteniji odnosno „jednakiji“ status./HMS/
Piše: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis
