Slaven Raguž: Ovakva je BiH kao Jugoslavija u malom i mogla bi tako i završiti

Portal The Conservative razgovarao je s hrvatskim političarom iz BiH i predsjednikom Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slavenom Ragužem o nedavnim lokalnim izborima u toj zemlji, europskoj perspektivi, ustavnim promjenama i rješenju hrvatskog nacionalnog pitanja….

U Bosni i Hercegovini održani su prošle nedjelje lokalni izbori. Neke velike stranke s nacionalnim predznakom, poput bošnjačke SDA Bakira Izetbegovića ili srpskog SNSD-a Milorada Dodika, uzdrmane su lošim rezultatima u pojedinim donedavnim uporištima. S druge strane, najveća hrvatska stranka, zajedno s partnerima iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS), prošla je očekivano dobro. Ovi su izbori potvrdili tezu da neriješeno hrvatsko pitanje u BiH homogenizira hrvatsko biračko tijelo budući da Hrvati, kao najmalobrojniji konstitutivni narod, ne žele riskirati disperziranjem svojih glasova. Stvorili bi tako, naime, priliku bošnjačkim i srpskim političkim snagama da u potpunosti zagospodare pojedinim krajevima države i političkim institucijama koji su od strateškog hrvatskog interesa.

No ni u hrvatskom političkom korpusu nije bez promjena, samo su one nešto manje izražene. Hrvatska republikanska stranka (HRS), koja okuplja uglavnom mlađe političare i političke aktiviste iz područja u kojima Hrvati čine većinu stanovništva, također ima razloga za slavlje. Njezini su kandidati ušli u lokalne i regionalne parlamente u svim jedinicama u kojima je stranka istaknula svoju listu. Tim smo povodom razgovarali sa Slavenom Ragužom iz Mostara, predsjednikom HRS-a i jednim od najpoznatijih mladih hrvatskih političara u BiH.

Raguž je godinama pisao kolumne za hrvatske portale u BiH pa smo razgovor započeli njegovom analizom stanja nakon lokalnih izbora.

– Suštinski gledano, nije se promijenilo ništa. Istina, Milorad Dodik izgubio je Banja Luku i Bijeljinu, dva najznačajnija mjesta u Republici Srpskoj, a Bakir Izetbegović izgubio je u svim većim centrima – Sarajevu, Zenici, Tuzli itd. Promijenio se samo onaj tko će upravljati proračunskim sredstvima i provoditi kadrovsku politiku, ali opće stanje na razini države ostat će nepromijenjeno. Stanivukovića u Banja Luci i Ljubišu Petrovića u Bijeljini, primjerice, podržava SDS, stranka nasljednica politike Radovana Karadžića. Za Hrvate protjerane s područja RS-a apsolutno je svejedno tko je na vlasti u lokalnoj samoupravi jer koncept institucionalne neravnopravnosti i pravne nesigurnosti Hrvata u ovom entitetu zajednički je Miloradu Dodiku i politici koja je iznjedrila ovu dvojicu, objašnjava Raguž.

Isto je, smatra, i među bošnjačkim strankama.

– Unitarističko-nacionalistički pogled Bošnjaka na Federaciju BiH isti je i kod SDP-a, NiP-a i Naše stranke, kao i kod SDA, tvrdi Raguž i dodaje kako su najočigledniji dokaz te teze skorašnji izbori u Mostaru, gdje sve te opcije zajednički funkcioniraju u okviru bošnjačkog političkog projekta.

Razlog zašto su se kod ostala dva konstitutivna naroda dogodile promjene ipak nešto veće magnitude nego kod Hrvata Ragužu je vrlo jednostavan.

– U BiH postoje tri različite društvene realnosti. Svaki narod živi svoju. Srpski i bošnjački narod politički i pravno su konstitutivni narodi. Hrvati su to samo u teoriji, dok su u praksi ustavno-pravno diskriminiran narod. Srbi i Bošnjaci, na strateškoj razini, sebi mogu dopustiti luksuz oporbenog djelovanja i razmišljanja, a Hrvati, nažalost, ne mogu. Politički je vrh Hrvata u BiH vješto zloupotrijebio ovu činjenicu kako bi stvorio svoje malo feudalno društvo, smatra predsjednik HRS-a.

