RUSI SU, DAKLE, PREUZELI AGROKOR

Ujavnosti je gotovo nezapaženo prošla vijest da je koncern Energia naturalis hrvatskoga plinskog kralja Pave Vujnovca kupio 6,4 posto dionica Fortenova grupe, bivšeg Agrokora.

Prvo plinarsko društvo, odnosno njihov koncern Energia naturalis čiji je vlasnik i predsjednik Uprave Pavao Vujnovac, otkupilo je udjele od malih dioničara Agrokora, objavio je Bloomberg, a prenio Jutarnji.

To je prva veća vlasnička transakcija nakon postignute nagodbe najvećih vjerovnika Agrokora. Nakon nagodbe koju je potvrdio i Trgovački sud, osnovana je krovna kompanija Fortenova grupa u kojoj ruski Sberbank ima najveći vlasnički udjel od 39 posto.

Drugi je dioničar ruska VTB banka s udjelom od 7,5 posto. Američki fondovi koje predvodi ‘strvinarski’ Knighthead posjeduju 24,9 posto dionica, a domaće banke imaju 15,3 posto. Agrokorovi dobavljači pak posjeduju oko pet posto vlasništva, najviše Adris i Franck.

Od koga je Vujnovčev PPD kupovao dionice, nije poznato. Spekulira se kako su mu ih prodali neki dobavljači i hrvatske banke, ali ta informacija nije potvrđena. No, mnogo važnije je pitanje zašto je PPD kupio dionice ako se zna da je Fortnenova prezadužena kompanija sa skupim dugom.

JEDNADŽBA BEZ NEPOZNANICA

Odgovor se, po svemu sudeći, krije u jednostavnim matematičkim operacijama. Odnosno u jednadžbi bez nepoznanica koja glasi točno ovako: 39 + 7,5 + 6,4 = 52,9. Upravo je to zbroj ruskih interesa u bivšem Agrokoru koji sada ima apsolutnu većinu u skupštini dioničara Fortenove.

Sberbank i VTB uz potporu PPD-a sada mogu provesti što god žele. Pa i rasprodati dijelove Fortenove pojedinačno, poput Leda, Jamnice, Konzuma, Belja ili Zvijezde. Sve do dolaska Vujnovca nisu imali većinu glasova na glavnoj skupštini.

Vujnovčev PPD, javna je tajna, produžena je ekspozitura moćnog ruskog plinskog diva Gazproma u Hrvatskoj. Ili, u prijevodu, Putinovih geostrateških interesa na Balkanu. Nemojmo se zavaravati, Vujnovac je samo eksponent tih interesa. I ništa više.

Prije otprilike dvije godine PPD i Gazprom potpisali su desetogodišnji ugovor o isporuci plina u Hrvatsku, kojim se ruska kompanija obvezala Hrvatskoj isporučiti milijardu prostornih metara tog energenta godišnje.

Struka procjenjuje kako je riječ o ugovoru teškom između 200 i 250 milijuna eura godišnje, za deset godina to je čak 2,5 milijardi eura, odnosno gotovo 20 milijardi kuna. Ugovor pokriva oko dvije trećine hrvatskih potreba za uvoznim plinom i zemlju čini još ovisnijom o Gazpromu.

UKAPLJENI PLIN JE SKUP

Rusi su PPD-u dali desetogodišnji ugovor, što je neuobičajeno u tom biznisu, jer su time željeli dodatno pritisnuti Hrvatsku da odustane od projekta gradnje LNG terminala na Krku. Taj terminal forsiraju Amerikanci, ali i Europska unija. Jedni jer žele Europi prodati što više svojeg ukapljenog prirodnog plina, a drugi jer žele smanjiti ovisnost o ruskom plinu.

LNG terminal se gradi i nema nikakve sumnje da će vrlo brzo profunkcionirati. No, taj plin je skup, po nekim procjenama 20-ak posto skuplji od ruskog plina. Tko će pokriti razliku u cijeni, nitko živ ovog časa ne zna.

Jedno je sigurno: LNG terminal na Krku politički je, a ne ekonomski projekt. U hipotetskoj krizi poput ukrajinske u kojoj je dio Europe nakratko bio ostao bez ruskog plina, takvi terminali služe kao moćna pregovaračka pozicija. Bez njih, Putin može što god poželi. S njima, nešto manje.

Kad je o ruskom igraču PPD-u riječ, valja svakako podsjetiti i na činjenicu da su ta tvrtka i INA, koja je u rukama Mađara, postali većinski vlasnici Petrokemije, strateške tvrtke za proizvodnju mineralnih gnojiva. Petrokemija je posve ovisna o plinu i to je za državu bio jedini izlaz jer su dugovi bili nepodnošljivi.

Energia Naturalis, ista ona koja je ovih dana kupila šest posto Fortenove, lani je došla i do 36 posto udjela u Luci Ploče. Nakon objavljene ponude za preuzimanje jer su bili prešli udjel od 25 posto, mali dioničari su im prodali još desetak posto dionica. Mirovinski fondovi drže više od 30 posto, a banke i investicijski fondovi desetak posto.

NEKA DOĐU AMERIKANCI

Prvo PPD, potom Petrokemija i Luka Ploče, a sada Agrokor. Ruski utjecaj širi se Hrvatskom i pitanje je samo koja je sljedeća meta. Za cijelo to vrijeme Hrvatskom se širi mantra o SAD-u kao našem stratreškom savezniku. Rado ju je ponavljala i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

No, američke interese u Hrvatskoj najbolje je u jednoj svojoj izjavi sažeo ruski veleposlanik Anvar Azimov odgovarajući američkom kolegi koji je poručio da nitko u Agrokoru ne bi smio imati više od deset posto udjela.

“Neka dođu američke banke i spase Agrokor. No, one to ne čine. A ruske su banke spremne to učiniti”, poručio mu je Azimov.

Tako je na koncu i bilo. Nakon što je otjeran Antonio Alvarez kojeg je Sberbank doveo da sa svojim timom restrukturira i spasi Agrokor – i to samo zato da se spriječi rusko preuzimanje strateški važne kompanije – što se na koncu dogodilo?

Podsjetit ćemo vas još jednom: 39 + 7,5 + 6,4 = 52,9 posto. Zdravstvuj, tovariš!

danica.hr