Smrtonosni svinjski virus proširio, svijetu prijeti nestašica svinja

SMRTONOSNI svinjski virus, koji se iz Afrike proširio Europom i Azijom, znači da u cijelom svijetu neće biti dovoljno svinjetine da bi se nadoknadili milijuni životinja koje Kina kolje kako bi zaustavila zarazu. Ali zaustaviti afričku svinjsku kugu neće biti tako lako. Virus koji može izazvati hemoragijsku bolest vrlo je virulentan i otporan, a širi se na više načina, objavio je nedavno Bloomberg.

Ne postoji sigurno i učinkovito cjepivo koje bi spriječilo infekciju, ni bilo što za liječenje. Raširena nazočnost u Kini znači da je bolest napala zemlju s više od 440 milijuna svinja, što je polovica ukupnog broja svinja na svijetu, sa širokim trgovačkim mrežama, propusnim kopnenim granicama i farmama koje imaju vrlo malo mogućnosti zaustaviti širenje bolesti.

Procijenjeni broj svinja u tovu u Kini skočio je 2019. godine za 30 posto na 490 milijuna, što je najslabiji rast otkako je američko Ministarstvo poljoprivrede sredinom 70-ih godina počelo brojati kineske svinje. Iako svinjski virus nije opasan za ljude, čak i ako pojedinu zaraženu svinjetinu, stopa uginuća kod svinja i broj ubijenih svinja kako bi se suzbilo širenje virusa prijete uništenju cijele ove industrije u Kini.

Domaće isporuke mogle bi pasti na najnižu razinu u prvoj polovici 2020.

Svinjetina je glavni izvor životinjskih bjelančevina u Kini. Rabobank očekuje da će domaće isporuke pasti na najnižu razinu u prvoj polovici 2020. godine, kao rezultat očekivanog pada proizvodnje od 25 posto u 2019. godini. To je izazvalo veliki rast veleprodajnih cijena svinjetine. Cijene su samo u listopadu porasle 40 posto, a gotovo su dvostruko više nego u kolovozu 2018. godine, kad su u Kini zabilježeni prvi slučajevi afričke svinjske kuge.

Tako ogroman pad u domaćoj proizvodnji svinjetine ne može odmah nadomjestiti nijedna druga zemlja ili neki alternativni izvor životinjskih bjelančevina. Španjolsko iskustvo ovom bolešću sugerira da selektivno klanje neće biti dovoljno da bi se problem riješio. Španjolska je implementirala stroge sanitarne mjere i industrijalizirala svoj sustav proizvodnje, ali trebalo joj je 35 godina i pomoć Europske unije da bi 1995. godine konačno iskorijenila bolest. Talijanski otok Sardinija neuspješno je pokušavao riješiti se virusa tijekom 40 godina, a njegova je svinjska populacija samo djelić kineske.

Afrička svinjska kuga lako se prenosi

Jedan od razloga zbog kojih je afrički svinjsku kugu tako teško iskorijeniti je to što se lako prenosi. Unatoč prevenciji i kontrolnim mjerama, afrička svinjska kuga i dalje postoji u Europi i od 2014. godine stigla je u Belgiju, Bugarsku, Češku, Mađarski, Moldaviju, Rumunjsku, Srbiju i Slovačku.

Osim izravnog kontakta sa zaraženom životinjom, virus se može prenijeti i na životinje koje jedu zaraženu svinjetinu, potom zaraženom odjećom ili opremom, te dopuštanjem da svinje piju vodu koja sadrži čak i najmanje količine virusa. Studije pokazuju da soj virusa u Kini nalikuje onom koji se širio Rusijom i drugim dijelovima Europe prije nešto više od 10 godina. Ali znanstvenici i dalje ne znaju kojim je putem bolest stigla u najmnogoljudniju zemlju svijeta. Bez saznanja kako je virus ušao, kineskim carinskim dužnosnicima bit će teško spriječiti nova unošenja virusa.

