Splićanin nakon povratka iz Italije već tri dana provodi u izolaciji u vlastitom vozilu
Nevjerojatna se situacija dogodila Splićaninu Igoru Smiljaniću. U nevjerojatnoj je situaciji još uvijek, da budemo precizni! Čovjek je već treći dan u samoizolaciji u – vlastitom vozilu. Da, dobro ste pročitali!
Igor radi kao vozač turističkih autobusa i po zadatku i poslom je otišao u Italiju svega par dana nego li je susjedna nam zemlja proglašena “crvenom zonom”. U Veneciji je preuzeo pun autobus turista, vozio ih Italijom, nakon nekog vremena s njima prešao u Austriju, odakle je ta grupa trebala krenuti put svojih domova. Tada je već proglašena karantena u Italiji. Već je svima sve bilo jasno.
Igor je, ovoga puta s praznim autobusom, krenuo put Splita. Jako dobro upoznat sa situacijom – dolazi na granični prijelaz na Macelj, nedjelja je, oko 18 sati. Nema sanitarnog inspektora. Nije mu dodijeljeno rješenje o samoizolaciji. Silom prilika, kaže.
– Znao sam i sam koji su koraci preda mnom i svjestan sam bio kako moram u samoizolaciju – kazuje Igor za Slobodnu Dalmaciju.
Noć je odlučio prespavati u autobusu
– Samo rješenje, taj papir nisam dobio, ali to je najmanje bitno – dodaje.
Tu noć je odlučio prespavati u autobusu, na odmorištu Draganić. Smrzao se kao malo kad u životu… U ponedjeljak kreće put svog grada, starom cestom, trebalo mu je pet sati vožnje. Nazvao je dežurnu epidemiologinju splitskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo:
– Jako ljubazna gospođa mi je nakon cijele priče, a kazao sam precizno koje datume sam bio gdje, rekla da ako ne osjećam simptome da me ne može poslati u karantenu, jer je protokol takav. Dakle, protokol kaže da u karantenu idu samo oni naši državljani koji imaju simptome ili, po sili zakona, svi strani državljani, iako ne imali simptome – prepričava nam razgovor.
Ne zna Igor gdje sa sobom! U obiteljski dom ne smije, ako nosi virus može ga prenijeti i supruzi i djeci, piše Slobodna.
Prijatelj mu nudi svoju kuću na selu u Šibensko-kninskoj županiji. Igorova supruga priprema vozilo, puni ga namirnicama, posteljinom, sredstvima za dezinfekciju i ostavlja, s ključem u bravi, vozilo pred garažom gdje Igor mora dovesti autobus. Nema susreta, nema zagrljaja, nema…
– Preuzeo sam auto i odvezao sam se u tu prijateljevu kuću, gdje su me vidjeli susjedi kako otvaram kapiju. Susjedi su bili udaljeni najmanje sto metara od mene, a ja na licu imam masku! Nakon toga kreće pakao – prijatelja bijesni susjedi zovu, prijete mu, da jeli normalan, da je doveo virus u selo – dan nakon Igor je još uvijek zgrožen ponašanjem i neznanjem našeg naroda.
Prespavao je u toj kući, ujutro je dezinficirao i napustio je, da ne stvara prijatelju dodatne probleme, a potom je preko turističke aplikacije bukirao kuću nedaleko spornog sela, na trinaest dana. U razgovoru s vlasnikom objekta jasno je kazao kako mu kuća treba za samoizolaciju. Vlasnik nakon toga dolazi u sukob s rođenim ocem – jer stariji gospodin, poput onih seljana par redaka poviše – ne želi potencijalnog nositelja koronavirusa u svoja četiri zida.
– I evo me, 48 sati nakon ulaska u Hrvatsku ja sam u autu!
Kako se sve na kraju obično riješi – tako je donošena obiteljska odluka da se Igor ipak vrati u svoj dom, a supruga s djecom prije toga iseli kod prijatelja.
– Nigdì san, nema me, nenaspavan san, nervozan – priznaje.
