Ostali i opstali na svojim ognjištima i unatoč brojnim povijesnim izazovima
Ostati i opstati unatoč svim povijesnim izazovima i poteškoćama, poruka je kojom se Hrvati katolici gornjovrbaškog kraja vode u svojim životnim putevima, pri čemu uvijek i u svakoj situaciji potporu i utjehu imaju u Crkvi čiji duhovni oci s njima dijele dobro i zlo, a reprezentativni primjer je župa Skopaljska Gračanica koja je jučer na izuzetno svečan način proslavila 109 godina postojanja, piše Večernji list BiH.
Brojni vjernici, ali predstavnici Katoličke crkve svojim su dolaskom uveličali ovaj događaj koji svjedoči da i nakon 109 godina župa Skopaljska Gračanica gordo i ponosno odolijeva svim nedaćama, pružajući jednu pozitivnu sliku koja govori kako se može živjeti na stoljetnim ognjištima.
Svetu misu predvodio je apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, uz koncelebraciju šest svećenika, koji je u propovijedi ukazao na mnoga iskušenja i patnje kroz koje je prošao ovaj narod, ali i kako ova iskušenja i patnje treba razumjeti i proživjeti u svjetlu patnje Gospodina Isusa. “Mi moramo doći do vječnog spasenja”, poručio je, između ostaloga, nadbiskup Pezzuto.
Obnova župe
Gornjovrbaški kraj, a zajedno s njim i župa Skopaljska Gračanica, simbol su stradanja Hrvata središnje Bosne, ali istodobno i vjere i nade u bolje sutra, nepopustljive obrane vrijednosti koje su ih učili stari, kao i borbe za život. Život u kojem, bez obzira na brojne povijesne izazove, hrvatski čovjek nastavlja dalje, skromno, tiho, ali i s mišlju kako nikada nije ostavljen i prepušten sam sebi, vraćajući ne tako davno porušenom kraju novi sjaj. Župa Skopaljska Gračanica prošla je mnogo toga tijekom svojih 109 godina postojanja, a upravo su je u novije vrijeme obilježila dva mlada svećenika, braća blizanci, koja svesrdnim zalaganjem i u zajedništvu s vjernicima daju ovom kraju poseban značaj.
Don Tadija Ivoš, mladi svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je ovom župom upravljao od 21. srpnja 2008. do 25. srpnja 2018. godine, ističe kako je biti župnik tu bila najveća radost u njegovu svećeništvu jer je bio u svojem rodnom kraju. Kaže nam kako je nakon imenovanja za župnika povjerenje trebalo opravdati, kako prema nadbiskupiji tako i prema narodu koji je zaista preživio brojne tragedije i strahote.
“Na jedan način htio sam biti dio njih, odnosno jedan od njih u župi”, priča nam don Tadija. Dan utemeljenja župe svečani je događaj u kojemu se župljani, navodi don Tadija, zahvaljuju Bogu i za ovu župu, koja ima je bila ohrabrenje u teškim vremenima, ali i koja je postala simbol povratka. Naime, od ratne 1993. pa sve do 1998. godine ovdje nije bilo ni jednog Hrvata katolika, a danas ih je oko 600, što govori, ističe don Tadija, kako je povratak itekako uspio.
Sada je najveći izazov zadržati ljude, odnosno, dodaje, omogućiti im posao. Međutim, raduje ga činjenica i da se oni koji su pošli trbuhom za kruhom u inozemstvo vraćaju, dolaze u svoje rodno mjesto. Posebno ga ugodno iznenađuje činjenica da ova posljednja generacija koja je otišla gleda svaku priliku da dođe u svoje rodno mjesto, a to daje nadu kako će, ako vremena budu bolja, uslijediti i stalni povratak.
Pozitivni pokazatelji
Njegov brat blizanac don Ilija Ivoš, koji je sadašnji župnik u Skopaljskoj Gračanici, posebno ukazuje na činjenicu da postoje pozitivni demografski pokazatelji na području ove župe te ističe kako imaju veći broj krštenih od umrlih, što pak daje prostor za optimizam. Kaže nam i kako veliki broj mladih obitelji, zainteresiran za život na ovom području, gradi nove domove te svoju djecu uči kako voljeti ovaj kraj.
A kada je riječ o onima koji su na privremenom radu izvan granica BiH, don Ilija nam je ukazao na podatak i kako su 242 mlade obitelji, koje su trenutačno u Njemačkoj i Austriji, jasno i nedvosmisleno, prilikom blagoslova, navele da se vide u Skopaljskoj Gračanici te župa računa na njih. Ključna je poruka, a u kontekstu ostanka i opstanka Hrvata katolika ovoga kraja, ali i svih drugih krajeva u BiH, zajedništvo, kao i vjera koja u svakom vremenu može biti motiv.
Ono što danas don Ilija vidi na prostoru župe daje prostor za optimizam koji svoje utemeljenje ima i u činjenici da su žitelji Skopaljske Gračanice uvijek spremni dati sve za svoje rodno mjesto, ali svoje rodno mjesto ni za što. Na jučerašnji dan, 31. siječnja 1911. godine tadašnji vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler dekretom br. 178. utemeljio je župu svetog Jeronima sa sjedištem u Gračanici, odvajanjem pojedinih naselja od župa Bugojno.•
