S krdima luta kupreškim vrletima, znaju proći tjedni da ne sretne nikoga
Avdija Tehirović ima 22 godine, a jednino društvo su mu konj Briza i ovčari Bilov i Šarov.
Rodni Travnik napustio je prije četiri godine i sada s krdom krava luta Kupreškim poljem. Svaki dan u godini i svaki sat u danu…
Nogu pred nogu
Na poljima oko Kupresa mnogo je čordaša. Lutaju s krdima iz dana u dan. Čas su uz cestu, čas duboko u brdima i na ivicama bjelogoričnih šuma. Ponekad se danima sreću, ponekad se ne vide sedmicama. Avdija priča da posao nije težak i da se može lijepo zaraditi.
– Četiri godine sam uz ovo krdo, ali sam zapravo cijeli život uz životinje. Najprije s roditeljima, a onda i sam. Nastavio sam tako i odgovara mi – priča Avdija za „Avaz“. Njegovo krdo broji stotinu krava i stotinu teladi. Ne miješaju se s ostalim krdima. Njegov potez broji nekoliko kilometara, najviše deset…
– Cijele godine sam s njima. Ne idemo daleko, ali je Kupreško polje veliko pa se ponekad čini da su to velike razdaljine. Nama su svi tereni poznati, idemo lagano, nogu pred nogu, a imam i konje – govori Avdija.
Nije teško
On dodaje da mu godina s krdom nije teška. S njima, kaže, nema problema. Ponekad zasjedne s drugim pastirima, ispričaju se i proljuduju, piše avaz.ba
– Lako je s kravama. One sve znaju same, ja skoro da im i ne trebam. Krave su kao i ovce, pametna stvorenja. S njima nema nikakvih problema. Nema ni zvjeradi, pa je posao tri puta lakši – ističe on.
Zime su gadne, bude i minus 30
– Zime su gadne, jer nekad bude i minus 30. Ne mora biti smetova, dovoljno je da „brije“. Tada smo unutra, u štalama, i ne idemo nigdje. Radni dan traje od pola osam do šest i nije dosadno. Sjedneš uz vodu, jedeš i eto prođe pola dana – kaže Avdija Tehirović.
