Rudan preporučuje: Zatvoriti sve osim dućana i osnovnih javnih službi, mlade poslati u nabavu, ostali ne izlaziti iz kuće dva mjeseca!
Razvoj situacije s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu nastavlja objašnjavati znanstvenik Igor Rudan te je na Facebooku objavio novi nastavak ‘Karantene Wuhan’, u kojem objašnjava koja su to bitna pitanja koja ljudi moraju riješiti u iduća dva ili tri dana, a odredit će živote svih nas idućih mjeseci
Znanstvenik Rudan u svojoj zadnjoj objavi naslovljenoj ‘Kontrast je majka jasnoće’ osvrće se na svoju jučerašnju objavu o moralnoj panici zbog kojih je dobio poruke pa ga je to, kako piše, uvjerilo da ipak ima dovoljno ljudi u Hrvatskoj za koje vrijedi povremeno pojašnjavati stvari. U svojim objavama više neće moći biti redovit jer se vratio poslu, ali će za ‘HR-fejs’ povremeno komentirati detalje koje malo ljudi može ‘intuitivno razumjeti’ ako se, kaže, nisu specijalizirali za ovo područje.
‘Mnogi se čude kako mogu biti toliko ležeran kada pišem i pričam o ovoj pandemiji. Ali to je kao da se nekome tko profesionalno razminirava minska polja čudite kako se ležerno šeće kroz njih. On ponešto zna o razminiranju, dok ćete vi, šećući se sami kroz minsko polje, misliti da vam je svaka sekunda zadnja. Slično se zbiva i ovdje sada.
Epidemiolog se ne boji epidemije jer zna da svaku epidemiju može vrlo efikasno suzbiti, pitanje je samo drastičnosti mjera. To sam i rekao u svojim prvim izjavama za medije – ako se situacija pogorša, imamo barem još nekoliko zaštitnih mreža koje možemo aktivirati. Danas ću objasniti što sam mislio pod time, jer došao je prigodan trenutak i za to’, piše Rudan.
Nastavlja kako bi ‘Hrvatska mogla postati ‘svjetski prvak’ u borbi s Covidom 19′ kada bi to htjela.
‘Za manje od dva mjeseca mi bismo mogli proglasiti Hrvatsku coronavirus-free zonom. Ukupan broj slučajeva vjerojatno ne bi prešao 1000, a broj umrlih bio bi doista vrlo malen. I zato su sve rasprave oko težine simptoma Covida 19 i gripe deplasirane, jer to nije ono što epidemiologa primarno brine. Epidemiologu je važno suzbiti epidemiju. Svaka epidemija bit će na sigurnom putu iščezavanja kada svaka zaražena osoba zarazi PROSJEČNO MANJE od JEDNE zdrave osobe. Također, bit će na sigurnom putu eksponencijalnog širenja kada svaka zaražena osoba zarazi PROSJEČNO VIŠE od JEDNE zdrave osobe’, piše Rudan te nastavlja:
‘Bez protuepidemijskih mjera, ovaj se novi koronavirus širi sa svake zaražene na barem 2,2 nove zdrave osobe, pretežno u fazi inkubacije, dok zaražena osoba još ne pokazuje simptome. Sve što treba učiniti jest smanjiti nekako taj broj na ispod 1,0 i epidemija će se polako ugasiti, a to se može postići strogom karantenom.
Pročitajte to još jednom, jer to je ključ svega za epidemiologa. Inače bi se moglo reći da je bjesnoća ‘puno opasnija od gripe’ jer od nje čak 100 posto zaraženih umire, i to na puno gori način. Ali za epidemiologa to nije važno, jer zadnji autohtoni slučaj bjesnoće u Hrvatskoj zabilježen je vjerojatno još tamo 1964. A za sve lovce koje ugrize bijesni vepar, lisica ili pas može se lako provesti imunoprofilaksa, dakle epidemiolog zna što učiniti. Tako je sada već polako i s koronavirusom. Sada već znamo da ga možemo suzbiti strogom karantenom.
