RIJEŠIO BI ČOVIĆ HRVATSKO PITANJE U BIH, DA JE HTIO

Lišena identiteta, karaktera, vizije i cilja, politika hrvatskog naroda u BiH je odavno postala isključivo kadrovska politika HDZ-a BiH. Točnije, loša kadrovska politika HDZ-a BiH, rezultat višegodišnje negativne selekcije nesposobnih, ali odanih kadrova. Kadrova koji su postali najjači i najveći branitelji i promotori političkog Sarajeva. Prvi od svih njih: Dragan Čović.

On je ovih dana u svojevrsnoj medijskoj ofanzivi. Nema gdje ga nema. No, prije nego se osvrnem na to, moram napraviti izvadak iz njegovog intervjua za Večernji list:

VL: Već sljedeći mjesec moglo bi doći do pregovora o preustroju BiH, odnosno promjeni Ustava. Što će to značiti za Hrvate?

Čović: Stalno naglašavamo da Hrvati u BiH nemaju ustavno-pravnu jednakopravnost i to se vidi ako iščitate ustav RS-a i FBiH. Ono što iskreno priželjkujem je da se otvore rasprave o budućem preuređenju države, koja neće biti kao sada – jedna krajnje složena birokratska struktura s pet razina vlasti. Kad vidimo koliko taj aparat stoji građane BiH onda je jasno da je ona i u ekonomskom smislu apsolutno neodrživa. S druge strane, ona nam nije ponudila onu nužnu razinu jednakopravnosti za tri konstitutivna i suverena naroda na području BiH.

VL. Kakav je o tome stav međunarodne zajednice?

Čović: Velik dio njih također traži kako stvoriti preduvjete da na sljedećim općim izborima dobijemo sve te nužne promjene Ustava i Izbornog zakona. Trebali bismo dobiti jedan novi model države, a to bi značilo potpuno drukčiju ulogu i pristup međunarodne zajednice u BiH.

VL: Znači li to da bi im trebalo smanjiti ovlasti?

Čović: Sve je to besmisleno raditi ako ćemo imati stanje kao sada. Ako želimo nastaviti put u europske i euroatlanske integracije onda moramo reći da smo i država koja može preuzeti i odgovornosti i dati ovlasti ljudima koji će biti izabrani na izborima.

VL: Postoje različiti prijedlozi o uređenju BiH koja danas funkcionira s pet preskupih razina vlasti. Koliko bi ih bilo dovoljno?

Čović: Osobno mislim da su tri razine vlasti optimum za funkcioniranje BiH. Oko dvije ćemo lako postići konsenzus državne i općinske vlasti. Postavlja se pitanje koja je to treća razina i kako je oblikovati. To je ono ključno pitanje. Mislim da bi ta treća razina bila regionalizacija. Smatram da bi takav ustroj države jamčio jednakopravnost svih triju naroda. Čak mislim i bez ikakvih posebnih zaštita. Trebalo bi izbjeći bilo kakve moduse zaštite kakve smo do sada radili primjerice u Mostaru, Distriktu Brčko.

 

Na prvi pogled ništa sporno. Standardna priča Dragana Čovića koju čujemo pri svakom njegovom medijskom istupu. Međutim, datum ovog intervjua je 13.10.2004. Prije 16 godina!!! Gostujući na HRT-u prije par dana, identična priča kao i 2004. Dijete rođeno na dan kad je on davao ovaj intervju će biti punoljetno 2022. g. i na Općim izborima moći će glasovati za „duboko uvjerenje u europsku budućnost BiH, euroatlanske integracije, izmjene izbornog zakona koje će se u narednim mjesecima dogoditi“, baš kao što su za isto mogli glasovati i njegovi roditelji.

Intervju Dragana Čovića za Večernji list 13.10.2004.

U ovih 16 godina što se dogodilo po pitanju ustavne neravnopravnosti Hrvata u BiH? Ništa! Što se dogodilo po pitanju kadrova HDZ-a BiH? Sve! Poklopili su i kontroliraju svaku poru društva. Od najmanjeg službenika u nekoj zabitoj mjesnoj zajednici, uposlenih u javnim institucijama, do ministra i ministrice, nigdje se ne može bez stranačke iskaznice. Poklopili medije, kulturu, Sveučilište, obrazovanje, stvorivši europsku inačicu Sjeverne Koreje. Pišu zakone za sebe, kako bi trošili naš novac u privatne svrhe. Mjera društva je pripadnost stranci. Sve zbog nas, samo mi pojedinci nikako da to shvatimo.

