Nobelovac: Vi Hrvati ste budalasti jer ste zabranili GMO, a i ne znate da ga jedete; Naši stručnjaci ga žestoko demantiraju!

Desetljećima znanstvenike i javnost muči nekoliko pitanja oko GMO-a: Može li GM hrana riješiti pitanje gladi? Je li ta hrana zdrava za konzumiranje? Uzrokuje li bolesti? Je li normalno da čovjek genetskim inženjeringom “preskače” vrste i “presađuje” životinjske gene u biljke? Je li…

Prof. dr. Marijan Jošt, hrvatski stručnjak za agrikulturnu genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo, već desetljećima upozorava na opasnost GM hrane. Po njemu je problem što genetičko inženjerstvo koristi “horizontalni” prijenos gena između potpuno nesrodnih vrsta koje se međusobno u prirodi ne mogu uopće pariti. Štoviše, napominje kako je među tim vrstama jaz od nekoliko milijuna godina evolucijskog razvoja.

Jošt objašnjava da je priroda svaku biljku i životinju zaštitila od prodora drukčije, strane nasljedne osnove (DNK). No, znanstvenici su našli načina kako preskočiti prirodne barijere, pa u biljku, primjerice, “usaditi” gen insekta kako bi se dobilo otpornije povrće. GMO je za Jošta opasnost za biološku raznolikost, pa kaže: “Izumiranje pojedinih biljnih ili životinjskih vrsta oduvijek je bio prirodan proces na kugli zemaljskoj, no kao posljedica ljudskih aktivnosti on je danas ubrzan do stupnja koji ugrožava opstanak i samog čovjeka.”

Drugi stručnjaci navode i da je promašen argument kako bi se s GM usjevima riješio problem gladi u svijetu. Naime, u svijetu je nikad više konvencionalno proizvedene hrane, ali je njezina raspodjela loša, te se na kraju goleme količine hrane na zapadu – bace. Tvrde i da su znanstvene studije pokazale da GM usjevi nisu povećali prosječne urode kukuruza.

Kritičari još navode da je s pojavom GM usjeva porasla uporaba glifosata, kontroverznog herbicida (kod nas poznatog kao i cidokor) koji je na tržište plasirala američka kompanija Monsanto, koju je naposljetku kupio njemački Bayer. Naime, genetskim inženjeringom stvorene su biljke otporne na glifosat; laički rečeno, taj herbicid otrovan je za korov, no GM usjevi (primjerice kukuruz) na njega su neosjetljivi. Zbog toga je glifosat jedan od najprodavanijih herbicida svih vremena.

Evo što nam je jednom prigodom prof. dr. sc. Valerije Vrček, predstojnik Zavoda za organsku kemiju pri Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, rekao o glifosatu:

“Glifosat treba zabraniti. Što prije. Tom su herbicidu dani odbrojani. Glifosat je uvozni proizvod, proizvod loše agrokemijske znanosti, a zbog pretjerane upotrebe otkrili su se i njegovi štetni ekološki i zdravstveni učinci. To je sredstvo “idealno” za narušavanje bioraznolikosti, pa stoga priroda prva trpi posljedice kemijske zaštite usjeva.

Osim što je njegova formulacija kancerogena, glifosat je hormonski otrov ili endokrini disruptor koji narušava hormonsku ravnotežu ljudi i životinja. Žalosno je da se na takvoj kemikaliji temelji moderna poljoprivreda, proizvodnja kruha, ulja, tjestenina ili piva”, rekao nam je, među ostalim, Valerije Vrček. Glifosat se naveliko koristi i na usjevima koji nisu GMO, štoviše to je jedan od najomiljenijih herbicida hrvatskih poljoprivrednika.

Vrček se bavi i genetskim inženjeringom, pa je objavio i knjigu “GMO između prisile i otpora”, koja je zbirka članaka i intervjua.

