Hrvatsko vijeće obrane (HVO) bilo je oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme Domovinskog rata.
Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a.
HVO je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije u okviru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Dana 18. studenog 1991., hrvatsko političko vodstvo u Bosni i Hercegovini osniva Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Herceg-Bosna radi obrane Hrvata organizira Hrvatsko vijeće obrane (HVO) koji je službeno osnovan 8. travnja 1992. kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni i kao najviše izvršno i upravno tijelo Herceg-Bosne.
Već dan-dva nakon službenog osnivanja HVO ulazi u velike bitke s nadmoćnom srpskom vojskom i JNA oko Kupresa gdje je pretrpio velike gubitke, a od 13-23. travnja 1992. slama veliku ofenzivu Srba prema Livnu i njihov pokušaj proboja prema Hercegovini i Neretvi. 23. lipnja 1992. HVO osvaja prvu agresorsku vojarnu u Čapljini.
6337 hrvatskih mladića poginulo je kao pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, uz brojne civile Hrvate Bosne i Hercegovine koji su bili žrtve strašnog rata od 1992. do 1995. godine.
HVO je imao ključnu ulogu u oslobađanju velikih dijelova Bosne i Hercegovine 1995. godine.
