‘Silovao me. Ostala sam trudna i rodila. Sud mi je oduzeo dijete i moj sin još uvijek živi s njim’

– Silovao me u šumi, 28. studenog 2010. Nosila sam mu svoje stare skripte s fakulteta i trebali smo popiti piće u kafiću. Bio je dan, poslijepodne. Samo je skrenuo u šumu, ne obazirući se na moje protivljenje i silovao me. Odlučila sam šutjeti, jer znam koliko su žrtve silovanja stigmatizirane. No, ostala sam trudna. Čula sam to malo srce kako kuca i nisam mogla abortirati, iako me on tjerao. Prijetio je meni i mojim roditeljima. Došao je u rodilište i nazvao mi dijete kopiletom. Nakon toga je zatražio skrbništvo. Tada sam prijavila silovanje nadajući se da dijete neće dati silovatelju. Ali zauzvrat sam sama proživjela institucionalno silovanje: ja sam dobila kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje, a prijava protiv njega je odbačena. Oduzeli su mi dijete, ljubav moju najdražu i naštetili mu. Nisam se dala, krenula sam u pravnu borbu. Ovog rujna Općinski sud je odlučio da nisam kriva za lažno prijavljivanje, da sam govorila istinu i da je moj iskaz o silovanju vjerodostojan! Bijem bitku sedam godina i zato sam izgubila dijete. Pitam se nekad kako sam još živa… Ali bitka nije završena, moj sin je još s njim – govori nam 42-godišnja žena iz zadarske okolice.

Optužnica protiv žrtve

Javila nam se potaknuta najnovijim medijskim tekstovima u kojima žrtve progovaraju o svojim traumama i seksualnim zlostavljanjima. Kaže da je umjesto sankcioniranja silovatelja, ona proživjela institucionalno zlostavljanje.

– Optužnica protiv mene da sam oca svog djeteta lažno prijavila podignuta je prije nego je dovršen kazneni postupak za silovanje, koji sam ja podnijela. Znači, optužili su me da lažem prije nego su istražili jesam li silovana. Nakon što je 16. listopada 2013. godine Županijsko državno odvjetništvo u Zadru odbacilo kaznenu prijavu za silovanje, tada sam kao supsidijarna tužiteljica preuzela kazneni progon. Sudac istrage je moj prijedlog ocijenio osnovanim i 25. rujna 2014. godine donio rješenje o provođenju istrage za silovanje. Optužnica protiv mene za lažno svjedočenje tada je već, ne samo bila podignuta 29. listopada 2013. godine, već i ekspresno potvrđena dana 28. studenog 2013. godine. Štoviše, za 5.ožujka 2014. godine već je bila zakazana i glavna rasprava. Dakle, sudac istrage odredio je provođenje istrage protiv počinitelja zbog kaznenog djela silovanja, a u isto vrijeme protiv mene, žrtve, već je nastupila pravomoćnost optužnice zbog lažnog prijavljivanja tog istog silovanja i čekala je početak suđenja. Vodila su se dva međusobno proturječna kaznena postupka – protiv počinitelja za silovanje i protiv žrtve zbog lažnog prijavljivanja tog istog silovanja – kazuje 42-godišnjakinja. Ona smatra da je to utjecalo na odluku suda da se prekine istraga za silovanje, a da se nastavi istraga o navodno njenom lažnom prijavljivanju silovanja.

– Konkretan postupak o roditeljskoj skrbi, a u kojem je isključena javnost, u ovom slučaju nije povezan s kaznenim postupkom koji se vodi protiv okrivljenice – rekli su nam glasnogovornici Općinskog suda u Zadru, Davor Dubravica i Denis Klarendić.

Dodali su da majka može predložiti da se promijeni odluka i zatražiti da se dijete vrati njoj. A također može podnijeti i prijavu Centru za socijalnu skrb, a odluku donosi sud.

– Činjenica da je okrivljenica nepravomoćno oslobođena u kaznenom postupku, u novom postupku o roditeljskoj skrbi (ako bi do njega došlo), bi bila stvar prosudbe suda da li bi takvu činjenicu cijenio bitnom ili ne za donošenje odluke, isto kao i svi ostale dokaze koje bi stranke predlagale u postupku – kažu.

Potvrdili su da je majka 28. rujna 2020. nepravomoćno oslobođena optužbe za “lažno prijavljivanje kaznenog djela”, jer nije dokazano da je počinila kazneno djelo, “zbog tajnosti postupka ne mogu ulaziti u detalje”.

Sin je od šoka zanijemio

Trebala bi, dakle, predložiti Centru za socijalnu skrb da promijeni odluku, a onda vidjeti što će odlučiti sud. No ona kaže da su je u zadarskom Centru za socijalnu skrb gledali s podsmjehom i da su se odbacivale  njezine prijave.

– Umjesto da to prijave policiji, što im je dužnost. A onda su mi brutalno i na nehuman način oduzeli dijete. Mog sina sa šest godina predali su silovatelju, iako s njim nikada nije proveo ni minute i unatoč medicinskoj dokumentaciji u kojoj piše da za djetetov rast i razvoj nije dobro da bude u njegovoj blizini. Odveli su mi ga u potpuno novu sredinu, u Split, što je protivno svim pravilima struke. Sin mi je od šoka zanijemio – tvrdi majka danas devetogodišnjaka te dodaje da joj je život bez sina gori od smrti, ali da je ne napušta nada.

Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike su nam rekli da moraju čuvati službenu tajnu te da ne smiju o detaljima, ali da Centar za socijalnu skrb u Zadru nije pogriješio.