Bolest sada postoji u Kambodži, Laosu, Mongoliji, Mjanmaru, Sjevernoj Koreji, Južnoj Koreji, Filipinima, Istočnom Timoru, Vijetnamu i drugim susjednim zemljama kojima nedostaju resursi za prepoznavanje i kontrolu bolesti. To povećava rizik da virus ponovno prijeđe granicu s ljudima ili svinjskim proizvodima čak i ako Kina uspije staviti bolest pod kontrolu.

Znanstvenici kažu da je virus u Kini možda stigao na isti način kao u Europu 2007. godine. Izvještaj Ujedinjenih naroda ukazuje da su ostaci hrane koji su sadržavali svinjetinu bačeni s broda u gruzijskoj crnomorskoj luci Potiju. Lokalne svinje potom su pojele te ostatke na obali. U roku od nekoliko tjedana 30.000 svinja je uginulo, a smatra se da je zaraženo 80 posto površine Gruzije.

Virus je teško pratiti

Svinje i njihove rođakinje divlje svinje žive od otpada, jedući bjelančevine iz različitih izvora, među ostalim i kuhinjskih ostataka, stajskog gnoja i mrtvih svinja. To što su svinje svejedi čini ih jeftinim pretvaračima bjelančevina, ali to je ujedno i glavni razlog zbog kojeg se afrička svinjska kuga tako lako širi.

Analiza epidemija bolesti pokazuje da je gotovo polovica uzrokovana širenjem virusnog materijala na vozilima i nedezinficiranim radnicima, a davanje svinjama zaraženog krmiva na drugom je mjestu. Prehrana svinja sirovim krmivom u Kini je zabranjena zbog rizika od širenja bolesti, ali potajna uporaba i toplinski neobrađenog restoranskog i kuhinjskog otpada i dalje postoji na prigradskim i malim farmama. Otprilike polovica kineskih proizvođača uzgaja manje od 500 svinja.

Dosad su vladini napori da se širenje virusa spriječi karantenama i saniranjem zaraženih farmi, klanjem ugroženih svinja, zatvaranjem tržnica i ograničavanjem kretanja svibnja bili nedovoljni, a bolest se učvrstila u cijeloj zemlji. Virus je teško pratiti. Svinje mogu biti u inkubaciji od pet do 15 dana i pritom širiti zarazne čestice jedan do dva dana prije nego se razbole. To znači da se virus može potiho širiti otpadom, mesom i krvlju zaraženih svinja koje se doimaju bolesnima, posebice ako su ilegalno transportirane ili zaklane prije dijagnoze.

U Kini je uobičajeno prevoziti svinje stotinama kilometara, jer farmeri i trgovci nastoje iskoristiti regionalne razlike u dostupnosti stoke i mesa, te u cijenama, kao i preferenciju prema svježem mesu. Kad svinje stignu na novu farmu, obično se odmah miješaju s drugim svinjama, što olakšava prenošenje bolesti.

Kako ublažiti širenje?

Rano prepoznavanje epidemije ključno je za ublažavanje širenja. Kineska vlada obvezala se isplatiti subvenciju od 1200 jena za svaku svinju, kako bi kompenzirala gubitke farmama, ali neke lokalne vlade navodno zadržavaju isplatu, pa farmeri nisu motivirani prijaviti bolest. U nekim su slučajevima pojedinci čak kažnjeni zato što su javno govorili o epidemiji. U provinciji Shandongu jedan od dužnosnik navodno uhićen zato što je prijavljivao zaražene svinje kineskoj vladi nakon što su lokalne vlasti ignorirale njegove izvještaje.

Međutim, svinje ne moraju putovati da bi se virus širio. Samo jedna kap krvi akutno zaražene svinje može sadržavati 50 milijuna virusnih čestica, a samo jedna od tih čestica u kontaminiranoj vodi može prenijeti bolest drugoj svinji. Zaražena krv, mokraća, slina i izmet mogu se prenositi prljavštinom na gumama kamiona ili cipelama, što bolesti omogućava da brzo prelazi stotine kilometara. Kontaminirani izvori moraju se zagrijati na 60 stupnjeva Celzija na 30 minuta da bi se mogli smatrati sigurnima.