Ako se uzmu u obzir samo zadnjih 7 godina, HDZ Hrvati obnašaju sve relevantne funkcije i imaju sasvim dovoljno alata u svojim rukama za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH. Umjesto da to tako bude, oni se bore kako bi ovakva BiH opstala još dulje. Bore se da Sarajevo nastavi potkradati županije, usko surađuju sa odgovornima za zločine nad hrvatskim narodom, dogovaraju Statut Mostara, bez Travnika, brane pravosuđe koje diskriminira hrvatske branitelje, subvencioniraju rudnike po Bosni, a Aluminij osuđuju na propast, grčevito se zalažu za „mali Schengen“ ili ti novu Jugoslaviju sa starom Srbijom,… Deklarativno se bore protiv „političkog Sarajeva“, ali oni su samo u biti srž tog političkog Sarajeva, jer da nema „političkog Sarajeva“, ne bi bilo niti njihovih bogatih sinekura. Sinekura, po cijenu svega, pa i egzistencije svoga naroda, kojeg se tobože predstavlja.

Kako im to sve uspijeva? S jedne strane imamo krajnje nesposobne, nekarakterne i domoljubno slijepe kadrove po pozicijama čiji jedini zadatak slušati, a s druge Dragana Čovića koji im, „dubokim uvjerenjima u euroatlansku budućnost…već sljedeći mjesec“, retorički vješto te pozicije osigurava. Tu leži razlog zašto se ne rješava hrvatsko pitanje u BiH. Cilj nije riješiti ga, nego je cilj sami proces njegovog rješavanja. Status quo.

Da je to istina, prije par dana je potvrdio sam Dragan Čović frapantno izdajničkom izjavom za portal klix na temu Trećeg entiteta: „da sam ga želio i zagovarao, do sada bih ga imao!“

Treći entitet je sinonim za hrvatsku teritorijalno administrativnu federalnu jedinicu u sklopu BiH. Federalna jedinica kao ultimativni cilj je jedino zbog čega je imao smisla „hrvatski odgovor“, kao i reafirmacija HNS-a kao institucije. Izjava Dragana Čovića koji, na račun federalne jedinice kao cilja, dobiva izbore, pokazuje što je u biti cilj vodeće hrvatske politike u BiH: gluma da se stvar rješava, kontinuirani rad da se ništa ne riješi. Sve to konstantnim lamentiranjem, glumljenjem žrtve, širenje straha od vanjskih i unutarnjih neprijatelja.

Konačno priznanje vođe hrvatske politike u BiH da je cijelo ovo vrijeme blefirao, ali ne prema „političkom Sarajevu“, nego svome narodu, daje odgovore na mnoga pitanja. Prvenstveno, daje odgovor zašto se 2018. nije kao uvjet ulaska u vlast stavilo ustavne promjene, nego se, ne samo ušlo u Vijeće ministara, nego nastavilo raditi u punom kapacitetu u Vladi Federacije. Daje odgovor zašto se odstupilo od Deklaracije HNS-a i zašto je ova institucija postala karikatura same sebe. Daje potvrdu onoga što sam rekao na početku, a to je da je politika hrvatskog naroda lišena identiteta, karaktera, vizije i cilja.

Koliko to pogubno može postati potvrđuje jedna izjava Dragana Čovića koja je prošla ispod radara. Na HRT-u je, pored ostalih uvjeta za ulazak u euro integracije, spomenuo i migrante. Ako se prisjetimo izjave Sattlera od prije nekoliko dana, znamo u kojem smjeru ide taj uvjet: rasporedu migranata po cijeloj BiH, posebno Hercegovini. Politika koja nije spriječila sudbinu generala Praljka i sudbinu Aluminija, mislite li da ima snage spriječiti seobu “inženjera, liječnika i profesora” iz bratskih zemalja, sve u cilju „europske BiH“? Ta politika, ne samo da će to šutke dopustiti, nego će i voziti autobuse koji će ih dovesti.

Zato jednostavno moramo kao narod pronaći negdje putem izgubljenu hrabrost i dostojanstvo iz Domovinskog rata, dignuti glavu i reći DOSTA! Ili će BiH biti po mjeri i hrvatskog naroda, a to može biti samo teritorijalno-administrativno preuređena, ili mi nećemo biti dio ovoga što se danas zove BiH. Ukoliko ostanemo karakterne kukavice, što od nas naše vođe napraviše, koje su dopustile da iz jednog komunizma pređemo u njegovu moderniju i lošiju inačicu. Postati ćemo manjina u svojoj zemlji. Gosti u svome domu.

Prvi korak: poslati u „zasluženu“ mirovinu islužene blefere koji skoro dva desetljeća rade isključivo za sebe, ali preko naše grbače.

Slaven Raguž