Izostanak stvarnog političkog pluralizma, objašnjava, otvara prostor nepotizmu i korupciji, a to se pak odražava na demografsku sliku hrvatskih krajeva u BiH.

– Javni, društveni, politički, kulturni i svaki drugi prostor hrvatske društvene realnosti u BiH kontrolira se po sjevernokorejskom modelu. Sve je monopolizirano, od zapošljavanja, medijskog informiranja, školstva itd. Ljudi jednostavno ne nalaze hrabrosti obračunati se sa koruptivno-klijentelističkom hobotnicom, a pojedinci koji se suprotstave, često bivaju uznemiravani te poslovno i egzistencijalno ugroženi. Kako većina ovdašnjih Hrvata ima hrvatsku putovnicu, u pravilu za iskazati svoj bunt biraju iseljavanje u EU, objašnjava Raguž.

Lokalni izbori provedeni su usred drugog vala pandemije koronavirusa s kojom se Bosna i Hercegovina, ako je vjerovati statistikama, ne nosi najbolje. Zanimalo nas je kako su novonastale okolnosti utjecale na izborni proces i jesu li se demokratski standardi zbog dodatne izazovnosti provođenja izbora još više srozali.

– Demokratski standardi u BiH kao pojam ne postoje. Kada su predizborne aktivnosti u pitanju, daleko se veća pozornost stavlja na izborne malverzacije, krađu i dopisivanje glasova, nego na sami sadržaj političkih programa. Također, oporbene su snage više fokusirane na prevenciju ovih malverzacija, nego na sastavljanje i promociju svojih političkih programa. Pandemija koronavirusa na izbore je utjecala tako da su formirani mobilni timovi za glasovanje onih birača koji su pozitivni i/ili u izolaciji. Ti timovi, u velikoj većini slučajeva, makar po prijavama koje smo mi dobivali i slali nadležnim institucijama, glasovali su umjesto tih ljudi, tvrdi mladi hrvatski političar.

Društva koja su duboko podijeljena, a pritom i bez prave volje političkih elita da se tabori međusobno približe, u pravilu može ujediniti samo „vanjski neprijatelj“, neka vrsta zajedničke ugroze. Pandemija COVID-19 prelazi i političke, i nacionalne, i vjerske granice pa bi se moglo očekivati da će uslijediti zajednički odgovor koji će rezultirati višom razinom solidarnosti. Raguž tvrdi da je odgovor države na koronavirus donio svojevrsno ujedinjenje, ali primarno triju nacionalnih političkih struktura u nezakonitim radnjama i korupciji.

– Kad se govori o podjelama u BiH, najveća je podjela na feudalne stranačke kaste koje vladaju, bez obzira na nacionalni i stranački prefiks, i tzv. običan narod. COVID-kriza najbolji je primjer za to. Pandemiju su vladajuće strukture iskoristile prvenstveno za protuzakonito, nenamjensko i netransparentno trošenje novca poreznih obveznika. Konkretno, Vlada Federacije, koja je u tehničkom mandatu i u kojoj sjede ministri iz bošnjačkih i hrvatskih nacionalnih stranaka, zajednički su potrošili blizu 100 milijuna KM, a po nekim procjenama i više, na namještene natječaje, kupovinu materijala od tvrtki povezanih s političkim strankama itd., kritičan je predsjednik HRS-a.

Posebno ističe aferu oko nabavke neupotrebljivih respiratora putem tvrtke koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, a ne medicinskom opremom, ali naglašava i to da se istovremeno s tim skandalom odigralo puno sitnih afera koje nisu dobile toliku pozornost u javnosti. Raguž upozorava na to da se protuzakonito trošenje proračunskog novca radi zajednički – svaka je odluka Vlade na čelu s Bošnjakom Fadilom Novalićem prvotno dogovorena s ministricom financija Jelkom Miličević, Hrvaticom. Raguž sumnja da se u tome krije tajna neučinkovitog pravosuđa.