Trupla ogroman rizik za okoliš

Deseci tisuća svinja zaraženi su u Kini, a njihova trupla predstavljaju ogroman rizik za okoliš jer je ih treba pažljivo zbrinuti. U Rumunjskoj je kontaminacija Dunava mrtvim svinjama izazvala širenje virusa na 140.000 svinja na farmama. Virus je otporan, sposoban ostati aktivan mjesec dana u vodi, nekoliko mjeseci u mesu i krvi na sobnoj temperaturi te šest mjeseci u hladnim i mračnim uvjetima. Otporan je na ekstremne temperature i može preživjeti jedan dan u kiselinama jačine octa.

Nema objavljenih studija o učestalosti virusa afričke svinjske kuge u hrani u Kini. No, virus je pronađen u proizvodima od svinjetine iz Kine koje su zaplijenili carinici u Australiji, Japanu, Sjevernoj Irskoj, Filipinima, Južnoj Koreji, Tajvanu i Tajlandu, što ukazuje da se virus probio u prehrambeni lanac u Kini.

Čak i ako Kina bude sposobna zaustaviti prijenos virusa sa svinje na svinju, druga dva vektora bolesti mogu spriječiti iskorjenjivanje bolesti – divlje svinje i krpelj Ornithodoros. To su prirodni domaćini virusa afričke svinjske kuge i široko su rasprostranjeni u Kini, mada još nije poznato kakvu ulogu imaju u širenju bolesti. U pokrajini Zhejiangu, južno od Šangaja, ima oko 150.000 divljih svinja. Iako su zaražene divlje svinje pronađene u Kini, ruskom Dalekom istoku i Južnoj Koreji, znanstvenici vjeruju da ljudske aktivnosti više pridonose širenju afričke svinjske kuge.

Unatoč 50-godišnjim istraživanjima, znanstvenici nisu uspjeli razviti cjepivo koje je sigurno i učinkovito protiv afričke svinjske kuge, a čak i ako se posljednja istraživanja pokažu plodnima, mogli bi proći mnogo godina prije nego što učinkovito cjepivo postane komercijalno dostupno. Jedan od ranijih pokušaja, temeljen na živom i oslabljenom virusu, napušten je nakon što se otkrilo da cjepivo slabi i unakazuje životinje.

Studije su pokazale da životinje koje se oporave od inicijalne infekcije afričkom svinjskom kugom postaju otporne na neke druge sojeve, ali znanstvenici nisu sigurni što omogućava tu otpornost ili kako najbolje procijeniti potencijalnu efikasnost mogućih cjepiva. Jedna od poteškoća je to što veliki i kompleksni DNK virusa koji uzrokuje afrički svinjsku kugu ima nekih 170 gena i 80 bjelančevina, od kojih su mnogi specijalizirani za izbjegavanje različitih aspekata imunološkog sustava svinje.

Mnogi nedavni pokušaji provođenja imunizacije korištenjem virusa kojem nedostaje ključni gen za izazivanje bolesti čine se pouzdanima. Ipak, istraživači tek trebaju provesti velika terenska istraživanja kako bi dokazali učinkovitost na komercijalnim farmama, što je neophodan korak da bi se ishodilo dopuštenje regulatornih tijela. To ne sprječava neke farmere da neovlašteno koriste eksperimentalna cjepiva te tako potencijalno narušavaju napore za razvijanjem učinkovite imunizacije i kontrolom bolesti.

Uz virus koji je teško iskorijeniti i bez skoro dostupnog cjepiva, najbolji način na koji Kina može zaštititi svoju domaću industriju svinjetine od afričke svinjske kuge je pomno nadzirati i kontrolirati virus u svakoj svinji, osobi i proizvodu koji ulazi i izlazi s farme svinja. To bi značilo pretvaranje 26 milijuna farmi svinja u Kini u pogone za biološku zaštitu.