Nedostatak dragocjene tečnosti u BiH: Od jedne doze krvi spašavaju se tri života
Jeste li znali da se od jedne doze darovane krvi mogu spasiti tri života? Ova dragocjena tečnost ne može se kupiti u ljekarni, a zalihe krvi u Zavodu za transfuzijsku medicinu Federacije Bosne i Hercegovine u posljednje su vrijeme smanjene. Redoviti darivatelji su na raspolaganju i odazivaju se na pozive. No, do novih je teško doći zbog pandemije.
Zaliha krvi nikada nema dovoljno. Danas je potrebna A+ i 0+, već sutra – neka druga krvna grupa. Najidealnija situacija je kada krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv. Timovi Zavoda za transfuzijsku medicinu su u stalnoj potrazi za darivateljima. Pronalazak otežava pandemija, javlja N1.
“Poznato je da od ožujka Zavod ne održava dovoljan broj terenskih akcija. Studenti koji su darivatelji krvi su izvan Sarajeva, u svojim gradovima, domovima. Pojedina poduzeća, gotova sva, su zabranila održavanje akcija zbog sigurnosnih mjera. Tek prije dva mjeseca smo počeli održavati akcije koje su povećale zalihe komponenti krvi”, istaknula je dr. Jasminka Kurilić, direktorica Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH.
Krv je lijek koji se ne može kupiti u ljekarni, svjestan je 25-godišnji Tarik Šahinović koji sedam godina redovito daje krv. Dolazi svaka tri mjeseca, a sada je došao darivati trombocite – krvne pločice koje spašavaju život.
“Ne košta vas ništa, samo malo trombocita, sat vašeg vremena. Mislim da se isplati. Darovanje tromobcita znači da će otići nekome tko boluje od raka, težeg oboljenja. Osjećam da pomažem nekome i to je moje jedino zadovoljstvo”, rekao je darivatelj Tarik Šahinović.
Od jedne doze krvi mogu se spasiti tri života. Češće su građani upoznati s ovom činjenicom, no manje znaju o benefitima koje ovim humanim činom imaju oni sami.
“Elementi krvi imaju svoj životni vijek. Darivanjem krvi se pospješuje obnavljanje krvnih stanica. Benefiti su sigurni, prije svega moralno zadovoljstvo, zadovoljstvo da znaju kako su pomogli nekome spasiti život”, kazala je dr. Kurilić.
Kada dajemo krv, dajemo dio sebe. Osobno zadovoljstvo da je nekome pomogao je i Omerov motiv da 40. put daje krv.
“Skroz sam druga osoba, tako se ugodno sjećam, bez ikakvih problema nastavim raditi. Nakon dva mjeseca imam potrebu opet dati krv, osjećam se teže, pritisak u glavi, dok dadnem krv, stvar je završena”, istakao je Omer Selimotić.
Bolest ne pita je li vrijeme pandemije, vikenda ili godišnjih odmora, zato, pokušajte samo jednom – poručuju stalni darivatelj krvi. Osjećaj da ste učinili nešto za nekoga potpuno nepoznatog ili možda vama bliskog, ne može se uporediti ni s jednim drugim osjećajem.
