Prva pričest u Roškom Polju – Vlč. Odilon: “Ljudi moji, znate li vi koliko je vama ovdje lijepo?“

Danas, na svetkovinu Duhova posebno svečano bilo je u duvanjskoj župi Roško Polje.

Naime, župljani Roškoga Polja danas su se u svojoj crkvi ponosno okupili oko svojih četvero prvopričesnika, a njihov župnik fra Jozo Radoš Đoka dodatno ih je razveselio posebnim gostima.

– Danas sam se probudio u prekrasnome mjestu. Ljudi moji, znate li vi koliko je vama ovdje lijepo? – oduševljeno je upitao vlč. Odilon Sinboa, Afrikanac koji je trenutno na službi u Zagrebu.

Izuzetno simpatičan i drag, na poseban se način obratio današnjim prvopričesnicima poručivši im da Isusa, kojega su sada pobliže upoznali, zauvijek radosno nose kroz svoj život. I njihove je roditelje podsjetio na njihovu  obećanje dano Bogu na dan krštenja svoje djece.

– Današnje slavlje samo je nastavak toga slavlja i potvrda da svoju djecu vodite pravim putem.

 

U izuzetno zanimljivoj propovijedi dotaknuo se i svoga života.

– Moja je obitelj bila izuzetno siromašna. Roditelji nisu mogli uplaćati godišnji iznos za moje školovanje, a ono je tada bilo u vrijednosti od 10 KN, danas je malo skuplje. Zbog toga su me učitelji često tjerali iz škole, ali budući da sam najbolje rješavao školske testove, uspio sam završiti osnovnu školu. Kada sam se trebao dalje školovati, iz svoga sam sela pješice otišao u grad. Išao sam od vrata do vrata kako bih našao obitelj koja će me primiti i u kojoj ću raditi kako bih platio školarinu, prisjetio se vlč. Odilon poručujući:

– Svi mi imamo životne teškoće koje se ponekad čine nepotrebne i nepremostive. No, Bog koristi upravo takve situacije kako bi od našega života načinio čudestan mozaik.

Kada je postao svećenik odlučio je u svojoj službi, ma gdje ona bila, pomagati školovanje djece iz svoga kraja. Zato je uz pomoć hrvatskih i njemačkih donatora u afričkom Beninu otvorio Sirotište sv. Ivana Pavla II.  za djevojčice.

– Zašto za djevojčice? Zato što je njima ondje teže. Ne ulaže se u njihovo obrazovanje jer se od njih očekuje da se rano udaju. Bez obrazovanja njihov je život ondje nemilosrdno težak, objasnio je.

O ovome sirotištu okupljenima  je govorila i volonterka Josipa Galić iz Širokog Brijega koja se srdačno zahvalila  Humanitarnoj udruzi “Kap ljubavi” na odličnoj suradnji i velikoj pomoći.

– Mi ovdje dobro živimo i ono što se nama čini sitnica, njima u Africi je ogromno bogatstvo na kojem su neizmjerno zahvalni, poručila je Josipa pozivajući i druge na pomoć.

Podršku vlč. Odilonu za njegovo sirotište, pružila je i Marijanska vinkovska mladež, oni su danas u Roško Polje došli iz Livna, a svi koji se također žele uključiti i svojim prilogom postati dio ove prekrasne priče, mogu to učiniti preko  naše Humanitarne udruge “Kap ljubavi”.

Na kocnu dodajmo da su svi župljani mogli vlč. Odilona razumijeti budući da je govorio tečnim hrvatskim jezikom.

Ivana Ćurić/Tomislavcity