Sanja Doležal o čovjeku koji joj je pomogao prebroditi smrt supruga: ‘Sretna sam što je tada bio uz mene’

Više od četiri desetljeća Sanja Doležal neizostavno je lice domaće zabavne scene. Karijeru je počela kao pjevačica još 1981. godine u pop-rock skupini Prva ljubav. Dvije godine nakon toga pridružila se Novim fosilima, s kojima je postigla  veliki uspjeh i stekla golemu popularnost. S godinama se profilirala i kao TV voditeljica, a prije nekoliko mjeseci prvi je put dobila i ulogu u predstavi (Menopauza).

Unatoč svestranosti, Sanja je prije svega kći, ali i majka. Kako izgleda Uskrs u obitelji Sanje Doležal, koliko joj teško pada odvojenost od sina i kćeri dok su oni na studiju u inozemstvu, plaši li se koronavirusa, ali i kako provodi vrijeme u karanteni te planira li ponovno nastupiti s kolegama iz Novih fosila kad se sve malo smiri, Sanja je otkrila u intervjuu za Večernji list.

Proteklih tjedana zbog pandemije koronavirusa svijet se suočava s najvećom krizom u novijoj povijesti čovječanstva. Ljudi su se povukli u svoje domove i čekaju neka bolja vremena. Kako vi provodite vrijeme u izolaciji? Što vas zaokuplja?

Kao i svi ostali građani Hrvatske i ja se držim preporuka Stožera. Uglavnom sam doma. Prvih sam dana manijakalno čistila, pospremala ormare, nervozno iščekivala vijesti i obraćanje Stožera. Nakon nekog vremena shvatila sam da su se u mene uvukli strah i nervoza. Smanjila sam praćenje vijesti, općenito gledanje televizije, gledam tu i tamo neki dobar dokumentarac i čitam. Oduvijek sam puno čitala, nekoliko knjiga paralelno, sada imam vremena pa čitam knjige koje sam dobila od djece za Božić, a još ih nisam stigla pročitati.

Često boravite u vašoj obiteljskoj oazi na Mrežnici. Hoćete li ondje provesti i Uskrs? Kako inače izgleda Uskrs u vašoj obitelji?

mate li neke posebne rituale? Slavljenje Uskrsa ove će godine biti potpuno drukčije nego inače. Obično se kod mene okupi cijela obitelj i za Uskrs i za Božić, no ovaj put to ne možemo. Moji su roditelji stariji, iz ugrožene skupine, pa nije preporučljivo da se družimo. Svakako moramo paziti najviše na njih, pa ćemo se zahvaljujući tehnologiji, kao i dosad, ovih dana više družiti virtualno. Ali kad sve prođe, a nadam se da uskoro hoće, naći ćemo se na predivnoj Mrežnici i nadoknaditi druženje. Samo neka su svi živi i zdravi.

Poznato je da ste vjernica. Kako će vam pasti nešto drukčiji Uskrs? Jesu li ove godine pripreme bile ipak nešto oskudnije?

Pozdravljam odluke da se ne odlazi u crkvu u doba pandemije. Vjera se živi i u domovima, obiteljima. Naravno da će Uskrs ove godine biti skromniji, svakako materijalno. Ipak, radost u srcu bit će kao i uvijek.

Držite li do tradicije? Postoje li neki stari uskrsni običaji koji se i danas njeguju u vašoj obitelji?

Blagoslov maslinovih grančica, blagoslov hrane, obiteljski ručak… sve je to tradicija koju volim održavati.

Vrsna ste kuharica. Što pripremate za ove dane? Bez čega nikako ne možete zamisliti uskrsni stol?

Najdraži mi je uskrsni doručak, šunka, jaja, rotkvice, mladi luk i neizostavna pinca. To pamtim još od najranijeg djetinjstva. Kada je obitelj na okupu, za ručak se pripremaju svakakve poslastice.

Kojim se jelima najviše raduju vaša djeca, sin Luka i kći Lea?

mam sreće da moja djeca vole sve jesti. Najviše cušpajze ili, kako bismo rekli, na žlicu. Lea je posljednje tri godine veganka, tako da sam zbog nje naučila mnoge stvari koje prije nisam znala. I sama posljednjih godinu dana rijetko jedem meso, iako još nisam spremna potpuno od njega odustati.

Oboje su studenti, Luka studira matematiku u Nizozemskoj, a Lea je na jazz-akademiji u Londonu. Koliko vam teško pada odvojenost od djece dok su na studiju?

Svakom je roditelju draže da su djeca negdje blizu, ali poštujem njihove želje da završe ono što žele i da pronađu svoje mjesto pod suncem. Kako ste se osjećali u trenutku kada je zavladala globalna pandemija virusa.

Jeste li ih mahnito zvali da se vrate u Zagreb?

Luka se vratio netom prije toga jer je položio ispite, a Lea nedugo zatim. Kako su im bila otkazana predavanja na fakultetima, nije bilo potrebe da ostanu tamo. A meni je svakako draže da sve to prebrodimo zajedno.

Strahujete li vi od zaraze? Nosite li masku, rukavice, pridržavate li se svih preporučenih mjera?

Ne nosim masku ni rukavice, perem ruke često kao i uvijek, ali ne družim se s prijateljima, poštujem distancu među ljudima. Ne živim u strahu, ali sam oprezna.

