SARAJEVSKI NOVINAR O GLAMOČU Život u Glamoču kao da je stao: Puste ulice, ruševne zgrade i preživljavanje u pučkoj kuhinji
Glamoč slovi za jednu od najsiromašnijih općina u našoj zemlji, a to najbolje potvrđuju prazne ulice i kafane, prazno dječje igralište u centru općine te ruševne zgrade u kojim godinama nitko ne živi.
Nitko ih i ne obnavlja, a nove kuće nitko ne gradi jer u njima nema tko ni živjeti. U Glamoču prema popisu stanovništva iz 2013. godine živi 3.860 stanovnika, čak 8.000 manje nego 1991. godine. Vrijeme kao da je stalo 1995. godine.
Mjesta okupljanja Glamočana uglavnom su apoteka, Dom zdravlja i jedna banka u centru općine, a upravo ispred Doma zdravlja smo sreli starijeg mještanina koji je 1995. godine iz Prijedora došao u Glamoč gdje danas ima mirovinu koja, kako kaže, nekim čudom pokrije troškove lijekova, a preživljava hraneći se u pučkoj kuhinji. Glamočak nam je kazao da ljudi uglavnom žive od poljoprivrede.
“Ovdje tko radi u šumarstvu, pošti i općini, dobro mu i jest. U Glamoču nema ljudi, ima nas nešto više od 1.500 i uglavnom se bavimo poljoprivredom koja je osnovni izvor preživljavanja uz mirovinu. Ovdje nema ni restorana, ni ničega, nema tko ni da izlazi, nema omladine, odlaze. Srba je najviše otišlo”, kaže nam starac dok dolazi u buregdžinicu koja sa zamagljenim izlogom i zavjesama na njemu ne odaje da se radi o ugostiteljskom objektu koji je uveliko poznat lokalnom stanovništvu.
Glamočake su s predizbornih plakata kojima su oblijepljena stabla drveća i ruševne zgrade pozivali da se bore zajedno za narod, da se okupe za Glamoč ili pokrenu Glamoč zajedno u naredne četiri godine, a pravo glasa imalo je nešto više od 4.000 birača. Glasalo je nešto više od 1.600 glasača, a pobijedio je SNSD.
Mještanima ne ostaje ništa drugo, bez obzira na izborni rezultat, nego da žive s nadom da gore ne može biti te da će Glamoč, četvrta po površini općina u BiH, nekada krenuti naprijed te da će njeni turistički prirodni potencijali nekada biti iskorišteni i zanimljiviji bh. stanovništvu.
