Ogorec: ‘Krajnje je vrijeme da razmislimo o razvoju srpskih vojnih snaga’
Uposljednjih nekoliko godina zemlje članice NATO-a, a sada ih ima 28, u pravilu značajnije podižu vojnu potrošnju, naročito nakon učestalih kritika iz SAD-a, koje su se na zadnjem summitu ministara obrana članica već pretvorile u poluultimatum. SAD je svim članicama koje još nisu dosegnule ciljnu stopu od dva posto BDP-a kao minimum izdvajanja za vojsku dao rok od šest tjedana da konkretno, na papiru, navedu kako će dosegnuti tu razinu.
Ili 2% ili van iz NATO-a?
Ljestvicu, naravno, predvodi SAD s 3,42% BDP-a, slijedi Grčka s 2,24%, Estonija se popela na 2,13%, kao i Velika Britanija. Rumunjska je narasla strelovito, s 1,4 na 2,04%, Poljska i Letonija su na 2,1%. Litva je blizu, na 1,98%, Turska na 1,89%, Francuska 1,84%, pa slijedi Hrvatska s 1,75% (do ožujka bilo je to oko 1,30%, no uračunavanjem troškova vojnih mirovina naraslo je na 1,75%). Do nas je Slovačka s 1,74%, slijede Norveška s 1,70%, Crna Gora 1,65%, Bugarska 1,61%, Portugal 1,41%, Njemačka 1,36%, Nizozemska i Danska 1,35%, Kanada 1,27%, Albanija 1,26%, Italija 1,22%, Mađarska 1,21%, Češka 1,19%, Slovenija 1,04%, Belgija 0,93%, Španjolska 0,92%, a uvjerljivo je zadnji (i najbogatiji) Luksembourg s 0,55%. Poluultimatum NATO-a i SAD-a očito znači da se mijenjaju pravila i “igra” postaje ozbiljnija za članice saveza.
Je li ovo najava da bi oni koji ne troše dovoljno za vojsku mogli ugroziti svoje članstvo u Savezu? Stvaranje nove paradigme moći između SAD-a, Rusije i Kine znači i novo redefiniranje NATO-a. SAD više ne želi biti besplatni vojni i sigurnosni patron europskim zemljama. Stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec zasad ne vjeruje da će se odmah pred članice staviti alternativa ili 2% BDP-a za vojsku ili van iz NATO-a, no kaže da prijelazno razdoblje neće biti dugo i da hrvatsko državno i vojno čelništvo o tome mora itekako voditi računa te biti svjesno obveza koje će proizlaziti iz dokumenta koji će za šest tjedana podastrijeti NATO-u.
Istodobno, Srbija je u zadnje tri godine znatno povećala vojni proračun, ugovorila značajne i kvalitetne vojne nabave novih sustava te suradnju s Rusijom i Kinom, a brzo obnavlja i domaću vojnu proizvodnju, s jasnim ciljem da opet postane vojno dominantna na jugoistoku Europe, priznajući da je samo Rumunjska jača.
Ogorec potvrđuje da se Srbija postupno profilira kao ozbiljna vojna sila na jugoistoku Europe, o čemu se razmjerno malo piše ili govori u relevantnim društvenim i medijskim krugovima kod nas. Srpska suradnja s Rusijom je vrlo intenzivna, pri čemu je potrebno naglasiti da je uz Bjelorusiju Srbija jedina europska država koja je pristupila ruskom ODKB-u, savezu za kolektivnu sigurnost, doduše na razini promatrača, ali s tom vojno-političkom asocijacijom redovito sudjeluje u zajedničkim vježbama. Uostalom, i srpski ministar obrane Aleksandar Vulin tijekom službenog posjeta Moskvi u travnju ove godine izjavio je da će Srbija i dalje ostati vojno neutralna, ali da ima dovoljno prostora za razvijanje i produbljivanje suradnje s ODKB-om.
– Mislim da je krajnje vrijeme da o takvom razvoju srpske vojne moći povedu računa sve relevantne institucije RH – upozorava Ogorec.
Milanović za povlačenje
O tome kakvu je pak poruku Rusija poslala prebacivanjem cijelog diviziona S-400 na vježbu u Beograd, iza leđa NATO-a, Ogorec odgovara protupitanjem: Kakva je poruka NATO-u i SAD-u koju je Rusija poslala prodajući sustav S-400 dugogodišnjoj članici NATO-a Turskoj?
Činjenica je da se ubrzano mijenja i geopolitička slika i raspored vojne moći i u jugoistočnoj Europi. Sve se države, naime, ubrzano naoružavaju. Mađarska, Rumunjska, Bugarska, sporo ih prati i Hrvatska, a Srbiji to odgovara jer tako svojoj javnosti lako može objasniti znatno povećanje vojnih izdataka, sada već od gotovo milijardu dolara godišnje. Srbija spretno koristi donacije i pomoć ruskih i kineskih stručnjaka u razvoju oružja.
Tema o vojsci i NATO-u kod nas još nije postala i predizborna. Oglasio se samo Zoran Milanović, koji kaže da “to nije naš rat, nije čak ni NATO-ov, i vrijeme je da razmotrimo ideju o potpunom povlačenju hrvatskih vojnika iz Afganistana”.
200
Mlrd. eura
godišnje EU troši za obranu, no bez V. Britanije 47 mlrd. manje. Francuska troši 41 mlrd., Njemačka 33, Italija 22 mlrd. eura
7
članica NATO-a
Od njih 28 uspijeva prijeći ciljnu granicu od 2% BDP-a za vojne troškove. Svi to trebaju dosegnuti do 2024., no SAD požuruje
vecernji.hr