U toj knjizi se upozorava da GM usjevi mogu kontaminirati okoliš, uzrokovati ekološku neravnotežu, izazvati poremećaje u hranidbenom lancu. Upozorava se i na nemogućnost koegzistencije genetski modificiranih i tradicionalnih usjeva, upitnu korisnost, kao i nepredvidive i štetne posljedice epidemije modificiranih gena za prirodu i za čovjeka.
Međutim, ima i zagovornika GM sjemena, i u Hrvatskoj i u svijetu, koji demantiraju sve gore napisano, mašu svojim studijama, pišu svoje knjige i tvrde da je na djelu urota protiv GMO-a.

Britanac Richard J. Roberts dobitnik je Nobelove nagrade za fiziologiju, odnosno medicinu 1993. godine. Jedan je od najvećih popularizatora GMO-a, a potpisnik je i pisma nobelovaca kojim se apelira na svijet da prihvati GM hranu kao dobru alternativu koja bi mogla smanjiti glad u svijetu.

Davao je intervjue najuglednijim svjetskim medijima i snažno se zauzimao za afirmaciju GM poljiprivrede. S gospodinom Robertsom, koji će u subotu biti gost VIII. Rotary Forum Split 2020. “GMO – istine i zablude”, i mi smo razgovarali; “zagrebali” smo jako kompleksnu tematiku i postavili mu pitanja koja u javnosti izazivaju najviše zanimanja i sumnji.

Jesu li GM biljke zdrave?

– Da. Nema razloga vjerovati da bi bilo tko plasirao na tržište hranu koja je opasna za konzumiranje. U 2012. godini Europa je uvezla više od 25 milijuna tona GM usjeva za uporabu kao hranu za životinje. Taj je broj vjerojatno sada veći, iako nemam najnovije brojke.

Jedete li vi GM hranu?

– Da. A jedete je vjerojatno i vi. Većina sireva ima GM bakterije ili gljivice.

U uzrokuje li GM hrana rak? U pismu vas i vaših kolega dobitnika Nobelove nagrade za 2016. godinu kaže se da nema niti jednog dokaza da je GMO loš za zdravlje ljudi i životinja? Međutim, mediji konstantno spominju studiju francuskog znanstvenika Gillesa Erica Séralinija u kojoj se tvrdilo da su on i suradnici primijetili prve probleme nakon četiri mjeseca hranjenja GM hranom – oštećenje jetre i bubrega, tumori i povećana smrtnost u odnosu na kontrolnu skupinu.

– Nema dokaza koji bi podržali tu tvrdnju. Studija Séralini bila je manjkava te kao takva nikada nije ni trebala biti objavljena.

U Argentini se u posljednjih 15 godina povećao broj oboljelih od raznih bolesti, uključujući rak kod djece, što se, pišu tamošnji mediji, poklapa s vremenom kada je vlada odlučila podići srušeno gospodarstvo sjetvom GM soje ‘natopljene’ velikim količinama herbicida.

– Jednostavno nema dokaza koji bi podržali takvo stajalište.

Što mislite o glifosatu? Je li taj herbicid opasan?

– Nema dokaza koji bi podržali stajalište da je glifosat opasan unatoč nedavnoj presudi na sudu u Kaliforniji. U izravnim studijama pokazalo se da je kofein (u kavi) 30 puta više kancerogen nego glifosat. Valjda pijete puno kave. Jedina organizacija koja je ikad tvrdila da glifosat može biti kancerogen je IARC (dio WHO-a), koji u osnovi smatra da je sve kancerogeno. Njih se ne može držati kao dobar izvor podataka o kancerogenosti.

U Hrvatskoj su sve županije proglasile zone bez GMO-a.

– Budalasto. To je samo posljedica pogrešne europske politike o GMO-u.

Negdje ste rekli da ljudi umiru dok se u svijetu raspravlja o tome je li GM hrana sigurna. Prema vašemu mišljenju, ti ljudi bi se mogli spasiti. Međutim, kako je moguće nahraniti cijeli svijet samo jednom biljkom, na primjer – rižom?

– Nitko ne sugerira da samo jedna hrana može osigurati prehranu za cijeli svijet. Međutim, mnogi se usjevi mogu poboljšati GM metodama tako da siromašni poljoprivrednici svugdje u svijetu u razvoju mogu imati pristup hranjivijim i kvalitetnijim kulturama. Primjer riže koji spominjete je vjerojatno zlatna riža koji sadrži beta-karoten i koji može pomoći u sprječavanju nedostatka vitamina A koji pogađa više od milijun djece širom svijeta.

