Ovako izgleda središte Tuzle: ‘Bojim se da će nam uskoro početi ulaziti u kuće’

Na putu do Unsko-sanske županije i dalje prema zemljama EU-a, migranti se suočavaju s mnogim problemima.

Tuzla je jedna od stanica gdje svakodnevno dolazi više od stotinu migranata. Svi su u teškom psihofizičkom stanju, piše Deutsche Welle.

“Idem dalje, ne ostajem ovdje. Ovdje nema ničeg, nema vode, hrane, nema ničeg. Hoću u Francusku”, kaže 15-godišnji Amar iz Palestine. U Tuzlu je došao prije nekoliko dana. Kaže, čeka grupu prijatelja koji trebaju doći iz Srbije.

“Krenuli smo zajedno prije dva mjeseca iz Palestine. Hoćemo samo dalje, ali teško je i prijevoz pronaći do Bihaća, kontroliraju nas u vlaku i autobusu pa nas vrate natrag”, kaže Amar.

U Bihaću i Velikoj Kladuši u to vrijeme svakog trenutka prijeti izbijanje humanitarne katastrofe. Ipak, brojni migranti stižu u Tuzlu iz Srbije kako bi se dalje prebacili do Unsko-sanske županije. Nekoliko stotina migranata svakog dana boravi na otvorenom u autobusnoj stanici u Tuzli. Prepušteni su sami sebi. Na desetke migranata koji leže na betonu, bez vode, bilo kakvih sanitarnih uvjeta, svakodnevna su slika ovog grada.

Volonteri ‘kupili socijalni mir’

Iz Vlade Tuzlanske županije su prije nekoliko mjeseci obećali da će osigurati privremeni prihvatni centar, ali se to nije dogodilo. Tu su jedino volonteri koji pomažu migrantima i dijele obroke. Jedan od volontera je Senad Čupo koji je tu svaki dan, kako kaže. I dodaje kako vlasti gotovo dvije godine ignoriraju ovu situaciju.

“Ti ljudi pješače do Tuzle, zatičemo ih u svakakvom stanju, iscrpljene, ozlijeđene. Ne zanima nas odakle dolaze, potrebna im je pomoć i reagiramo. Sami. Mi sada svakodnevno u stanici imamo oko 200 migranata. Da nije volontera koji su kupili socijalni mir, ovo bi eskaliralo”, kaže Čupo apelirajući na vlast da što prije pronađe neko rješenje jer je sada, kaže, najteža situacija.

“Oni su u teškom psihofizičkom stanju, izbijaju svakojaki problemi između njih i vezani su uglavnom za egzistenciju, od krađe telefona do vreća za spavanje. Ovdje su životinjski uvjeti”, kaže Čupo.

Migranti: ‘Znamo da je u Bihaću kaos’

Nekoliko kilometara dalje od autobusne stanice nalazi se Terenski centar Službe za poslove sa strancima BiH čije je izmještanje planirano iz centra grada. Tu zatičemo dvadesetak migranata iz Maroka koji su se došli prijaviti. Međutim, ne žele ostati u Tuzli, žele što prije dalje.

“Čuli smo da je u Bihaću katastrofa, ne znamo što sada, ali sigurno nećemo ostati ovdje, želimo u Italiju. Čim dobijemo papire tražit ćemo način da se prebacimo prema Bihaću i onda dalje prema Italiji. Ovdje nema ničega, nemamo gdje ostati, spavamo ispod mosta”, kaže Hamza iz Maroka koji je prije četiri dana došao iz Srbije.

Tuzlaci su ogorčeni na vlast jer je problem s migrantima doveo do toga da se ne mogu slobodno kretati. Tvrde da je sve veći broj migranata zaraženih šugom, a da nitko po tom pitanju ništa ne poduzima. Ismet Džapo iz Tuzle okrivljuje vlast.

“Katastrofa! Propustili su sve. Oni jadni volonteri dolje samo nešto rade. Krivo mi je što se u gradu ovo događa, da leže i sjede po ulici, da nitko ne učini ništa. Bolje da ih zbrinemo i pošaljemo dalje nego da se nastavi s ovim. Ovo je kaos”, kaže Džapo.

Lokalna netrpeljivost

Zabrinjavajući je stupanj netrpeljivosti prema migrantima, kaže volonter Senad Čupo, navodeći kako im nije dopušten ulazak u neke trgovine, da se nemaju gdje okupati i slično.

“Neki dan smo imali ekipu iz Brčkog koja je došla ošišati te ljude jer ih većina frizerskih salona ne želi primiti. Mislim da je to posljedica predrasuda i širenja netočnih informacija. Organiziramo im tuširanje u Baptističkoj crkvi, hranu iz Merhameta (islamska humanitarna organizacija op.ur.), a u ovoj priči, što se tiče sustava, jedini za pohvalu su ljudi iz policije koji rade s nama”, kaže Čupo, podsjećajući da je lokalna skupština usvojila prije nekoliko mjeseci zaključke u kojima se definira uspostavljanje ambulante, kuhinje i dnevnog boravka. Međutim, s obzirom na dosadašnji tempo kojim se radi, nije izgledno da bi brzo moglo da dođe do realizacije.

“Sviđalo se to nama ili ne, ti ljudi su tu. Ako prepustimo da sve ovako ostane, bojim se da će ti ljudi početi ulaziti u kuće, iz egzistencijalnih potreba, da se ugriju. A onda ćemo tek imati kaos”, zaključuje volonter iz Tuzle Senad Čupo.