PRVO MALO RATA PA ONDA NA HURMAŠICU
Prijetnja ratom kao jedinom mogućom reakcijom na eventualnu secesiju Republike Srpske već je skoro deceniju uobičajeni folklor bošnjačke politike.
U početku je djelovala neozbiljna jer je i najava secesije djelovala neozbiljno.
Ali kada se u javnom prostoru neka teza provlači dovoljno dugo, a ova je definitivno takva, onda ona poprima obrise realnosti.
Tako su dva od tri člana Predsjedništva mrtva hladna izjavila stranom državniku da je “rat neizbježan” u slučaju secesije. To su izgovorili bez grama sumnje mogu li baš njih dvojica garantirati taj rat s obzirom da je pitanje upućeno njima kao članovima Predsjedništva a ne nekakvim analitičarima.
Naravno, njih dvojica ne mogu pokrenuti ni mušku tuču u vlastitoj stranci.
Možda baš zato, iz sigurnosti vlastite nevažnosti tako olako najavljuju rat. I to ne građanski nego regionalni. Kao oni bi pokrenuli takav rat koji bi zapalio Balkan jer njihova vojska je tako moćna…
Možda važniji dio ovog incidenta je njihovo odsustvo doživljaja težine pitanja koje im je postavljeno. Slovenac im je pitanje postavio neformalno, vjerojatno i u dobroj namjeri, nastojeći vidjeti “kako stvari stoje”, i njima to nije bio signal da se na BiH u Europi sada već ozbiljno gleda kao na propalu državu nego su požurili ispasti državnici-junaci.
Njih dvojica su samouvjereno odgovorili da je rat neizbježan pa se bacili na švedski stol i hurmašice.
Šta ih briga, nit će oni ratovat nit će im sinovi ratovat.
Piše: Tvrtko Milović