– Afere poput ove s nabavkom respiratora preko tvrtke za poljoprivredu, unatoč medijskoj pažnji, nikad ne dobiju sudski epilog jer su u tu i takve rabote umiješane sve strane, zaključuje hrvatski političar nove generacije.

U Mostaru će se, nakon 12 dugih godina, u prosincu ipak održati lokalni izbori. Slaven Raguž kao građanin toga grada s nestrpljenjem očekuje te izbore. Na pitanje zašto se dopustilo da u nominalno demokratskoj državi ne bude izbora više od jednog desetljeća, Raguž spremno odgovara:

– Dopustilo se zato što su u Mostaru odlukama visokih predstavnika i međunarodne zajednice bila ugrožena prava Hrvata, a ne Bošnjaka. To smo na Ustavnom sudu dokazali i zato se toliko čekalo na izbore. Da je situacija obrnuta, vjerojatno bi izbora bilo i ranije. Samo u Mostaru se inzistira minimalnim i maksimalnim nacionalnim kvotama, nacionalnom vetu, izboru gradonačelnika iz vijeća i nigdje više, zato što su u Mostaru Hrvati većina. Ovakvih mehanizama zaštite nema u mjestima gdje su Hrvati u manjini, rezolutan je predsjednik Hrvatske republikanske stranke i dodaje kako je uvjeren da izbora ne bi bilo ni ovoga puta da sama međunarodna zajednica nije spoznala kako je napravila desetljetnu glupost.

Lokalni su izbori u Mostaru, kaže Raguž, prema očekivanjima postali velika nacionalna priča i baš je zbog tog pritiska važno spriječiti bilo kakve malverzacije.

– Bošnjačke su stranke izbore u Mostaru shvatile kao nacionalni projekt. Način na koji su se kandidirali na ovim izborima dokazuje tezu da suštinski nema razlike između, uvjetno rečeno, lijevih i desnih stranaka u bošnjačkom korpusu, objašnjava Raguž.

To je hrvatske stranke, naročito one iz gradske opozicije, dovelo u delikatnu situaciju da moraju, s jedne strane, kontrirati korupciji i nepotizmu vladajućih, a s druge strane stati u zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa.

– Najvažnije je u ovom trenutku motivirati ljude na izlazak na izbore i onemogućiti malverzacije pri brojanju glasova, zaključuje mladi mostarski političar.

Hrvatska republikanska stranka (HRS), iako jedna od najmlađih hrvatskih opcija u BiH, u svojim redovima ima dosta iskusnih i stručnih pojedinaca koji su, između ostaloga, radili na prijedlogu ustavnih promjena Hrvatskog narodnog sabora. O tome koliko je taj prijedlog i danas aktualan, Raguž kaže:

– Ne samo da je prijedlog aktualan, nego je još uvijek najbolji i, realno, najlakši za provesti. Ovo nije moja subjektivna ocjena, nego ocjena visokopozicioniranih diplomata u BiH, pojašnjava Raguž.

Kako kaže, temelj je prijedloga Washingtonski sporazum, a prvenstveno je orijentiran na administrativno-birokratsku reformu.

– U BiH imamo općine, županije, Federaciju i državu. To je ogroman birokratski aparat koji bi ugušio i puno gospodarski jače države. Naš prijedlog ide u smjeru okrupnjavanja županija, odnosno formiranju dvaju velekantona koji bi vremenom preuzeli nadležnosti Federacije, čime bi se ova razina u potpunosti ukinula, objašnjava predsjednik HRS-a.

No time se ne bi riješile sve neuralgične točke. Svjestan je toga i Raguž pa nastavlja:

– Problem višenacionalnih općina, poput npr. Mostara, Stoca, Travnika i dr. riješio bi se po modelu distrikta, kao što je to učinjeno u Brčkom. Ovaj prijedlog ne štiti samo interese Hrvata, nego svih naroda koji žive u BiH. Samo na birokraciji, ovim bi prijedlogom država uštedjela preko pola milijarde KM, dodaje.

Raguž ističe da je, što se tiče ustavnog i teritorijalnog uređenja, njemu prihvatljiv svaki prijedlog koji bi poštovao činjenicu da u BiH žive tri konstitutivna naroda, s tri različita kulturološka i običajna DNA i koji ne bi nametao umjetni bosanskohercegovački identitet.

Naš sugovornik ne vjeruje da europski put Bosne i Hercegovine može doprinijeti rješavanju ustavnog ‘gordijskog čvora’.

– Europski je put BiH čista utopija. Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jest, nikad neće ući u EU, osim, naravno, ako se EU nekim čudom krene raspadati. U tom bi slučaju BiH eurofilima mogla poslužiti kao potvrda da, eto, ne bježe baš sve države, neke i ulaze, kroz smijeh će Raguž.

No već u sljedećoj rečenici postaje ponovno vrlo ozbiljan.

– BiH je država na papiru, u praksi ona je samo dojam države. Jedinu istinsku vlast ovdje ima Visoki predstavnik, čija je riječ vrjednija od Ustava. Državni se aparat zbog toga i ponaša kao da nije odgovoran ni za što u državi. Pravna sigurnost i jednakost svih građana pred zakonom doimaju se kao bajka. Ovakva je BiH u biti Jugoslavija u malom i, ako se nešto drastično ne promijeni, kao Jugoslavija će i završiti, rezolutno će Raguž.

Predsjednik HRS-a ističe da BiH u pridruživanju Europskoj uniji ne sprječavaju samo briselski visoki kriteriji, nego i manjak konsenzusa o članstvu kod triju konstitutivnih naroda. Raguž je uvjeren da su europske ambicije BiH samo marketing i da bošnjački establishment više gleda prema Turskoj i ostatku Bliskog istoka nego prema zapadu, dok je srpski establishment orijentiran prema Beogradu i Moskvi.

– Jedini koji uistinu gledaju i teže prema EU su Hrvati, koji su u najvećoj mjeri već građani Unije budući da većina nas ima državljanstvo Republike Hrvatske te tako i EU putovnice.

Još jednu veliku prepreku u pristupanju Europskoj uniji Raguž vidi u padu povjerenja u međunarodnu zajednicu.

– Ogromne su se nade polagale u međunarodnu zajednicu, ali u trenutku kad je ona počela u potpunosti diktirati naše živote, sve su nade pale u vodu. Nađite mi još jednu zemlju na svijetu u kojoj su predstavnici međunarodne zajednice odobravali i naređivali silom upadanje u banke, otuđenje privatne štednje, oduzimanje televizijskih odašiljača jednoj i njihovu predaju drugoj TV kući i dekretima smjenjivali legalno izabrane ljude s izbornim legitimitetom, govori nam Raguž, dodajući da je međunarodna zajednica u BiH postala, nažalost, samoj sebi svrha te oličenje licemjerstva i  nevjerodostojnosti.

Raguž je, međutim, svjestan važnosti američke prisutnosti u BiH, ali priznaje da od novog američkog predsjednika ne očekuje nikakve velike promene.

– Američka je vanjska politika već dugo politika kontinuiteta. Jednako kao što nije došlo do promjene u politici prema BiH kad je Trump naslijedio Obamu, tako neće biti nikakve promjene u slučaju da Biden doista zamijeni Trumpa. Američka se vanjska politika u najvećoj mjeri kreira u State Departmentu i Pentagonu. Kad konačno počnemo tražiti i nalaziti komunikacijske kanale prema pravim adresama, moći ćemo govoriti o potencijalnoj promjeni američke politike prema BiH, zaključuje Raguž i za kraj dodaje da je važno imati međunarodne saveznike, ali da Hrvatima nitko na pladnju neće dati ono za što se sami moraju izboriti.

Dnevnik.ba