Preminuo Rade Stojić – Raća

Rođen je 27. listopada 1939. godine u selu Dragićina u župi Čerin. Bio je hrvatski revolucionar, domoljub, uznik, branitelj…

Za ideju slobodne Hrvatske robijao je 12 godina.

Svega nekoliko sati prije smrti pokojni Raća je nazočio sjednici Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk koja se održala u prostorijama Općinskog vijeća Čitluk.

Posljednji ispraćaj bit će u nedjelju.

Više informacija objavit ćemo uskoro

Životni put revolucionara, domoljuba, uznika, branitelja…

Rade Stojić – Raća u rodnom mjestu boravio je do svoje 19 godine, gdje se bavio težačkim poslovima. Nezadovoljan tadašnjom vlasti ne želi služiti vojni rok,te bježi iz Jugoslavije u Italiju. Tu dolazi u kontakt sa svojim ujacima koji su već bili u emigraciji. Pod uvjetom da nauči engleski jezik, trebao je ići u Ameriku, ali zbog kraćeg čekanja odlazi brodom u Australiju.

Tamo ga dočekuju njegovi poznanici među kojima je bila nekolicina njegovih susjeda iz Dragićine. Zajedno s njima počinje raditi, a jedan od težih i unosnijih poslova koje su radili bila je sječa trske. U Sydneyu dolazi u kontakt s Ilijom Tolićem i Jurom Marićem na čiji prijedlog se učlanjuje u tajnu organizaciju Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB). Iza učlanjivanja zajedno s ostalim članovima prolazi diverzantsko-gerilske obuke. Tajna organizacija pripremala je akciju napada na Jugoslaviju i tražila dobrovoljce koji će se prebaciti u Europu a zatim na područje Jugoslavije. Jedan od dobrovoljaca prve akcije HRB-a bio je i Rade koji zajedno sa osam suboraca 1961. dolazi u Stuttgart gdje prolaze daljnje obuke, a zatim na područje bivše Jugoslavije. Cilj akcije poznatije pod nazivom Tolić-Oblak skupina bio je dizanje ustanka s ciljem stvaranja slobodne hrvatske države.

 

 

Nakon mjesec dana boravka u domovini, gdje su bili raspoređeni u tzv. „trojke“, uhićen je zajedno sa svojim suborcima i na okružnom sudu u Rijeci osuđen na 12 godina strogog zatvora. Devet godina odležao je u Staroj Gradišci, od toga 25 mjeseci tamnice, a 3 godine u Zenici. U zatvoru završava kovino-glodački zanat. Rade je jedan od rijetkih koji je odležao punu kaznu, bez minute pomilovanja. Nakon teške robije vraća se u rodno mjesto. Nakon izlaska iz zatvora tadašnje vlasti nastavljaju pratiti Radu gdje se iz njihovih spisa vidi da je bio pod stalnom operativnom kontrolom do 1988. godine, te mu nisu dali pravo zapošljavanja tri godine. Nakon tri godine dobiva posao u IPV Sokol Čitluk. Dobrovoljno se priključuje Domovinskom ratu i 1993. godine postaje referentom tehničke službe, a kasnije pomoćnik zapovjednika za logističke potrebe, potom odlazi u Hrvatsku u Tigrove i postaje zapovjednik topničke bitnice u Karlovcu. Dobiva čin bojnika, a odlaskom u mirovinu pukovnika.

Nakon okončanja Domovinskog rata Stojić je veliku pozornost i trud posvetio pronalaženju i dokumentiranju grobišta poginulih vojnika na području naše općine. Rade je kroz razgovore sa svjedocima i prema kazivanjima prikupljao podatke o grobištima poginulih vojnika iz Drugog svjetsko rata, iste je nakon pronalaska i sustavno dukumentirao te je nakon što je Općinsko vijeće Čitluk donijelo odluku o osnutku Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk imenovan za člana Povjerenstva.

Unatoč velikim torturama i muci, koju je prošao u životu, zahvaljujući Bogu ostaje živ, zasniva obitelj i dobiva četvero djece. Nakon osnivanja udruge Hrvatsko društvo političkih zatvorenika (HDPZ) postaje član iste. Do smrti je živio u rodnoj Dragićini.

Povodom Dana općine Čitluk 2016. godine i 710. obljetnice prvog pisanog spomena imena Brotnjo pokojnom Raći uručena je Zahvalnica Općine Čitluk za nesebičan doprinos i iznimnu žrtvu za nezavisnost hrvatskog naroda.