Politička stvarnost u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, što je danas normalno?!
Proteklih deset godina u političkom životu u BiH, a isto tako i na prostoru HBŽ dogodilo se mnogo toga međutim u stvarnom životu se nije mnogo toga promijenilo. Na vlasti su bile mnoge stranke na svim nivoima u BiH pa tako i na prostoru HBŽ. S obzirom na to da su u HBŽ Hrvati većina, analizirajući političke postupke i stavove svih tih političkih opcija koje su zastupale stavove stanovnika ove županije lako primijetimo cijeli niz različitih pristupa. Prisjetimo se kronološki samo nekih od tih stavova i pristupa.
Uvažena zastupnica Suzana Franka Galić iz DF-a, prije nekih desetak dana, odluči da je za građane s područja od kuda ona dolazi najbolje da ona, kako reče, kao jedina Hrvatica podrži deklaraciju bošnjačkih stranaka u parlamentu FBiH koja osuđuje među ostalim i deklaraciju EU parlamenta i stav velike većine Hrvata u BiH. Kao zadnja Hrvatica pokupi pljesak svih tih stranaka i parlamentaraca kojima je zajedničko jedino to i u tome se slažu da je dobro da je ona zadnja Hrvatica među njima. Taj žalosni događaj nije dobio neku osobitu pažnju u javnosti ni analizu javnosti u HBŽ. I nije ni trebao. Mi smo navikli da federalni parlament osuđuje federalizam i da je normalno da djeluje jednonacionalno i unitarno.
Formiranje vlade i doma naroda 2014. godine samo činjenicom da su velikom većinom dali potporu jednoj stranci, HDZ-u BiH Hrvati u FBiH su odgodili naum unitarističke politike za ovo mandatno razdoblje i jasno je već sada da je jedini cilj u Federaciji početi kampanju u pola mandata i pripremiti scenarij u kojem Hrvati u Federaciji neće imati ama baš nikakav mehanizam zaštite od daljnje unitarizacije.
Prilikom formiranja platformaške vlade 2011. godine ugledni Hrvat i veliki liječnik izlazi iz američke ambasade i sav blijed objašnjava svima da je ipak istina da je 5 trećina od 17 i da je jako dobro i normalno formirati federalnu vladu i dom naroda s manjinskom zastupljenošću Hrvata te četiri godine intenzivno gurati programe i projekte, graditi autocestu i sve što iz Sarajeva kažu, blokirati sve što je na hrvatskim područjima te Federacije i uspješno de konstituirati javna poduzeća od Hrvata. Te je jako dobro da se nakon tog mandata može uspješno blokirati sve moguće investicije, institucije, autoceste, razvojnu banku, ama baš sve i čekati da iscuri mandat ove vlade kad se Hrvate ipak nešto pita pa u pola mandata pripremati novu platformu i novu matematiku. Veliki Hrvat do tada moralizira, razrađuje platformu sa SDA i čeka upute ako bude imao matematičku šansu. I dobro je da se o tome javno ne raspravlja jer smo mi u HBŽ navikli i na takav scenarij i takvu politiku. Dobro je i da nemamo medije i tv kanal na kojem ćemo o tome raspravljati jer bi nam takve politike i matematike mogle početi izgledati čudno u najmanju ruku.
Ovako je postalo normalno sve, da je SDP i stranka Hrvata, da je mišljenje Unitariste iz četvrte po redu stranke kojoj pripada relevantno za svaku temu, da Jerko Lijanović treba biti ministar poljoprivrede, da Krešimir Zubak, čovjek koji je odbio potpisati Dejtonski sporazum jer je štetan za Hrvate, sada zagovara stav da je previše prava dao Hrvatima i mogli bi nabrajati jako dugo. Sve je normalno i ne izaziva reakcije, polemike i analize.
Ne čudi zato da je nenormalno da nakon dugo godina pojedina federalna ministarstva ili vijeće ministara odobravaju projekte za hrvatske udruge, hrvatske klubove i projekte s hrvatskih područja Federacije i Republike Srpske. Toliko nenormalno da svaka, ma koliko simbolična cifra, iz programa koji su godinama bili 100% unitarni budi toliku medijsku pažnju U Federaciji i Reufa Bajrovića da zamalo ne završiše linčem hrvatske žene i dopredsjednice parlamenta BiH. Nije čudno jer se vijeće ministara usudilo odobriti projekt Udruzi koja je aplicirala za sredstva da bi zajedno sa župnim uredom u Livnu obnovili crkvu.
Međutim stvarno je nenormalno da mi koji idemo u tu crkvu, koja je hvala Bogu svaku nedjelju prepuna, ne zato što nas je više iz godine u godinu, već zato što je premala za broj vjernika kojima služi, šutimo i dajemo legitimitet onima koji smatraju da je vrijedno linča ako se netko usudi odobriti sredstva za projekt u Livnu. Šutimo svi već tolike godine da je u predvorju te crkve jedva obilježena masovna grobnica seljana Priluke koje su partizani ubili i zakopali jer su Hrvati. Valjda bi svi bez obzira na političke stavove trebali biti zadovoljni da će mjesto stradavanja napokon dobiti spomen. Nenormalno je da se tek tako provuče teza unitarnih medija da netko pere javni novac i da nema reakcije nas u HBŽ. Nenormalno je da ne reagiramo prema mnogima koji iz ove županije idu već dugi niz godina na razne funkcije s dobrim plaćama a da pri tome nisu prstom makli da bar jedan sličan projekt potpomognu na ovim prostorima. Nenormalno je da sve ove godine imamo samo Borjanu Krišto koja to radi a mnogi su bili ili su cijelo vrijeme u poziciji da rade isto.
Nije, na žalost, nenormalno da zbog toga leti u glavu kamen, ali je nenormalno da unitaristički mediji za vikend bace kamen ne zato što je nešto sporno u projektu, već zato što se netko usudio u programe ugraditi hrvatska područja. Nenormalno je da oporbena stranka to iskoristi da potpiri bacača i time uvjeri sve nas da su oni ti koji će na bolji način zastupati prava Hrvata iz HBŽ-a. Nenormalno je da istraživačko novinarstvo nije već provjerilo sve ono što se ovih dana objavilo jer bi bez pola muke došli do sljedećih podataka.
Cilj projekta koji je aplicirala udruga Hrvatska žena prije više od pola godine je naveden u aplikaciji i jasno piše da će se izvršiti sanacija i rekonstrukcija župne crkve Svih Svetih u Livnu.
Predsjednica udruge, ne znam čija je nevjesta, ali prema dostupnim podatcima nije Tihana Krželj.
Sredstva iz ovog programa su se uvijek dijelila odlukama i samo kratkom analizom je jasno da je ovdje sporno samo gdje su sredstva završila. Jer ako pogledamo iznose i programe prethodnih godina onda je jasno da je pravedna raspodjela sredstava samo ona koja je unitarno prebrojana a svako odstupanje i dodjela novca na hrvatska područja je grijeh koji se kažnjava kamenom u glavu.