–  Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je upoznato sa slučajem. U pogledu postupanja iz nadležnosti centra za socijalnu skrb, Ministarstvo je u ovom predmetu u posljednjih nekoliko godina provelo upravni i stručni nadzor te je utvrđeno pravilno i zakonito postupanje Centra za socijalnu skrb, sukladno propisima i pravilima struke. Kako djelatnici centra u svom postupanju moraju prije svega voditi računa o najboljem interesu djeteta ili djece u situacijama razdvojenog i/ili konfliktnog roditeljstva, često su predloženi planovi intervencija i poduzete mjere suprotne željama jednog, a ponekad i oba roditelja – stoji u odgovoru iz kabineta ministra. I ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Zadru Martina Čuljak Jovančević također se pozvala na zaštitu osobnih podataka maloljetnika.

Oduzeli joj sina zbog kaznenog postupka

Nismo otkrili identitet  djeteta, kao  ni majke, štoviše, nismo napisali ni o kojem se mjestu u zadarskoj okolici radi. Htjeli smo razgovarati o slučaju, odnosno provjeriti majčine navode, ali iz CZSS gotovo uvijek dobijemo isti odgovor, da odgovora nema.

Općinski sud je u srpnju 2017. riješio da će sin nastaviti živjeti s majkom kako je živio cijeloga svog života, ali je Županijski sud tri mjeseca kasnije uvažio žalbe CZSS i dječakovog oca i preinačio odluku tako da maleni živi s ocem, a majka ga može viđati jednom tjedno po dva sata i pod nadzorom stručne osobe, kako je ostalo do danas.

– Strašna mi je spoznaja da se moj sin sada nalazi u rukama silovatelja. Moje dijete je meni oduzeto, i to zato što sam progovorila o silovanju. Naime, zbog optužnice koja se vodila protiv mene za lažno prijavljivanje silovanja, Centar za socijalnu skrb je sudu predao zahtjev za oduzimanjem djeteta jer se protiv majke vodi kazneni postupak radi lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Djelatnici Centra su naveli da “lagati o nečem tako krucijalnom kao što je začeće djeteta može puno reći o osobi koja će se poslužiti svim mogućim nemoralnim i protuzakonitim sredstvima kako bi postigla samo sebi razumljive ciljeve, te da slijedom svega navedenoga ne ostaje drugo nego zaključiti da se radi o osobi upitnog psihičkog zdravlja, moralnih vrijednosti i roditeljskih kompetencija…”. Samo zato što sam progovorila o silovanju! Naveli su i da nijedan moj navod ne mogu smatrati vjerodostojnim budući da sam podnosila podneske protiv djelatnika centra, a djelatnice su mi rekle da će se sve itekako zakomplicirati na moju štetu ako nastavim govoriti o silovanju. To se, naposljetku, i dogodilo – kazuje nam visokoobrazovana žena koja je držala da će prijavom neregularnosti unutar Centra doći do njihovog ispravljanja, a ne do pokušaja da je proglase ludom.

– Vještaci utvrdili da nemam elemenata psihotičnog ni sumanutog poremećaja, već da imam blaži psihički poremećaj kao reakciju na stresove koje sam proživjela – kaže 42-godišnjakinja te dodala da od stesa i brige za dijete ima česte mučnine, nesanice, nesvjestice, kronični umor i iscrpljenost od nespavanja, straha i tuge.

Brine za sinovo zdravlje i sigurnost.

– Sve bi dala da je moj sin na sigurnom, sve. Veliko mi je olakšanje što se odlukom Općinskog suda u Zadru ispostavilo da sam cijelo vrijeme govorila istinu, i da je moj iskaz o silovanju vjerodostojan. Osjećam se uništeno. Kao da padam, ne uspijem se ni osoviti na noge nego puzim pa opet padam, puzim… Ali ustrajat ću zbog istine i dana kad ću svoje dijete poljubiti – kaže majka lavica.

Druženja pod nadzorom stručne osobe

Glasnogovornica Županijskog suda u Zadru sutkinja Dijana Grancarić potvrdila je navode majke o tijeku postupka i zadnjoj odluci suda da sin živi s ocem.

– Nakon što sam izvršila uvid u spis ovoga suda poslovni mogu Vas izvijestiti da je Županijski sud u Zadru dana 23. listopada 2017. u navedenom predmetu odlučivao dana o žalbama predlagatelja, predloženice te CZSS-a Zadar, a protiv rješenja Općinskog suda u Zadru. Naime, rješenjem Općinskog suda u Zadru, u izvanparničnom predmetu, 11. srpnja 2017. je riješeno da se odbijaju prijedlozi da dijete ubuduće živi s ocem, a susreće s majkom. Županijski sud u Zadru u postupku dana 23. listopada 2017. uvažio žalbe te preinačio rješenje Općinskog suda od 11. srpnja 2017. Odlučeno je kako će dijete ubuduće živjeti s ocem, s time da ga je majka ocu dužna predati u roku od 15 dana od dana primitka istog rješenja u prostorijama CZSS-a Zadar. Odlučeno da će se susreti i druženja djeteta s majkom održavati pod nadzorom stručne osobe i to jedan tjedan u Obiteljskom centru ili CZSS Split, i jedan tjedan u Zadru u trajanju od dva sata. Ujedno je određena privremena mjera koja glasi da će maloljetnik ubuduće živjeti s ocem predlagateljem. Navedena mjera ostaje na snazi do okončanja izvanparničnog postupka ili drugačije odluke suda, a pravni učinci iste odluke nastaju prije pravomoćnosti. U točki c) istog rješenja je odbijen kao neosnovan prijedlog majke da zajedničko dijete  živi s njom kao i način održavanja susreta i druženja oca i djeteta – rekla je Dijana Grancarić.

24sata.hr