Za epidemiologa je opasnija ona bolest od koje će ove godine umrijeti više ljudi, bez obzira kakve simptome imali pred smrt, to ga ne zanima toliko. A ako doista želimo, koronavirus možemo suzbiti i kontrolirati strogim karantenama, kao što su učinili Kinezi za šestinu populacije svijeta, uz manje od 3200 trenutno umrlih na milijardu i četiristo milijuna ljudi’, piše Rudan.
Znanstvenik dalje piše što bi, kada bi Hrvatska danas donijela odluku da želi biti ‘svjetski prvak’ u borbi protiv koronavirusa, trebala primijeniti te to nazvao ‘ekstremno lijeve i planske mjere’.
‘Trebala bi:
– potpuno zatvoriti i nadzirati sve svoje granice, sprječavajući bilo kome ulaz i izlaz
– sve hrvatske državljane koji se žele vratiti u Hrvatsku primiti, ali ih držati u karanteni barem 30 dana prije no što ih se pusti kućama (tolika je otprilike najdulja zabilježena inkubacija)
– svima narediti boravak u kućama i stanovima iduća dva mjeseca (za to vrijeme svi bi zaraženi oboljeli, pa zarazili druge ukućane, dok virus ne bi više imao na koga skočiti, pa bi nestao)
– radila bi samo samoposluživanja i apsolutni minimum javnih službi (toplane, elektrane, telekomunikacije, TV i radio)
– dopuštati samo najmlađem članu kućanstva da ode do samoposluživanja jednom u svaka tri dana (najmlađem, jer djeca imaju najmanji rizik od umiranja), noseći masku i rukavice, i samo ako nema nikakve simptome
– svim starijim ljudima organizirati susjeda koji će za njih ići u nabavu, a namirnice im zatim dostavljati noseći masku i rukavice
– gotovo sve oboljele liječili bi mobilni liječnički timovi koji bi dolazili u kućanstva s prijenosnim respiratorima; nastojalo bi se po svaku cijenu izbjeći dovođenje zaraženih u bolnice kako ne bi izazvali bolničke epidemije, a koje bi imale puno veću stopu umiranja od epidemija u zajednici
– bankama, mobilnim operaterima te ostalima trebalo bi naložiti da NE naplaćuju rate kredita tijekom ta dva mjeseca, već da sve to naplate kao dodatak na redovne rate u idućih 12 mjeseci.’
Uz takve radikalne mjere i potpuno nepropusne granice, piše dalje Rudan, Hrvatska bi se riješila koronavirusa vjerojatno unutar dva mjeseca, s obzirom na trenutno stanje, uz minimalan broj umrlih. Ističe kako je apsolutno ključno pritom spriječiti unos koronavirusa na bolničke odjele koji nisu specijalizirani za zaraze.
‘To je bio glavni uzrok užasnih brojki s početaka epidemija u Wuhanu i Lombardiji’, piše Rudan.
Opisuje i drugi ekstremni pristup koji naziva ‘ekstremno neoliberalnim’, a o njemu je moguće da trenutno intenzivno razmišlja Donald Trump.
U oba slučaja navodi i gospodarske posljedice te na kraju zaključuje:
‘Odluka naših vlastodržaca, ali i onih u drugim državama, bit će negdje između ova dva ekstremna pristupa – rigorozne karantene i potpunog nečinjenja. Mislim da ovaj drugi ekstrem postaje sve manje vjerojatan izbor baš zbog ovako intenzivnog fokusa medija na pandemiju. Zato se sada mnoge zemlje Europe međusobno pogledavaju i čekaju koja će i kada što učiniti, jer ne radi se o imalo jednostavnoj odluci. Nadam se da vam je sada jasnije što su trenutno bitna pitanja ljudima koji moraju donijeti odluke u iduća dva ili tri dana, a odredit će živote svih nas idućih mjeseci. Dva scenarija, 30 sati. Kao u filmu’, zaključuje Igor Rudan.
