Održana komemoracija u čast dr. Ivana Bagarića
Nije visok, tko na visu stoji,
nit je velik, tko se velik rodi,
već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine,
a velik je, tko se malen rodi, al’ kad pane, golem grob mu treba.
Ovim stihovima hrvatskoga pjesnika Ivana Mažuranića koje je izgovarala Marija Letica danas je započela komemoracija u čast dr. Ivana Bagarića koji je svojim životom i radom dao nemjerljivi doprinos široj društvenoj zajednici,piše Tomislavcity.
Uz njegove najbliže – članove obitelji, rodbinu i prijatelje, komemoraciji su nazočili kolege liječnici, političari, novinari…
U povodu njegove iznenadne i prerane smrti, ovom prigodom nazočnima su se obratili načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin, kirurg tomislavgradskoga Doma zdravlja Vlado Tabak, ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić, bivši ravnatelj splitske bolnice Mihovil Biočić, ispred izaslanstva Hrvatskoga narodnoga sabora Božo Ljubić, te fra Gabrijel Mioč.
U dirljivom govoru tomislavgradski načelnik oprostio se od svoga prijatelja i dugogodišnjega suradnika u svoje ime, ime Općinskoga vijeća i u ime duvanjskoga puka:
…Uvijek smo zatečeni krajem ovozemaljskoga života. U naravi je ljudskoga bića da bude tužan i ožalošćen krajem ovozemaljskoga puta. I Blažena Djevica Marija kojoj je Ivan tako rado hodočastio u Međugorje plakala je za smrću svoga sina, no mi kršćani znamo da nakon ovoga života dolazi život u Božjem okrilju. Zašto govorim o vjeri i Božjem okrilju u nebesima? Zato što vjerujem da je sve Božji plan. Dr. Ivan Bagarić je bio, a vjerujem i ostao veliki dio Božjega plana za naš duvanjski narod. On je prije svega bio vjernik, kršćanska vjera ga je vodila u profesionalnom, vojničkom, obiteljskom i čitavom ovozemaljskom životu. Bio je hrvatski general, liječnik, otac i suprug, pravi prijatelj koji je težio čitav život za pravdom i dobrohotnošću. Svoj život je našao u Bogu, to je ono što nam svima može biti svjetlo u tami naše tuge. Teško je nabrojati Ivanova djela i sve ono što je on napravio za svoj hrvatski narod. Bio je vojnik i general, hrabar u ratu i zajedno s mnogima od vas stvarao temelje hrvatske slobode…bio je političar, najbolji hrvatski zastupnik, najvjerniji zastupnik kojem je trebala bilo kakva pomoć…kao ravnatelj i liječnik bio je primjer kako se za svoj narod bori i u ratu i u miru…Teško je narodu ostati bez ovakvih ljudi…Neka nam Ivanov primjer bude poticaj i snaga da ne zaboravimo njegove ideale i našu zajedničku težnju hrvatskoga naroda o slobodi…-kazao je načelnik tomislavgradske općine.
U ime djelatnika tomislavgradskoga Doma zdravlja od svoga ravnatelja, kolege i prijatelja oprostio se dr. Vlado Tabak koji se prisjetio svoga poznanstva s Ivanom u vrijeme rata i zajedničkoga rada i doprinosa za bolnicu u Novoj Biloj.
Naglasio je i to kako je Ivan volio svoje djelatnike i radio za njihovo dobro:
-Toplinu njegova srca upoznali su mnogi ne znajući da je ono krhko i duboko ranjeno ljudskom patnjom koju je često gledao-kazao je, između ostaloga, Tabak.
U ime SKB Mostar za čiju se izgradnju i ustroj dr. Bagarić zalagao obratio se ravnatelj Ante Kvesić, riječi oproštaja u ime kolega iz Kliničke bolnice Split uputio je bivši ravnatelj te bolnice dr. Mihovil Biočić, izraze sućuti uz prigodan govor uputio je i predsjednik Glavnoga vijeća Hrvatskoga narodnoga sabora i zastupnik u Hrvatskome saboru dr. Božo Ljubić.
Komemoracija je završila kratkim obraćanjem i molitvom koju je predvodio fra Gabrijel Mioč.
-Bogu hvala na svemu- i onome što je bilo dobro i onome što nije. Bogu hvala za tvoj život, za tvoju humanost i sve dobro koje si učinio ljudima- kazao je fra Gabrijel.
Himnom hrvatskoga naroda u izvedbi župnoga zbora svetoga Nikole Tavelića naš doktor, političar, vojnik i humanist ispraćen je u jedan novi i vjerujemo, bolji život.