U samom jeku pandemije koronavirusa Zagreb je pogodio i snažan potres. Koje su se misli vama kao rođenoj Zagrepčanki tada vrtjele po glavi?

Nikada u životu nisam osjetila takav strah. Užas. Ne želim ni misliti o tome. Inače nisam paničarka, smireno i trijezno pristupam svakoj situaciji, ali tada sam zaista bila izgubljena. Nisam znala što ću i kamo ću. Šok, nevjerica, strah i užas.

Pokušavate li sami sebi dati odgovor na pitanje zbog čega nam se sve to događa?

Već sam dugo svjesna da je ljudska vrsta, nažalost, dovela ovaj naš prelijepi planet do ruba. Poplave, požari, tornada, potresi koji tuku po cijeloj zemaljskoj kugli, zagađenost zraka, voda i oceana, izumiranje životinjskih vrsta… Vjerujem da su mnogi od nas svjesni da je krivac upravo čovjek.

Nedugo nakon potresa, na društvenim mrežama pojavila se inicijativa građana koji su pozvali svoje sugrađane da na prozorima i balkonima zapjevaju pjesmu “Moja domovina” u čast svim službama koje se bore s koronavirusom i potresom. I sami ste sudjelovali u originalnoj postavi “band aida”. Kakve su vas emocije obuzele kada ste vidjeli te snimke?

To je pjesma koja uvijek u meni izaziva duboke emocije. Puno je značila tijekom Domovinskog rata, a puno nam znači i sada, u ovim za sve teškim trenucima. Drago mi je da stalno zahvaljujemo ljudima koji su upravo sada na prvoj liniji bojišnice kao što su to bili naši branitelji tada.

Gdje pronalazite snagu u ovim neizvjesnim vremenima. Koliku ulogu u svemu ima i vjera?

Vjera ima uvijek veliku ulogu, ne samo kada nam je teško. Prihvaćati i zahvaljivati na lijepim i teškim trenucima treba uvijek, iako to nije uvijek lako. Odlazili ste i na duhovne obnove kod pokojnog fra Zvjezdana Linića.

Koliko su vam razgovori s njim pomogli da nadiđete najteži udarac koji vam je život zadao nakon što vas je prije gotovo sedam godina prerano odvojio od supruga?

Puno su mi u životu pomogli razgovori s paterom Zvjezdanom. Sretna sam da je bio uz mene kad je moj suprug umro. Inače, bio je predivan čovjek, karizmatik, vjerujem da svima nedostaje.

Uz vjeru, ispunjava vas i boravak u prirodi. Dosta vremena provodite u svom vrtu. Hranite li se isključivo voćem i povrćem iz vlastita uzgoja?

e hranim se voćem i povrćem iz svog uzgoja, nemam OPG. Kad imam više vremena, posadim nešto, tek toliko da uz rad na zemlji odmaram psihu i dušu. Inače pri nabavi voća i povrća oduvijek podržavam naše domaće, pa nastojim pronaći namirnice kod proizvođača kojima vjerujem.

Već vas više od godinu dana gledamo u sklopu “IN magazina” Nove TV u rubrici “Kuhanje je IN”. Jeste li  se već priviknuli na kuhanje pred kamerama? Ispadne li vam baš uvijek jelo iz prve onako kako ste zamislili?

Nije mi teško ni strano kuhati pred kamerama. Kuham već više od trideset godina, a iskustvo s kamerama imam i dulje. Sretna sam da imam odličnu ekipu s kojom je sve lakše. Uglavnom pojedu sve što skuham, ali da, bilo je slastica koje baš i nisu uspjele iz prve. Nisam stručnjak u izradi kolača. Uz ovu rubriku, naučila sam mnoge stvari koje prije nisam znala.

Javljaju li vam se gledatelji nakon emisije? Zaustavljaju li vas u dućanu ili na ulici da bi vas pitali za savjet vezan uz kuhanje?

Često me nazovu prijateljice, a često mi se obrate i gospođe u dućanu kako bi prokomentirale neki recept. Najviše me veseli kada mi kažu da su pripremile jelo koje sam snimila u emisiji i da su jako zadovoljne. Većina žena koje znam kuhaju svakodnevno svojim obiteljima i dobre su kuharice. Ono što nama najviše nedostaje su ideje… što skuhati sutra.

Iza vas je uspješna glazbena karijera, nedavno ste se okušali i u kazališnoj predstavi “Menopauza”, a tijekom protekla  dva desetljeća radili ste i na brojnim TV projektima. Postoji li još nešto u čemu biste se voljeli profesionalno okušati?

Od 1992., kada sam počela raditi na televiziji, radila sam u više od 15 projekata, emisija. Volim televiziju i ona mi je  velika ljubav. I dalje  imam puno ideja i puno želja. Vidjet ćemo… sada kada imam više vremena, pišem neke prijedloge, pa možda nešto i upali.

Koliko se često čujete s članovima Novih fosila? Kad sve ovo prođe, hoćete li ponovno negdje zajedno zapjevati?

Zec, Marinko i ja čujemo se gotovo svakodnevno. U kontaktu smo i s članovima sastava koji već godinama s nama nastupaju. Jedva svi čekamo da ovo prođe te da možemo opet zajedno nastupati.

Jeste li vi ili netko od članova benda proteklih mjeseci uspostavili kontakt s Rajkom Dujmićem?

Nismo u kontaktu.

vecernji.ba