NOVA MILETIĆEVA EMOTIVNA PORUKA ‘Gledam u lijes gdje leži tijelo moje Danijele. Pleše s Isusom’
Objavio je fotografiju na kojoj grli svoje dvije kćeri
MOST-ov saborski zastupnik Marin Miletić obratio se svojim pratiteljima na društvenim mrežama nakon sahrane supruge Danijele.
Uz fotografiju na kojoj grli svoje dvije kćeri u crnini, napisao je još jedan emotivan opis. Prenosimo ga u cijelosti:
‘Vrijeme svjedočenja
Sve ima svoje vrijeme. Vrijeme mira. Vrijeme bitaka. Vrijeme odmora i vrijeme sazrijevanja. Sada smo u vremenu svjedočenja. Molili smo krunicu prije sprovoda. Božja pobjeda na pogrebu je bila divna. Gospod je prisutan snažno se pjevalo na kastavskom groblju. Pa molitva župnika matuljskog. Pa opet snažno Božja pobjeda – Dubine. Gledam u lijes gdje leži tijelo moje Danijele. Ona pak je tamo iza velike Rijeke. Mlada i prekrasna. Pleše s Isusom. U potpunom miru i radosti koju ne možemo zamisliti. Stišćem ruke svojih kćeri. Hodamo. Korak po korak. Ali, snažno. Naprijed. Nazad ne ide. Niti nazad može. Gospod priprema za ono što dolazi. Srce je potpuno mirno.
Dvanaest svećenika. Hvala don Kreši što je potegao iz Šibenika, hvala generalnom vikaru Mariju, hvala biskupima koji su me zvali, hvala Mati na pismu. Hvala župniku Peri na autentičnosti i divnom obredu i svetoj misi. Vlč. Siniši, msgr. Matiji, vlč. Petehu, dominikancima Ivanu i Nikoli, salezijancima don Dragi i Nevenu, vlč. Franji, župniku Nikoli, msgr. Sanjinu što su bili s nama danas.
Moja braća sva iz Kluba zastupnika su tu: Božo, Nikola, Troki, Bulj, Ante, Nino… Došao je Stjepo i Ćipe iz DP-a, Karolina. Kolega Ostrogović, Štimac su isto tu.
Hvala Premijeru na sućuti, svim kolegama iz HDZ-a, Bačiću. Hvala kolegi Grbinu, Mireli na javljanju. Kolegici iz IDS-a. Svima koji su se sjetili, mnogo ih je. Neka mi oproste ako sam koga zaboravio. Hvala im svima na ljudskosti. Branitelji, dragovoljci, moj brat pastor Grlj, dečki iz grupe, Armada su tu. Mostovci moji iz cijele Hrvatske. Bivši učenici, profesori sušačke zbornice. Došle su neke mlade obitelji iz Međimurja, Omiša… Zagreba, ljudi iz Osijeka. Ekipa iz molitvene zajednice. Svima hvala. Velika hvala mojim katoličkim skautima. Rekao sam im u crkvi: đavao uvijek udara ono što valja i vrijedi. Ono što ne valja, trulež – to ne napada jer mu nije opasno. Hvala Petru i ekipi Božje pobjede. Hvala Ivanu i momcima. Hvala dragoj obitelji iz Postojne koji su došli biti s nama.
Hvala mojim Riječanima na svemu. Fuji, Alenu, Šaksu, Tini, Rafaeli, Mariju, Karli, Sabini, Josipu… cijeloj ekipi. Sjajni su. Ljudi za planine premještati. To nas otprilike i čeka. Takva su vremena.’
