Nakon godišnjih odmora bh. građane “budi” surova jesen sa svim obvezama koje nosi
Ne kaže se uzalud “Sve što je lijepo kratko traje”. Ta izreka u nekoliko riječi može opisati razdoblje godišnjih odmora, koje je pri kraju kad je riječ o većini radno aktivnog stanovništva BiH, ali i onih zaposlenih u inozemstvu, a koji su svoje dane godišnjeg odmora proveli u zavičaju. A odmora je uvijek malo i brzo proleti, piše Večernji list BiH.
Nakon godišnjih odmora mnogi se osjećaju nekako melankolično, sjetno, pa čak i depresivno. Normalno je to stanje nakon bezbrižna minimalno dva tjedna (u slučaju bh. građana znatno kraće) negdje na moru, s obitelji, prijateljima, kada o stresnim stvarima nisu razmišljali ni vodili brigu. Postoji čak strani stručni termin za to “prijelazno razdoblje” prije (ili tijekom početka) povratka svakodnevnim obvezama, poslu i dnevnoj rutini koja će potrajati sve do zimskih blagdana – “post-vacation” ili “post-travel depression”. U BiH će, sudeći po platežnoj moći, ova depresija dobiti novu dimenziju.
Već ponovno svjedočimo i svjedočit ćemo još i više sljedećih dana gužvama na graničnim prijelazima, samo ovaj put u drugom smjeru. Vraćaju se kolone “gastarbajtera”, koji su nekoliko tjedana proveli u BiH. S njihovim dolaskom zabilježen je i izvjestan priljev novca koji su potrošili u domovini. Za neke je to bila i više nego poželjna i spasonosna financijska injekcija u vremenu neizvjesnosti prouzročene nepredvidivom pandemijom koronavirusa.
Dolazili su domaći radnici iz inozemstva u posjet rodnom zavičaju, pa su tako bila prepuna svetišta, osobito na blagdan Velike Gospe. Oživjeli su Međugorje, Široki Brijeg, Kondžilo, Tolisa, Olovo… Ništa slabije nisu bile posjećene ni standardne turističke destinacije – Sarajevo (koje je prepuno posjetitelja i zvijezda na Sarajevo Film Festivalu), Mostar, Banja Luka, Počitelj, Jajce, Visoko…
Međutim, polagano prolazi sezona i oni se vraćaju svojim poslovima diljem zapadne Europe.
Nakon nekoliko tjedana odmora i relaksacije, kako je tko mogao sebi priuštiti, uglavnom na nekom od ljetovališta u susjednoj Hrvatskoj ili Crnoj Gori, polagano se vraćaju i bh. državljani.
S početkom jeseni vratit će se po tko zna koji put starim brigama koje ih uvijek dočekaju u isto vrijeme, poput potresa koji vas probudi iz lijepoga sna. Neki od njih već su krajem godišnjih odmora počeli razmišljati o onome što sa sobom nosi dolazak jeseni. Mnogi su popeglali kartice, izdašno posegnuli za minusima, a pojedini čak i kreditima te mikrokreditnim aranžmanima plaćali svoj odmor, a već treba razmišljati o nabavi školskih knjiga za djecu te hoće li škola biti online, a samim time, mnogoj djeci trebat će i oprema za takvu nastavu (mobilni uređaji, tableti, računala…).
Uz to, većina se ovih dana nervozno “češka po glavi” dok u svoj konto obveza uračunava i skorašnju nabavu drva za ogrjev, a već pristižu prve rate za iskorišteni odmor.
Kad se tome pribroje i komunalije te pristigli računi za prethodni mjesec, koji su ih dočekali u poštanskim sandučićima po povratku s odmora, dobije se potpuna slika jesenskoga košmara prosječne bh. obitelji. I tako će se sljedećih dana iz ljetnoga sna svime onim što sa sobom donosi jesen, opterećeni minusima, obvezama i neizvjesnom ekonomskom budućnosti buditi radnici iz BiH, paradoksalno, mnogi od njih umorniji nego što su bili prije odlaska na odmor.•
