Obitelj Bokanović – od bijeloga luka do crnoga gastronomskog hita

– Evo, kušaj ovo – govori Ćanto i izjakne vadi glavicu češnjaka te pita znam li što je to.

– Bijeli luk – odgovaram nimalo ne dvojeći.

– E, vidiš, nisi skroz u pravu. Luk je, ali nije bijeli. To ti je crni luk – ispravlja me Ćanto ljušteći režanj česma koji se otkri u svoj svojoj crnini. Potom nožićem (također iz jakne) odreza mrvicu tog crnila, zamoli hotelskoga konobara da donese fetu sira i tako mi servira posebno jelo. Prije degustacije nakašljah se i otpih gutljaj čaja. Sa zanimanjem moju reakciju gleda Ćanto, ali i njegova supruga Ružica. Ne bih u startu izrekla neoduševljenost novim okusom, stoga zadržavam namirnicu u ustima kako bih izrekla neku “objektivniju” ocjenu.

– Teško je opisati ovaj okus – mumljam. Ima šećera, vuče i na suhe šljive, ali…

Tu me oboje prekidaju (kao da mi čitaju misli) i objašnjavaju kako je zapravo crni češnjak novi gastronomski hit.

– Obožavaju ga vegeterijanci i vegani, kaže gospođa Ružica (znala sam da to nije za mene, op.a), a naši Duvnjaci, koji su probali ovaj proizvod oduševljeni su. Rekli bi da to kod nas odlično ide uz mezu.

S tim se ubrzo složih jer degustacija crnoga češnjaka s fetom sira bila je bolja, od one nešto kasnije, kad isprobah sam crni češnjak.

– Crni češnjak je stari tibetanski proizvod, zapravo dodatak prehrani koji se dobije fermentacijom običnoga češnjaka. Još istražujemo ovaj proizvod i želimo stvoriti svoj recept, a za sada vam o tome ne možemo i ne želimo puno otkriti – kroz smijeh nam govore ovo dvoje supružnika, vlasnika Braniteljske zadruge „Ćanto“ koji će se u budućnosti zasigurno posvetiti crnome češnjaku jer već sada razmišljaju kako nabaviti novu komoru.

 

Ružica i Zdravko (Ćanto) Bokanović iz Tomislavgrada prije dvije godine odlučili su registrirati braniteljsku zadrugu i posvetiti se uzgoju bijeloga luka – češnjaka.

Zašto češnjak

– U početku smo mislili krenuti s uzgojem maline, ali prevagnuo je češnjak jer to je u nas provjerena biljka. Otporna je na hladnoću i mraz i ne zahtjeva puno vode. U jesen 2016. na vlastitome zemljištu zasadili smo 40 kg češnjaka od čega smo dobili 350 kg. Njime smo počastili rodbinu, prijatelje i susjede – objašnjava Ružica.

Iduće godine zasadili su 100 kilograma i urod povećali na tonu.

– Od toga smo nešto prodali „na kućnome pragu“, a ostalo u prodajnim centrima na području tomislavgradske i livanjske općine. Iz toga obnavljamo i svoje vlastito sjeme, a ono izvorno – domaće sjeme nabavili smo u Kupresu.

 

 

Što je bogatstvo?

Duvnjacima je poznato da je Ćanto u vrijeme Domovinskoga rata bio ozlijeđen. Nekadašnji pripadnik specijalne policije i ratni vojni invalid danas je djelatnik PU Tomislavgrad. Supruga Ružica je općinska vijećnica. U ovoj poljoprivrednoj djelatnosti pomaže im dvoje djece Mate (14) i  Ivana (10), a ne sumnjaju da će im se čim prije pridružiti i mala Marija (6).

– Trenutna maloprodajna cijena češnjaka na tržištu je 10 KM. Neki će reći da je to puno, ali vjerujte sve ispod te cijene ne bi imalo smisla. Puno je ovdje rada – kaže Ćanto, a njegova Ružica nadomeće kako im to je dodatni izvor prihoda, ali da nije bilo odlučujuće u pokretanju braniteljske zadruge.

– Odgojena sam na selu i znam što znači raditi, ovaj posao nam je ušao pod kožu i volimo ga. Time dajemo primjer i našoj djeci. To je naše bogatstvo. Kad nemaju školskih obveza s nama su na njivi, uče se radu i odgovornosti, a nama dođe i kao bračno savjetovalište, dodaje Ružica kroz smijeh.

Najzahtjeviniji dio posla je okopavanje. Prvo se može uraditi frezom, a budući da je riječ o vrlo osjetljivoj biljci sve kasnije okopavanje i odstranjivanje trave vrši se ručno.

– Zna se koje je čiji redak. Mate malo zabušava, za razliku od Ivane, ali popravit će se on – šaljivo će Ružica dok nam odgovara na pitanje koje od djece je marljivije na njivi.

Uz bijeli luk ovi supružnici zasadili su jesenas i 50-ak kg kapule. Kažu to je eksperimentalno, no jedno je sigurno –sve je to ekološki uzgoj, koriste stajski gnoj, a trava se uklanja ručno, osim kod prvoga frezanja.

I tako ova mala, zadovoljna i radišna obitelj vrijeme izvan redovitoga posla i škole provodi na svojim njivama u duvanjskim selima Vedašiću i Omolju gdje se na površini od 5 duluma vlastitoga zemljišta bave uzgojem zdrave poljoprivredne kulture. K tomu prate novosti u svijetu i preporučuju luk jesti i lukom mirisati jer je općepoznato da je riječ o zdravoj namirnici.

A onaj crni luk s početka priče, koji postaje sve popularniji u svijetu, dokazano djeluje na zdravlje krvnih žila i srca, Alzhimerove i Parkinsonove bolesti…

Zora Stanić/Tomislavcity