Ali postoje i mnogi drugi usjevi koji bi se lako mogli poboljšati i dati bolje prinose i biti otporni na štetočine. Podsjećam, većina tradicionalnog uzgoja biljaka usredotočila se na hranu koju jedemo na zapadu. To je zato što su ta tržišta velika i poljoprivredna poduzeća mogu zaraditi puno novca. U zemljama u razvoju to nije slučaj i malo je pažnje posvećeno poboljšanju povećanju prinosa usjeva koji se široko konzumiraju u Africi, Indiji i regijama u razvoju.

Zašto Europa ne prihvaća GM sjeme?

– Greenpeace i njihovi saveznici protiv GMO-a prestrašili su javnost prije mnogo godina publicirajući priče o štetnim učincima GM hrane. Izjednačavajući GM sjemenke s Monsantom, iskoristili su činjenicu da većina Europljana (a također i mnogi ljudi širom svijeta) ne vole Monsanto. Budući da Europa ionako zapravo nije trebala GMO, bilo je lako pokrenuti kampanju koja je bila protiv Monsanta i GMO-a.

GM usjevi su u komercijalnoj upotrebi od 1996. godine, mnogi kažu da je stoga proteklo vrijeme prekratko da bi se moglo znanstveno utvrditi da je GMO opasan za ljude i okoliš.

– Znanstveno gledano, to je više nego dovoljno vremena da se utvrdi hoće li biti problema i hoće li se oni razvijati. S obzirom na ogromnu količinu GM usjeva koje pojedu domaće životinnje, ne bi li se dosad stvorio barem mali zdravstveni problem? Ali nije. Ne postoji niti jedan vjerodostojni incident problema uzrokovan jedenjem GM hrane. Međutim, u to vrijeme bilo je dosta problema s jedenjem hrane proizvedene konvencionalnim putem.

Je li opasno ‘umetati’ životinjske gene u biljku? Primjerice, djeluje prilično zastrašujuće mogućnost da se gen insekta unosi u rajčicu?

– Ne. Geni su samo DNK koji se razgrađuje na svoje sastavne dijelove kada ih pojedete. Genetska informacija u genu određuje koji protein/proteine može stvoriti. Ako, na primjer, gen u bakteriji napravi protein koji će ubiti parazita, onda bi taj gen mogao biti koristan i biljci ako je bio podložan istom tom grabežljivcu.

Najbolji primjer je “Bt” (Bacillus thuringiensis) toksin koji može zaštititi biljke od mnogih kukaca grabežljivaca. Ovaj gen je umetnut u mnoge vrste usjeva i pruža odličnu zaštitu protiv insekata. To je isti toksin kojeg koriste oni koji se bave organskom poljorpivredom i prskaju ga po svojim usjevima kako bi im služio kao insekticid.

Međutim, tvrde da ako gen stavite u biljku, tako da on može stvoriti vlastiti toksin, e to je opasno. Mnoga su istraživanja pokazala da je toksin otrovan samo za insekte, a ne za ljude. Mnogi geni u mušicama imaju vrlo bliske pandane u biljkama.

Kakav je utjecaj Greenpeacea na kampanju protiv GMO-a?

– Oni su bili vodeća organizacija koja je pokrenula kampanje protiv GM usjeva, a tu kampanju nastavljaju i danas. Kad su počeli izražavati zabrinutost, sugerirali su da su potrebne znanstvene studije kako bi se provjerilo jesu li utemeljene izmišljene, imaginarne opasnosti o kojima su govorili kako bi zastrašili javnost.

Znanstveni eksperimenti su napravljeni i u potpunosti pokazuju da nema razloga vjerovati da su GM usjevi opasniji od usjeva koji se poboljšavaju tradicionalnim metodama. Mislim da je vrijeme da Greenpeace prizna da je pogriješio. Napomenuo bih da je ovo najbolja kampanja za prikupljanje sredstava koju je ikada vodila ta organizacija. Možda je baš to razlog zašto oni tu kampanju i dalje nastavljaju.

Slobodna Dalmacija