POUČAK MARTINE MLINAREVIĆ Što smo naučili od nove veleposlanice BiH u Češkoj?

Učenje i obrazovanje, mladi ljudi, nije isplatno. Nepotrebno je učiti i stjecati formalno obrazovanje. Posebno je otežavajuće biti moralno dosljedan. Puno vam je pametnije, a to vam se otvoreno sa svih strana poručuje, pregristi i jezik i ponos, i stati u neki stranački red.

Martina Mlinarević, službeno je i bespovratno potvrđeno, nova je veleposlanica BiH u Češkoj. U svojoj objavi na društvenim mrežama pojasnila nam je kako je njeno izlaganje u Ministarstvu vanjskih poslova bilo najbolje u zadnjih 20 godina. Bravo za našu novu veleposlanicu.

Tim činom Mlinarević napokon odlazi iz BiH, a iza nje će ostati poruka i mladima i starima: budite kao Martina i uspjeh vas čeka.

Što smo onda naučili od Martine Mlinarević? Prvo i osnovno, da biste uspjeli u BiH, morate biti po volji u prvom redu strancima, a potom i sarajevskoj političkoj čaršiji. No, problem je kako se takvima svidjeti? Naime, danas je jako velika konkurencija u disciplini sotonizacije svega i svačega što ne dolazi iz Sarajeva i bošnjačkog poliitčkog, medijskog i kulturnoga kruga. Ako netko sada tek tako krene blatiti Srbe i(li) Hrvate, riskira da će njegov trud biti teško zamijećen. Najbolji primjer za to je unatoč svemu i dalje anonimni Božo Skopljaković.

Stoga, nužno je napraviti predkorake. Tako je najprije potrebno koliko-toliko izgraditi ime u vlastitoj javnosti. U njenom slučaju, hrvatskoj javnosti u BiH. Dakle, potrebno je izgraditi se kao kolumnist Poskoka, donekle i Indexa. Pri tom je potrebno pokazati kako ste kritični prema nepravdama koje se događaju narodu kojem pripadate. Potrebno je oštro upozoravati na različite društvene i političke anomalije. Poput fenomena Komšić, nametanja platformaške Vlade FBiH i sličnih „trica“. Ako to radite dovoljno dobro, ili barem ustrajno, onda ćete doći i na radar sarajevske političke čaršije kao i stranih dužnosnika u BiH.

Potom je potrebno s javnosti podijeliti nekoliko osobnih drama. Potrebno je svoj privatni život izložiti javnosti i tako pridobiti simpatije „narodnih masa“. Ovdje se, naravno, jasno mora kazati kako je njena borba s opakom bolesti bila inspiracija mnogima i vjerojatno je pomogla drugima koji se nose sa sličnim životnim iskušenjima. No, prolazak kroz taj pakao nije nikakva politička kvalifikacija.

Istovremeno s iznošenjem detalja iz svoga privatnoga života nužno je potiho napraviti i odmak od onoga što ste do sada radili u svojoj karijeri.

Konkretno, potrebno je lagano i neprimjetno prestati pisati o tomu da Hrvati u BiH kao narod imaju probleme zbog nemogućnosti izbora svojih političkih predstavnika, i krenuti pisati o tomu kako država BiH ima probleme jer Hrvati koji u njoj žive žele birati svoje vlastite političke predstavnike.

Sljedeći korak je sve otvorenije, ali i dalje ne do kraja otvoreno nego donekle uvijeno, krenuti govoriti i pisati o tomu kako su Hrvati zločest (skoro pa fašistički) narod a Dragan Čović kriminalac svjetskog renomea. Iz tog se konotativno poručuje kako Hrvati nisu sposobni izabrati vlastite političke predstavnike i kako je bolje da im ih netko drugi izabere.

Kad se u međuvremenu sazna da ste se i ispisali iz naroda u kojem ste rođeni, te da ste od sada „Ostali“, onda preostaje još samo inicirati hajku na sebe u sredini u kojoj ste rođeni i priča je završena. Naposljetku, prihvatite i ruku onog koji utjelovljuje političku nepravdu koja se čini prema narodu iz kojeg potječete i proces je završen.

Odjednom će vam sva vrata ovog svijeta biti otvorena. Odjednom formalni uvjeti za radna mjesta više neće biti nikakva prepreka za vas. Visoka, viša ili srednja stručna sprema bit će vam tek neke bezvezne formalnosti koje se tiču nekog drugog.

Dakle, učenje i obrazovanje, mladi ljudi, nije isplatno. Nepotrebno je učiti i stjecati formalno obrazovanje. Posebno je otežavajuće biti moralno dosljedan. Puno vam je pametnije, a to vam se otvoreno sa svih strana poručuje, pregristi i jezik i ponos, i stati u neki stranački red. Naravno, u tom redu se treba dobro laktati da isplivate. Kako pametan uči na tuđem iskustvu, onda trebate izvući pouke iz iskustva Martine Mlinarević. Ona je postala pokazni primjer i simbol uspješnog halal-uhljebljenja. Njena diploma nikad nije spomenuta u bošnjačkoj javnosti, niti su je ikad u tom kontekstu spomenuli strani dužnosnici. A možemo samo zamisliti što bi bilo da je Dodik nekog takvog slao za veleposlanika. Ili Čović.

Dobra stvar u cijeloj priči je da Mlinarević uskoro odlazi iz BiH i da će iščeznuti iz fokusa bh. političkih javnosti. Iza nje će ostati samo pouka o tomu kako se kvalitetno halal-uhljebiti.

Piše: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba